PODGORICA, Direktor Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja /PIO/ Republike Srpske Mladen Milić izjavio je danas u Podgorici da je reformom penzijskog sistema i novim Zakonom o PIO u Srpskoj zaustavljen nenormalan rast broja korisnika.
Milić je na susretu penzionih fondova država nastalih na teritoriji bivše SFRJ u Podgorici rekao da prosječna penzija u Republici Srpskoj iznosi 165 evra, a za korisnike sa punim radnim stažom oko 240 evra.
On je istakao da je na niske prosječne penzije uticala i činjenica da je Republika Srpska prije 15 godina izašla iz rata, kao i da je u tom periodu imala veliki priliv korisnika mlađe dobi.
Milić je naveo da je Vlada Republike Srpske, koja ima oko 70.000 penzionera, za isplatu penzija izdvaja svega 18 odsto, a ostatak se obezbjeđuje od prihoda po osnovu doprinosa.
“Uspjeli smo da obezbijedimo povećanje penzija od 3,5 odsto vlastitim uštedama na materijalnim troškovima i obustavom isplate korisnicima, koji su to pravo ostvarivali na nelegalan način”, objasnio je Milić.
Prema njegovim riječima, Fond PIO Republike Srpske najbolje sarađuje sa crnogorskim Fondom PIO, posebno u posljednje dvije godine. On je istakao da sa Fondom PIO Crne Gore više nema neriješenih pitanja niti neizmirenih obaveza.
Direktor crnogorskog Fonda PIO Dušan Perović rekao je da je saradnja sa fondovima u regionu definisana sporazumima, po osnovu kojih je Crna Gora od bivših jugoslovenskih država naplatila 2,5 miliona evra.
Perović je dodao da taj proces još traje i da se očekuje naplata dodatnih sredstava.
Sporazumima su definisani određeni novčani iznosi koje duguju ili potražuju njihove potpisnice, odnosno države i na osnovu njih se rješavaju zahtjevi građana koji su ostvarili pravo na penziju.
Perović je istakao da će dvodnevni Susreti predstavnika penzionih fondova Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Republike Srpske, FBiH i Crne Gore biti posvećeni unapređenju međusobne saradnje radi obezbjeđenja brzog i efikasnog rješavanja zahtjeva građana koji ostvaruju pravo na penziju, kao i uvođenju elektronske razmjene podataka.
Crnogorski ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković rekao je da penzioni sistem Crne Gore karakteriše nizak nivo naplate doprinosa i nepovoljna starosna struktura.
Prema njegovim riječima, zbog toga je za obezbjeđivanje njegove stabilnosti i održivosti neophodno nastaviti započete reforme kako bi se obezbijedila njegova održivost i stabilnost.
Direktor hrvatskog Fonda PIO Srećko Vuković saopštio je da prosječne penzije u toj zemlji iznose oko 300 evra i da na godišnjem nivou bilježe rast od dva odsto.
Prosječna penzija u Hrvatskoj iznosi 40 odsto prosječne zarade, dok je godišnje za njihovu isplatu neophodno obezbijediti oko pet milijardi evra, kaže Vuković i dodaje da se polovina tog iznosa obezbjeđuje iz budžeta, a ostatak od penzionih prihoda.
Vuković je naglasio da penzije u Hrvatskoj nisu usklađivane 2010. i 2011. da bi prošle godine ponovo došlo do njihovog usklađivanja na šestomjesečnom nivou.
Predstavnici makedonskog Fonda PIO saopštili su da između Makedonije i Crne Gore nema dugova, te da prosječna penzija u toj zemlji iznosi 200 evra, a najviša 600 evra.
Penzije se u Makedoniji linearno usklađuju svakih šest mjeseci, što je povećanje od oko deset evra. Srna
4 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Gospodine Miliću!!
Zašto moja penzija treba da zavisi od kriminalnih penzija, otkud nekome pravo da moj dio penzije prebacuje kriminalcima ili drugim kategorijama koje nisu uplaćivale u ovaj Fond. Ovaj Fond je nas koji smo ga stvarali, sve ostale kategorije istjerati iz ovoga.ZAŠTO IMAMO NAJNIŽE PENZIJE U REGIJI….>>?????MOJA PENZIJA OD 2007.godine povećana je za 15 KM.Ovo ti govorim u ime drugih, a ne politike i bacanja prašine u oči ovom jadnom i bijednom narodu.Živim kao najveća fukara u ovoj državi, zbog mnigih znanih i neznanih stvari..,..ubacili ste i invalide lažene i porodice poginulig ”boraca”, da mi sada imamo manje iznose penzija, iako i ja imm status borca VRS I kategorije, od toga nemam ništa, samo glavobolje.Dokle će te diskriminisati penzionere po osnovu boračkog dodatka i mnogo toga. U ovom svemu je najbolje bilo dobiti-kupiti kriminalnu penziju i imati je nego ja sa 40 i više godina radnoig staža.
