Mišić: Radnicima treba fond solidarnosti

BANJALUKA,  Hitno formiranje fonda solidarnosti kako bi se spriječilo otpuštanje radnika, jedna je od najznačajnijih mjera u prevazilaženju ekonomske krize u još jednoj teškoj i finansijski neizvjesnoj godini, kaže u Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
– Ovaj naš prijedlog podržala je Vlada RS i nadamo se da će uskoro biti donesen zakon o fondu solidarnosti, kako bi na vrijeme zaštitili radnike, koji nakon godina rada završavaju na ulici i postaju socijalni slučajevi, što je nedopustivo – ističe Mišić.
 Na koji način bi funkcionisao fond i kako bi se iznalazila sredstva?
MIŠIĆ: Fond bi jednako punila Vlada RS i preduzeća, a ta sredstva bi bila korištena za preduzeća koja u određenom trenutku zbog krize nemaju dovoljno posla. Da radnici ne bi dobili otkaz iz fonda bi se izdvajala sredstva za isplatu minimalne plate i doprinosa. Kada prođe krizni period preduzeće bi nastavljalo s radom u punom kapacitetu. Za početak bi bilo dovoljno da neko javno dobrostojeće preduzeće izdvoji milion maraka i isto toliko da izdvoji Vlada. Za taj iznos za samo mjesec dana možemo da sačuvamo 4.166 radnih mjesta, čime bi se postigli konkretni efekti. Kasnije bi svako preduzeće uplaćivalo sredstva u fond, na bruto iznos plate i na taj način bi se štedilo za teške dane. To nismo izmislili mi, ovakav način suočavanja s krizom prihvatile su mnoge zemlje.

 Kakve posljedice je kriza ostavila u toku prošle godine? Koliko radnika je ostalo bez posla?
MIŠIĆ: Ekonomska kriza počela je da uzima danak već na početku godine, da bi u posljednjem kvartalu kulminirala. Godinu iza nas, osim velikog broja otpuštenih radnika, obilježila je i česta zloupotreba krize od strane poslodavaca. Otkaz je dobilo 30.000 radnika od čega je 11.000 radnika proglašeno tehnološkim viškom. Od ukupnog broja otpuštenih radnika njih devet hiljada sporazumno je prekinulo radni odnos, što predstavlja direktnu zloupotrebu ekonomske krize. Radnici su pod pritiskom potpisivali sporazumni raskid ugovora čime se poslodavac zaštitio, jer nije morao da isplati nikakvu otpremninu, ni da poštuje otkazni rok dok je radnik ostao bez ičega.
 U kojoj oblasti je bilo najviše otkaza?
MIŠIĆ: Najviše radnika ostalo bez posla u drvoprerađivačkoj i metalskoj industriji, poljoprivredi i građevinarstvu. Jedino smo koliko-toliko uspjeli da zaštitimo tekstilnu industriju. U saradnji s Vladom RS realizovali smo projekat na osnovu kojeg svako preduzeće iz ove grane, koje uredno posluje i poštuje prava radnika, dobija 50 maraka po radniku svakog mjeseca.

 Kako se u ovako složenoj situaciji boriti s radom na crno?
MIŠIĆ: Prije nekoliko godina pokrenuli smo akciju “Stop radu na crno”. Dok smo vršili pritisak na inspekcijske organe to je funkcionisalo. Međutim, kada je projekat okončan i kada smo očekivali od inspekcije da nastavi istim tempom oni su zatajili. Izmjene Zakona o radu koje smo mi inicirali nalažu da svaki inspektor koji nađe u preduzeću jednog radnika na crno ima mogućnost da zabrani rad poslodavcu. To se, svjedoci smo, u posljednje vrijeme nije desilo.
Protiv rada na crno moramo se boriti, jer on nanosi štetu poslodavcima koji prijavljuju radnike, lokalnom i državnom budžetu i što nama najviše smeta šteti radniku koji ne može da ostvari svoja prava.
 U kojem smjeru treba da se reformiše penzioni sistem u RS koji je po mišljenju mnogih trenutno neodrživ?
MIŠIĆ: Radnici podržavaju reformu penzionog sistema, jer oni su ti koji plaćaju doprinose i koji će sutra biti korisnici penzije. Prvi stub penzionog sistema koji je kod nas aktuelan jeste na dnu. Penzioneri imaju niske penzije i imamo previše penzionera, zbog čega se moraju preduzeti suštinske, a ne samo kozmetičke izmjene. Zagovaramo da se jasno razdvoje penzije koje se stiču po osnovu rada od privilegovanih penzija. Nemamo ništa protiv privilegovanih penzija, ali neka ih plaća onaj ko ih je dao. Nećemo dopustiti da teško zarađene radničke penzije budu umanjene zarad nečijih beneficija. Poreska uprava i inspekcijski organi trebalo bi da kroz legalizaciju sive ekonomije u kojoj se gubi jedan budžet RS, nađu sredstva za izmirenje obaveza prema privilegovanim penzionerima. Takođe, nećemo dopustiti da se kroz reformu podigne starosna granice sa 65 godina ili da se diraju godine radnog staža.
 
I na ulicu ako treba
Sindikat izlaz iz krize vidi u pokretanju privrede i ekonomije.
– Vlada  mora kroz zakonsku regulativu olakšati privrednicima poslovanje, koji s druge strane mora da poštuju Zakon o radu i kolektivne ugovore. Borićemo se za očuvanje svakog radnog mjesta. Zagovornici smo socijalnog dijaloga, ali ne na štetu radnika za koje smo spremni u svakom trenutku izaći i na ulicu ako treba – poručila je Mišić.Fokus