BEOGRAD, Pregovaralo se i natezalo danima. Sindikati i poslodavci nikako nisu mogli da se usaglase koja bi to bila prihvatljiva minimalna cijena rada. Presudio je ministar rada Rasim Ljajić i najavio da će Vlada usvojiti povećanje od pet dinara. Novi „cjenovnik“, međutim, ni poslije više od tri nedjelje – nije usvojen. Kako stvari stoje, u najboljem slučaju, o povećanju će moći da se priča poslije rebalansa budžeta.
Praksa povećavanja minimalne plate dva puta godišnje, u ovoj 2010. bi tako mogla da se prekine. Radnici, kojima je minimalac najviše čemu mogu da se nadaju na kraju mjeseca, ovo usklađivanje čekaju od juna. Uveliko teče novembar, a njihova zarada je zakucana na 15.480 dinara.
– Nova odluka o minimalnoj cijeni rada nije donijeta – kaže za „Novosti“ Rada Bukumirić-Katić, pomoćnik ministra za rad. – Kada smo izašli sa prijedlogom za povećanje, u Ministarstvu finansija su rekli da u budžetu nema sredstava za to. O ovom pitanju bismo, kažu u finansijama, mogli da razgovaramo eventualno tek poslije rebalansa budžeta.
Među sindikatima je sve manje razumjevanja, ali i strpljenja. Najavu ministra Rasima Ljajića shvatili su ozbiljno.
– Pitanje minimalne zarade se rasteže mjesecima – kaže Ljubisav Orbović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Srbije. – Trebalo je to da se riješi još u junu, a cijena nije povećana ni danas. Ako neko ne može da prihvati veću cijenu, onda to treba i da kaže. Ovakav način je manipulacija i neodgovorno ponašanje. Minimalnu zaradu ugovara Socioekonomski savjet. Nekoliko puta smo raspravljali o tome i nismo mogli da se usaglasimo. U tom slučaju odluku donosi Vlada. Ona može da kaže da ne može da se poveća, ali da ne kaže ni šta je neprimjereno.
I među sindikatima ima onih koji još ne gube nadu. U Asocijaciji samostalnih i nezavisnih sindikata, iako se sa sprovođenjem namjere u praksu kasni, vjeruju da će minimalac uskoro biti povećan.
– Nije još završen posao, ali biće – smatra Ranka Savić, predsjednik Asocijacije. – Čeka se rebalans. Mi smo, međutim, potpuno uvjereni da će povećanja biti. Mora, inače ćemo pritisnuti.
A pregovori su prije mjesec dana bili burni. Sindikati su tražili da sat rada u Srbiji košta najmanje 100 dinara. Poslodavcima je ova cijena bila previsoka i pristali su na 93 dinara, a prema njihovim riječima, to je bio maksimum koji je moglo da prihvati i Ministarstvo finansija.
I poslije mjesec dana pregovarači stoje na početnim pozicijama. Sindikati hoće da se radnicima obezbjedi makar pokrivanje minimalne potrošačke korpe, a poslodavci i dalje poručuju da veća opterećenja ne mogu da podnesu. Njih tište veliki troškovi poslovanja, slaba likvidnost i zaduženost. Ostaje im, kažu, isti PDV, isti nameti, porezi i doprinosi. Spremni su na ustupak, pa i na cijenu od 95 dinara, ako im se na tu razliku ne bi obračunavali porezi i doprinosi.
Da je sve teklo po najavama, svi oni koji rade za minimalac sljedećeg mjeseca, kada im stigne novembarska plata, stiglo bi „pojačanje“ od 860 dinara. Sa cijenom od 95 dinara po satu, za mjesec rada zaradili bi 16.340 dinara. I dalje znatno manje od onoga što statistika zove minimalnom potrošačkom korpom. Ona je, prema posljednjim podacima Ministarstva trgovine, u septembru iznosila – 24.590 dinara. Važećem minimlcu nedostaje oko 9.000 dinara da je sustigne. A ni dvije udružene minimalne plate ne bi zakrpile jednu prosječnu potrošačku korpu u Srbiji, koja vrijedi – 38.596 dinara.
Poseban problem je što u Srbiji ni minimalac u praksi nije zagarantovan. Statistika broji oko 90.000 zaposlenih koji ne primaju ni dinara ili najviše 15.000. Sindikati, međutim, tvrde da je onih koji zaradu čekaju mjesecima – četiri puta više. Nepoznat je broj radnika kojima poslodavci isplaćuju manje od zagarantovane plate, a njih je najviše u tekstilnoj i metalskoj industriji.
Evropa
Ni u svim zemljama Evropske unije ne cvjetaju ruže, ako je suditi po minimalnim platama. Radnici u Rumuniji, na primjer, rade za 153 evra, oko tri evra više od kolega u Srbiji. U Crnoj Gori je minimalac 130 evra, a u Bugarskoj – 122 evra. U susjednoj Hrvatskoj situacija je znatno bolja. Minimalna zarada iznosi 387 evra. A u Sloveniji je još bolja. Najniža cijena rada tamo je 562 evra. Astronomski iznosi, o kojima u Srbiji maštaju i oni koji važe za dobro plaćene, zagarantovani su u Luksemburgu. Njihov minimalac iznosi 1.641 evro. Prati ga Irska, u kojoj radnik zarađuje najmanje 1.462 evra, a treća je Belgija – 1.387 evra.
Prosjek oko minimuma
Ni prosječna plata u Srbiji nije za diku. Ona je u septembru, bez poreza i doprinosa, iznosila 33.482 dinara. Ispod republičkog minimalca su zaposleni u proizvodnji odjevnih predmeta i krzna – 14.997 dinara. Nije mnogo bolje ni proizvođačima radio, televizijske i komunikacijske opreme. U prosjeku su zaradili – 15.309 dinara. Nepunih 70 dinara je veći prosjek u proizvodnji celuloze i papira – 15.374 dinara. Malo iznad najniže cijene rada su zaposleni u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Njihov prosjek je – 18.667. Novosti