BANJALUKA, U svijetu se danas obilježava Međunarodni praznik rada, ustanovljen kao znak sjećanja na pripadnike radničkog pokreta u Čikagu koji su 1. maja 1886. godine stupili u štrajk zahtjevajući bolje uslove rada.
Tog dana više desetina hiljada čikakških radnika protestovalo je tražeći humanije uslove rada, veće nadnice i skraćenje radnog vremena. Protesti su ubrzo prešli u nemire, a policija je u rastjerivanju demonstranata upotrebljavala grubu silu i vatreno oružje.
Epilog tog čikaškog 1. maja 1886. godine jeste na desetine mrtvih i povrijeđenih.
Prvi maj, kao praznik, svoj korjen ima u odluci vodećih američkih sindikata da, inspirisani pobjedom svojih kanadskih drugova 1984. godine zahtjevaju donošenje zakona kojim bi se ustanovilo maksimalno osmočasovno dnevno radno vreme.
Taj je zakon trebalo da bude donesen do 1. maja 1886. godine. Kada se to nije dogodilo, došlo je do velikog štrajka u SAD, a u Čikagu i do krvavih nereda.
Od tada se u SAD-u, a kasnije i u svim zemljama svijeta, Međunarodni praznik rada obilježavao velikim paradama i demonstracijama, koje su najčešće organizovali socijalistički, komunistički, anarhistički i drugi lijevo orijentisani pokreti.
Odlukom Druge internacionale iz 1889. godine 1. maj je uspostavljen kao Međunardoni praznik rada.
Prvi maj kao međunarodni praznik rada na prostorima bivše Jugoslavije, kao zvanični državni praznik počeo se slaviti poslije Drugog svjetskog rata, dolaskom komunista na vlast.
Međunarodni praznik rada proslavlja se na brojnim izletištima i u turističkim centrima Republike Srpske uz roštilj, piće i muziku.
12 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Evo nas 124 godine poslije prvih velikih protesta radnika koji su u krvi ugušeni. U međuvremenu bi trebalo da smo se iz 19. vijeka pomjerili u 21. Radnici od Novog Grada do Trebinja (cijele Bosne i Hercegovine), jeste li suštiniski napredovali više od jednog vijeka ili ste samo prešli ovaj put u vremenu? Ono za šta se u Čikagu ljudi boriše još prije 124 godine je ono za šta vi tek treba da se borite danas. Posao, rad, sigurnost, sloboda i humani uslovi rada su za mnoge zaposlene kod nas misaoni pojmovi iz snova. Kleptomansko-kriminalizovani vlastodršci i njihove sluge, žuti sindikati i njihovi nesposobni lideri, lažna ljevica, penzioneri kao jedina energičnija grupa stanovnika, društvo gurano u ambis nacionalnim i vjerskim podjelama – to je naša realnost. Čovjek paralizovan strahom kojeg tek treba da se oslobodi je simbol našeg doba. Početkom devedesetih godina ovo društvo je napravilo interesantan izbor. Proleteri su masovno glasali za uvođenje divljeg kapitalizma previđajući činjenicu da na vrhu piramide može da sjedne samo mali broj kapitalista, a da će više nego ogromna većina ostati roba na tržištu rada. I to kakva roba. Prvo su bili upregnuti u kočije bezobraznih zločinaca i vukući te kočije rušili su u divljoj vatri ono što su njihovi očevi i djelimično oni sami 40-ak godina naporno stvarali. Nestajali su ljudi, kuće, privredni objekti. Onda je vatra stala. Par procenata najvećih pljačkaša bez nekog racionalnog kriterijuma tada se dokopalo ogomne ljuske imovine, a ljudi su postali njihovi robovi. Tamo gdje su nekad radili sada su mogli samo da se okupljaju bez ikakve nadnice jer posla više nije bilo. Ostadoše nezaposleni u procentima dostojnim Afrike, a i od onih koji nešto rade ostali su uglavnom dužnički robovi i njihovi žiranti koji će do kraja radnog vijeka biti okovani dugom. Nije lako više ni prebrojati koliko puta je jadni građanin ove tužne države surovo prevaren i ostao da šuti. Danas su mu ostali samo lažni sjaj nekog novog doba i virtuelna realnost koju mu opako bolesna i drčna oligarhija na vrhu servira. Kako ipak ničija nije svijetlila do zore, ugasiće se i svijeća ugnjetavača onda kada se tome budu najmanje nadali, a zasijati nečija druga.
“Cjelokupno iskustvo pokazuje da je čovječanstvo spremnije da pati, dok su zla podnošljivija, nego da se uspravi satirući obrasce na koje se naviklo i kidajući okove u kojima se nalazi”. Ali baš tu ne zaboravimo: Na kraju se poniženi uvijek uzdigne!
Srećan 1. maj svima koji su ostali proleteri!
Ljepo napisano Stalker. Samo, pazi da te “Robin Hood” ne tuzi zbog nekih “zabranjenih” rijeci.
(Kleptomansko-kriminalizovani vlastodršci i njihove sluge…)
Svaka Vam čast Stalker, za ovaj i za sve druge Vaše komentare. Skidam kapu i klanjam se.
potpisujem
Cestitam Stalkeru i pridruzujem se tvojim cestitkama.
