ZAGREB, Veća konkurentnost Hrvatske u globalizovanoj ekonomiji može se postići promjenom modela rasta, jer je dosadašnji uzrokovao visoko inostrano zaduženje zemlje, istakao je danas predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić na okruglom stolu Britansko-hrvatske poslovne mreže (BCBN) “Konkurentna Hrvatska u globalizovanom svijetu”.
Pritom se pozvao i na najnovije ocjene EBRD-a, ali i na ranije ocjene nekih drugih institucija, poput MMF-a, da je globalna finansijska kriza pokazala greške u modelu razvoja zemalja centralne i istočne Evrope zasnovanom na vanjskom finansiranju i kreditiraju, što je uzrokovalo njihovu visoku vanjsku ranjivost. Za visok vanjski dug Hrvatske, koji je glavni ograničavajući faktor privrednog rasta, obzirom da ti krediti uglavnom nisu bili usmjereni u proizvodnju, Mesić odgovornom smatra i centralnu banku, koja po njegovom mišljenju nije bila efikasna u regulisanju vanjske likvidnosti zemlje.
Uz to, dodao je, izvozna ofenziva Vlade nije dala rezultata, a kreatori makroekonomske politike nisu prihvatili mjere koje su predlagali Nacionalno vijeće za konkurentnost i Hrvatska udruga poslodavaca. Stoga, smatra Mesić, kreatori fiskalne i monetarne politike moraju shvatiti da te politike moraju biti u funkciji razvoja, proizvodnje i izvoza, posebno sektora u kojima je najveći potencijal rasta, odnosno turizmu, energetici, ekologiji i infrastrukturi, “jer inače ostajemo gdje jesmo”.
Kao ključne probleme hrvatske privrede izdvojio je izraženu korupciju, česte promjene zakona te neefikasnu administraciju i sudstvo, a kao primjer mjera koje bi mogle pomoći konkurentnosti zemlje te borbi protiv recesije naveo neoporezivanje reinvestiranog dijela dobiti i ukidanje kriznog poreza.
Dekan Veleučilišta VERN Goran Radman smatra da hrvatsku konkurentnost ograničavaju nedovoljna ulaganja u obrazovanje, inovativni kapacitet te istraživanja i razvoj, koji su neophodni za stvaranje proizvoda više dodane vrijednosti, dok je predsjednik Hrvatskog društva ekonomista Ljubo Jurčić upozorio da se Hrvatska posljednjih 20-tak godina razvija unazad, od industrije prema manufakturi, zbog čega izvoz složenijih proizvoda pada.