BEOGRAD, Kod većine privrednika koji su spremni da preuzmu nacionalnu avio-kompaniju preovlađuje patriotski osjećaj, uvjeren je vlasnik “MK grupe” Miodrag Kostić. On je poručio da se ulaganje ponekad isplati zarad viših ciljeva, a ne zbog dobiti i otkrio zašto mu smeta kada domaće privrednike nazivaju tajkunima.
– U Srbiji ima veliki broj domaćih privrednika sa iskustvom i menadžmentom koji zna da napravi dobru kompaniju. Siguran sam da kada je u pitanju potencijalni konzorcijum od više privrednika za preuzimanje “Jata”, kod većine preovlađuje patriotski osjećaj, pa tek onda potencijalna zarada. Ovo tvrdim jer u Evropi trenutno postoji pet nacionalnih avio-kompanija koje su u bankrotstvu i to danas sigurno nije biznis koji donosi profit – naglasio je Kostić.
Nije li neobično da u vrijeme krize i kada srpska preduzeća sve više bilježe gubitke, neko preuzima jednu kompaniju sa gubitkom?
– Neosporno je da našoj javnosti mnogo više smeta kada domaći biznismeni nešto kupuju i prodaju. Rekao bih da je neobično to što se domaći privrednici, koji imaju pun uvid u situaciju u našoj zemlji i opet su spremni da svoj novac, čak i u vrijeme krize, ulože u Srbiju, da otvore nova radna mjesta, doprinesu razvoju privrede i cjelokupnom porastu životnog standarda, uporno nazivaju tajkunima, dok su stranci sa nejasnim obećanjima “investitori”.
Rekli ste da to radite iz altruizma. Da li to onda znači da ne očekujete bilo kakvu dobit od “Jata”?
– Posljednjih dana medijima je vrlo interesantna riječ altruizam, odnosno ponašanje koje se obično opisuje kao nesebično, jer su interesi drugih, u ovom slučaju nacionalne avio-kompanije, stavljeni iznad pojedinačnih interesa nekolicine privrednika. Da li je zbog toga potrebno paliti crvenu lampicu ili se zapitati koliko smo zapravo spremni pomoći drugima? Budimo iskreni: ukoliko nikada niste pomogli neznancu, donirali novac ili vrijeme onima kojima je potrebniji, možda je vrijeme da to sada učinite. Da, isplati se ulagati nekada zarad viših ciljeva. Svakako je uslov da, prije svega, imate i želite nešto da poklonite. Naravno, nije nužno da sve bude samo materijalno.
Da li je kriza oslabila “MK grupu”?
– Nedaće koje su pogodile sve svjetske kompanije nisu mimoišle ni “MK grupu”. Srećna okolnost jeste što smo od početka krize do njenog direktnog uticaja na nas imali vremena da shvatimo šta se dešava i preduzmemo odgovarajuće mjere. Zbog slabljenja konkurencije usljed krize, tržišna pozicija “MK grupe” je u ovom periodu zapravo i ojačala. Mi smo se do sada nebrojeno puta uvjerili da svaka kriza predstavlja i ozbiljnu šansu za rast
.
Koji još privrednici žele da ulože u “Jat”? Da li bi svi uložili jednaka sredstva i ko bi rukovodio kompanijom?
– Postoje inicijalni prijedlozi koji se tiču privatizacije “Jata”, a u koje bi se uključila nekolicina srpskih privrednika. “MK grupa” za sada samo razmatra mogućnost ulaska u navedeni konzorcijum, ali kada sve karte budu na stolu, tada možemo pričati o detaljima.
Da li je sada pravo vrijeme za intervencionizam države ili ipak vođstvo strateških kompanija treba prepustiti privatnom sektoru?
– Preformulisaću: “Da li je pravo vrijeme ili nam je prošao voz?” Za početak, potrebno je da država ima spremljenu taktiku, da odlučno stane iza toga i informiše javnost zašto je dobro da se propala preduzeća iz ruku neuspešnih daju uspješnima. Do sada, svaka ideja spasavanja propalih preduzeća njihovim prebacivanjem u privatne ruke je naišla na otpor, a do izražaja je došla jeftina politička demagogija – zašto bismo mi neko preduzeće dali ovom ili onom „tajkunu”, da se možda i obogati od toga. Hajde da gledamo širu sliku i zajedno napišemo novi scenario za bolju budućnost. To pokazuje i podatak da su u proteklih deset godina u Srbiji privatizovane firme povećale prihod za oko 70 odsto, dok su neprivatizovane stagnirale i dalje prave gubitke.
Da li smatrate da je za smederevsku željezaru dobro rješenje to što ju je preuzela država?
– Svaki ozbiljan poslovni poduhvat zahtjeva sveobuhvatnu pripremu. Činjenica da je sačuvano oko 5.000 radnih mjesta bez sumnje govori da je država napravila dobar potez. Da biste nešto uradili i stigli do cilja, morate da napravite prvi korak. Međutim, kada napravite prvi korak, potrebno je da znate gdje vam je treći.
Da li biste vi, da vam je Vlada Srbije ponudila, preuzeli željezaru?
– Kriterijumi koji su relevantni prilikom odlučivanja gde će se plasirati investicije uključuju različite faktore, od vrste djelatnosti, kapaciteta preduzeća i finansijskog stanja, do mogućnosti za razvoj i napredak. Glavni biznis “MK grupe” je poljoprivredni sektor, odnosno obrada zemlje, logistika, skladištenje i industrija, kao i ugostiteljstvo i turizam na Kopaoniku. Možda samo na prvi pogled izgleda da je riječ o raznovrsnim poslovima. Međutim, sve to ima međusobnu sinergiju. Na primjer, Kopaonik kupuje veliki dio povrtarskih i voćarskih proizvoda sa naših imanja. Ne vidim u ovom momentu šta bi “MK grupa” mogla konkretno da radi sa željezarom, tako da apsolutno nemamo interes.
Smatrate li da će Vlada uspjeti da nađe novog vlasnika za željezaru?
–
Zaista ne znam, slabo poznajem tu industriju.
Rekli ste da bi Srbija imala na koga da se osloni da ima biznismene sa milijardama. Pošto ih nema, na koga onda Srbija može da se osloni?
– Zar nije dovoljno znati da Srbija ima privrednike koji su spremno dočekali udar ekonomske krize i u prilici su da svoje iskustvo prenesu na oslabljenu srpsku privredu. Na nama je da odgovorno radimo, obrazujemo ljude i obezbjedimo rast privrede. To će direktno uticati na stabilizaciju cjelokupnog privrednog sistema. Politika treba da stvori uslove, ali bez ekonomije i privrednika politika je nemoćna.
Vjerujete li da će Komisija za zaštitu konkurencije poslje vaše žalbe ipak preinačiti odluku i dozvoliti vam spajanje sa kompanijom “Helenik šugar industrija”?
– Podnjeli smo prijedlog za ponavljanje postupka i istovremeno pokrenuli upravni spor. Namjera je da ovakvu odluku izmjenimo, pri čemu ćemo brojnim činjenicama ukazati na pogrešno zaključivanje, pa tako i neosnovanost odluke komisije. Očekujemo pozitivan ishod. Press