Miliću, kad će biti poništena tvoja kupljena FABUSOVA diploma?
Ponovo u šumu
Poznato je da se problemi ne mogu riješiti s načinom razmišljanja koji je taj problem stvorio. Država koju su do bankrota dovele postojeće političke stranke s kadrovima često vrlo upitnih moralnih vrijednosti, a još češće dvojbenih profesionalnih i stručnih kompetencija, nema apsolutno nikakve šanse da se izvuče iz ove propasti, ukoliko se pristup problemu radikalno ne promijeni.
U ovakvoj situaciji postoje četiri osnovne opcije što čovjek može napraviti, od kojih samo jedna na žalost vodi stvarnoj promjeni, te možemo identificirati četiri glavne skupine ljudi. Te opcije i pripadajuće skupine su pridružiti se njima (pod njima se misli na postojeći establishment), ne raditi ništa, otići iz RS i aktivno raditi na tome da se stvari promjene.
Postojeći establishment nije glup, oni aktivno rade na tome da sačuvaju svoje pozicije i povlastice, tako da kontroliraju stado, da mu bacaju kosti oko kojih će se međusobno tući, kako bi oni zadržali svoje pozicije. Ultimativni ciljevi su zatupiti narod i razbiti sistemske inicijative i želje za promjenom.
Prva važna aktivnost je regrutacija i kupovanje. Ljudi skloni hljebu bez motike, beskrupulozni karijeristi i klijentelisti, pridružuju se postojećem establishmentu i napreduju kroz sistem putem uhljebljivanja. Tom trgovinom postaju zavisni o svom načelniku, šefu ogranka stranke, udruzenju koja dobiva neke pare iz budzeta ili nekome drugome. Napredujući, stvaraju svoje vlastite poslušnike, rastu u dubinu i širinu. Svako ko je na njihovoj strani i ko o njima zavisi, uključujući i njihove porodice, neće biti protivnik.
Druga ključna aktivnost je sistematicno zaglupljivanje ljudi i promocija beznađa. Što su ljudi gluplji a percepcija beznađa veća, to će spremnost ljudi za borbu za promjene biti manja. Ako nekoga ne uspiju zaglupiti, možda će ga uspjeti otjerati, pa je rezultat isti – neće im više biti protivnik. Školski sistem je urušen, ljude ne zanima nauka, učenje, kreiranje vrijednosti; zabavljaju se slušanjem narodnjaka, presednikovim lupetanjem, ćirilicom i da li brak treba biti definisan ustavom kao zajednica muškarca i žene. Uvjerit će ljude da je njihov sitni interes bitniji od opsteg društvenog interesa i ako neto bude strajko, biti će to zbog cijena u menzama, premalih subvencija ili otkaza kojeg je dobio u propaloj firmi. Strajk od sto ljudi je lako kontrolisati, ali nije lako kontrolisati bunt milion ljudi koji traže promjene.
Treća važna aktivnost je minorizacije i medijsko blokiranje onih koji misle drugačije i koji žele promjenu na bolje. Kroz plaćene medije Goebbelsovski ponavljaju da su jedine alternative crvena i plava, dok napokon svi u to ne povjeruju. Također, tako pokušavaju razjediniti aktivne protivnike i minorizirati njihov uticaj. Ta strategija do sada odlično funkcionise, jer razjedinjenog protivnika se lakše može pobijediti.
Jedini put u promjenu je da je ukupan broj ljudi u zadnjoj grupi, onih koji aktivno rade na pozitivnim promjenama, bude veći od zbroja ljudi u prve tri grupe. To se može napraviti isključivo jedinstvom i sistematicimm radom na osvještavanju i mobilizaciji onih koji ne rade ništa ili onih koji odlaze, kako bi se dobila prevaga nad postojećim nesposobnim i korumpiranim sistemom. Mora se pojaviti grupa ljudi koji će povesti te promjene, kojima će narod vjerovati, koji neće raditi u uskom licnom interesu, koji će funkcionisati zajednički, koji se neće plašiti prijetnji i ucjenama kojima će biti izloženi, koji će biti nepotkupljivi. Ako želimo da se promjene dogode do sljedećih izbora, krajnje je vrijeme da se takva opcija pojavi.
Na kraju, ipak mislim da smo izgubljeni za sva vremena i sledi nam povratak u sumu odakle smo krenuli prije nekoliko vijekova.
HITNO VANREDNI IZBORI I PRELAZNA VLADA SOCIJALNOG SPASA… UCITELICA I VELIKI BRAT TREBA DA IDU