BIJELJINA, Situacija u zadrugarstvu u Republici Srpskoj nikada nije bila teža – posebno sa aspekta statusa zadruga i zadružne imovine – upozorava Mile Mirković, direktor bijeljinskog Poslovno-zadružnog saveza /PZS/ “Agrosemberija”.
“Prošlo je više od vijeka, ili tačno 105 godina, od kada je formirana prva zadruga u Semberiji” – podsjeća Mirković za Srnu i dodaje da je PZS “Agrosemberija” trenutno u postupku izrade dokumenta, zajedno sa Ministarstvom poljoprivrede Srpske i Agencijom za ruralni razvoj i razvoj poljoprivrede, u kome bi trebalo da budu utvrđeni svi problemi u zadružnom sektoru, a na taj način i u poljoprivredi.
On ističe da je neophodno sagledati mogućnost rješenja svih problema u poljoprivredi, kako bi se trenutno loše stanje popravilo. Prije svega, treba riješiti pitanje statusa imovine, “jer trenutno ne postoji mogućnost da se imovina PZS-a uknjiži, mada je teretnim putem kupljena ili zamijenjena ili, pak, stvorena vlastitim radom”.
Mirković je istakao da je ova imovina od velikog značaja – ne samo danas nego i za buduće generacije – te da je Savez praktično ostao bez imovine.
“Imovinu žele uknjižiti na lokalne zajednice, a pritom PZS-u ostaviti sve obaveze, te radnike pustiti da, praktično, idu na ulicu”, upozorava Mirković i naglašava da ovaj savez bez imovine ne može biti hipotekarno predstavljen, odnosno ne može se kreditno zadužiti, bez čega su zaposleni u poljoprivredi “osuđeni na propast”.
Mirković kaže da u slučaju da se “Agrosemberija” uknjiži na opštinu, na lokalnu zajednicu, niko, pa ni opština Bijeljina, ne bi imala koristi od toga.
“Ipak, vlast u Bijeljini poziva se na jedan član zakona koji dozvoljava uknjižbu, ne upuštajući se uopšte u posljedice koje će trpjeti poljoprivreda Semberije u cjelini, a da se ne govori o zadružnom sektoru”, objašnjava Mirković, napominjući da sadašnja zakonska regulativa omogućava zadružnom sektoru uknjižbu imovine po članu 47, ali da se to ne primjenjuje, a lokalna vlast ističe da nema interesa za to.
On upozorava da ovdje nije riječ ni o kakvom i ni o čijem interesu, nego o striktnom pridržavanju zakonskih odredaba po principu: što je zadružno uknjiži se na zadrugu, a ono što nije – na državu.
“To bi bio pošten i korektan odnos kako bi se zaštitio zadružni sektor koji u perspektivi treba da bude nosilac razvoja i poljoprivrede i sela kako je to, uostalom, i u visokorazvijenim zemljama”, kaže Mirković.
On ističe da Savez u ovim uslovima nije u mogućnosti, kao ranije, da pomaže poljoprivredi i poljoprivrednicima, ali da će, kada se riješi status imovine i, inače, status zadruga, situacija će biti drugačija.
“Imamo dugogodišnje iskustvo, postojimo 35 godina i raspolažemo kadrovima, infrastrukturom, pa očekujemo podršku resornog ministarstva, te da zadruge postanu nosioci razvoja svega onog što se odvija u selu. Sve u selu – i nauka, i roba, i sav kapital – treba da ide posredstvom zadružnog sektora”, rekao je Mirković.
On poručuje da je “Agrosemberija”, osim spremnosti na svaki oblik sardanje sa resornim ministarstvom, spremna da bude i ogledna firma i dodaje da je samo zajedničkim naporima i usaglašenim principima moguće postići dobar efekat u razvoju sela i poljoprivrede, ali da, prije svega, novac iz budžeta za ovu oblast mora biti mnogo veći.
“Sistem podsticaja mora se mijenjati i neohodno je uvesti kao kriterijum vlasnički hektar kako bi se osnovni podsticaji usklađivali po hektaru, a da se dopunski podsticaji isplaćuju za strateški važne kulture po isporučenom i proizvedenom kilogramu – na primjer, pšenice, mesa i mlijeka”, kaže Mirković, napominjući da je potrebno uvesti i regres kamata.
“Odlukom Vlade Srpske trebalo bi propisati maksimalnu kamatu u poljoprivredi, gdje banke ne bi smjele ići preko nje, da bi se na taj način poljoprivrednici zaštitili”, kaže Mirković i dodaje da zaposleni u poljoprivredi ne mogu izdržati trenutno visoku stopu PDV-a koja mora biti u funkciji razvoja poljoprivrede, a sada to nije.
Danas imamo situaciju da onaj ko ima novac da kupi, na primjer, “mercedes” izdvaja istu stopu PDV kao i neko ko kupuje kilogram mineralnog đubriva za prihranu zemljišta.
Poljoprivredi i selu neophodna je pomoć, ali, kaže Mirković, i lokalne zajednice morale bi da se uključe na isti način kao i država u pomoć i subvencionisanje i stimulisanje lokalne proizvodnje, i to pod istim uslovima kao i resorno ministarstvo. Srna
