SARAJEVO, Vlasti u BiH govore o privrednoj krizi površno i, osim iskazivanja deklarativne podrške, nisu napravile konkretne korake koji bi pomogli da se stanje u privredi stabilizira, kazao je Milan Lovrić, predsjednik Spoljnotrgovinske komore BiH.
Lovrić naglašava da se u BiH inače ne reagira na uobičajen način na događanja u okruženju i da zbog toga očekuje još veće probleme u narednoj godini, ponajviše jer se ne uočavaju teškoće s kojima se suočavaju izvoznici.
“Tek sada vidimo da sistemska rješenja nisu išla u korist onih koji postaju dio regionalnog tržišta”, kaže Lovrić.
On smatra da je ključ za zaustavljanje krize vraćanje stabilnosti u finansijskom sektoru, ali nije pristalica inicijative da se prave dublji zahvati u monetarnoj sferi.
U javnosti se spekuliše o broju otpuštenih radnika zbog krize. Kakve vi imate podatke o tome?
LOVRIĆ: Egzaktnih podataka nemamo, ali iz komunikacije s kompanijama uviđamo da teškoće dolaze i u BiH. U prvom redu to se manifestiralo na metalni sektor, odnosno firme snabdjevače auto-industrije. U tim kompanijama otpuštanja su se već dogodila. S obzirom na to da se godina završava, vjerovatno se neće poduzimati dalje mjere, ali nova otpuštanja mogu se očekivati početkom 2009. budući da se narudžbe za iduću godinu reduciraju ili u najboljem slučaju zadržavaju na dosadašnjim razinama. Slično se događa u drvnoj industriji i to su dva sektora koja najviše trpe posljedice poremećaja na svjetskom tržištu.
Možemo li pretpostaviti dubinu problema s kojima se naša privreda može suočiti?
LOVRIĆ: Mjere koje su poduzete nisu se pokazale dovoljnim da se kriza prebrodi. Finansijski sektor, u kojem se kriza i kreirala i u prvom valu manifestirala, još nije stabiliziran. Potrebna je dalja podrška finansijskom sektoru u smislu vraćanja povjerenja, kao jednog od ključnih elemenata njegovog funkcioniranja s obzirom na to da je finansijski sektor u isto vrijeme i generator potrošnje.
Da li su naše vlasti svjesne posljedica krize?
LOVRIĆ: Kod nas se o krizi govori površno i ne ulazi se u njenu suštinu. To se pogotovo može reći za vlasti. BiH praktički, osim iskazivanja deklarativne podrške, nije napravila konkretne korake koji bi pomogli da se stanje stabilizira. Ni štednja građana nije osigurana na način kako je to urađeno u drugim zemljama koje su potakle ljude na štednju, jer su svjesni da se time dobijaju sredstva za kreditiranje proizvodnje, izvoza, a na drugoj strani omogućava veća potrošnja. Potvrdilo se da Centralna banka BiH ima važnu ulogu i ona je sidro u finansijskoj sferi BiH koje u ovom trenutku ne bi trebalo dirati.
Da li to znači da ne podržavate inicijative da se višak pokrića konvertibilne marke usmjeri u razvoj privrede putem razvojnih banaka.
LOVRIĆ: Neke značajnije aktivnosti u monetarnoj politici u ovom trenutku ne treba preduzimati. Ova situacija nije pogodna za takvo nešto. Mislim da bi dobit Centralne banke BiH mogla biti plasirana preko investicijskih banaka, a što bi bio simbolički i pozitivan signal prema onima kojima je novac najpotrebniji.
Šta ste tražili od vlasti?
LOVRIĆ: Ono što smo mi već duže vremena tražili je da se kompanijama u BiH osigura bar onakav položaj kakav imaju kompanije u okruženju. Pogotovo se to odnosi na izvozna preduzeća koja se susreću s najoštrijom konkurencijom iz svijeta, prije svega na tržištu EU. Naše kompanije ulaze u konkurentsku utakmicu sa dosta opterećenja, budući da su ulazne komponente ovdje značajno skuplje nego što je to u susjednim zemljama. Zato je potrebno eliminirati sve teškoće koje postoje, a što znači smanjenje carina za repromaterijale koje BiH nema, ukidanje carina za opremu koju ne proizvodimo i drugo. Osim toga, preskupa je javna uprava, kamatne stope su često veće nego u zemljama okruženja, a sve to ulazi u cijenu koštanja. Izvoznike treba rasteretiti, jer bez jačanja izvoza BiH nema mogućnosti da preživi ovu situaciju.
Može li kriza za neka preduzeća biti izgovor da se oslobode radnika za koje smatraju da im predstavljaju opterećenje?
LOVRIĆ: Treba imati razumijevanja za tržišnu logiku na bazi koje funkcioniraju kompanije. Teško je od privatne kompanije koja se bavi proizvodnjom tražiti da, uprkos razlozima koji ih opredjeljuju za reduciranje broja ljudi, zadržava trenutni broj uposlenika. Tu država treba da intervenira sa svojim fondovima koji će pokriti trenutne ili kratkoročne probleme.
Da li predviđate crni scenario?
LOVRIĆ: U BiH je previše stvari u nekoj sivoj zoni i ta siva zona neutralizira efekte koji su dolazili kao posljedica neuređenosti stanja u BiH i sad kao posljedica krize koja se manifestira na realni sektor. Ja u narednoj godini očekujem više problema, ali je za mene najveći problem što nismo uočili teškoće koje imaju naši izvoznici. Tek sada vidimo da sistemska rješenja nisu išla u korist onih koji postaju dio regionalnog tržišta, koji su evropski igrači, dok smo istovremeno imali situaciju da se dobro živjelo u zatvorenom krugu domaćeg tržišta uvozom čak i nekvalitetne i nepotrebne robe. Te stvari treba što prije otkloniti, eliminirati nelojalnu konkurenciju i podstaći naše kompanije da sa manje tereta idu na druga tržišta. Nezavisne N.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.capital.ba