Razumio bih inicijalni tekst u potpunosti da se nalazimo u društvu u kojem su ekonomske klase jasno diferencirane.Ovako,ja mislim da je razlika između bogatih i siromašnih radnika u količini sreće, ili čega već.Ne zaslužuju Radnici navedenu količinu emocija/poleta s obzirom da bih ih većina samo željela da pređu na onu drugu stranu,kad bi ikako moglo,taman i kupili diplomu.Njima veća prava i ne trebaju,treba im plata uz postojeći (ne)rad.Najveći broj naših sugrađana (bili bogati ili siromašni) su nepismeni/neobrazovani,mahom lijeni,sa prilično niskim životnim pobudama/stremljenjima/standardima.To i objašnjava penzionersku agilnost,ostali se samo pokušavaju prestrojiti,kako god,najstariji jedini znaju da za to nemaju šansu.Nisu krivi (samo) Oni,krivi smo svi.Loše nam je jer smo u prosjeku katastrofalno loši,ne Oni nego svi,i nećemo napraviti valjan korak naprijed kada Njih ne bude nego kada shvatimo da svi trebamo taj korak napraviti.Ne idemo brže/kvalitetnije ne zato što su nam Oni teg oko noge,nego zato što sami sebi podapinjemo.Postanimo (svi) bolji,Njih tada neće biti!
11.boki!
Drago mi je što mislite da sam ja Stalker ali na moju žalost-nisam.Nemam ja njegov intelektualni potencijal; opet kažem na moju veliku žalost,vjerovali ili ne.
11.boki!
sorry,radilo se o previdu 🙁
Proleter! Ako si mlad, ovo što pišeš da su isto krivi i bogati i siromašni, prihvatam kao mladost ludost što se kaže.Ipak, imaj na umu,materijalno bogatstvo koje neko stvara decenijama koje se može poštovati, nije isto kao ovo stvoreno u ratnim i poratnim uslovima u najvećoj mjeri bez rada i pameti u poslu. Zato nismo isto svi krivi za ovakvo stanje. Pročitaj Stalkerov komentar, jeste sa previše gorčine, ali budi uvjeren da je u pravu. U svakom slučaju sve najbolje na 1. maj.
Brkoug!Relativno mlad jesam,i nisam rekao da se ne slažem sa Stalkerom,ali ne mislim da su Radnici bolji od Lopova,to je bila suština mog pisanja.npr:kod nas je isto “jedna kratka kafa i dvije produžene-kradu konobari”, promijeni se (neki) zakon a svi se pitaju da li su promijenjeni oni sto ga provode-otimaju svi koji ga provode, ispred boske na pločniku ima cca 2.000.000 žvaka-ko je to popljuvao??,ko baca smeće u vrbas i oko kontejnera??,kakva nam je saobraćajna kultura-može li nas u BL pauk konačno naučiti da ne parkiramo gdje god auto u gabritima može stati??,ko je godinama prolazio “po sred” parka/zelenila na pravcu Filozofski fakultet-parkić,na šta Vas asocira terminologija “baba i bajadera”,da li znate da nam Radni narod svakodnevno u svoje kadrovske službe donosi diplome visokih škola,ko protura priču da samo “lud” čovjek ostavlja auto u servisima majstorima na milost i nemilost-kradu i majstori, ..ova lista nema kraj, na žalost.Ovo su sve Radnici, “obični mali ljudi” koji rade za plate i (jedva) sastavljaju “kraj sa krajem”. Razlika između njih i Onih je samo u količini, ali stremljenja/principi/vrijednosti su im iste..To su naši roditelji,naša djeca,naša braće i sestre,kumovi i rođaci,i kao što nije “cijelo Sarajevo Valter”, nisu ni Svi krivi, ali nisu ni samo Oni krivi..osvrnimo se oko sebe i počnimo popravljati najbliže,sigurno se tu krije neki konobar,majstor,neka Baba,neko ko pljuje po ulici,šeta po zelenilu i parkira auto kad god može doći na red,spriječimo da on njih jednog dana postane jedan On! Postanimo bolji,Njih tada neće biti! sretan 1. maj!
@proleter
Ako je neprepoznavanje jasno diferenciranih klasa jedini problem, biću slobodan da ti ih predstavim i pomoći ti da razumiješ inicijalni tekst. Marksizam je riječ koja danas zvuči prilično arhaično, pa čak i jeretički. Mnogo je razloga zašto je to tako, ali su svi ti razlozi putokazi u potpuno krivom smjeru. Možda ovaj dan više od bilo kojeg drugog zaslužuje da se za momenat vratimo djeliću marksizma. Marks je potpuno suprotno podjeli društva na klase prema bogatstvu (a i ti vidim govoriš o bogatim i siromašnim radnicima, obrazovanim i neobrazovanim, što je sve jako daleko od suštine stvari u ovoj prilici) uveo klasnu podjelu u odnosu prema sredstvima za proizvodnju na: 1. buržoaziju, klasu koja posjeduje sredstva za proizvodnju i 2. proletere, klasu koja ne posjeduje sredstva za proizvodnju. Postoje sada tu neke varijante drugačijih podjela i podklasa, ali nećemo komplikovati, osim što ću reći da su kriminalci tzv. lumpenproleterijat. Uzeću da intuitivno svi mogu shvatiti šta su sredstva za proizvodnju. Kao što sada vidiš stvar diferenciranja klasa je vrlo jasna: ili imaš ili nemaš sredstva za proizvodnju. Imaš – buržoazija si, nemaš – proleter si. Ono što sada slijedi iz čiste razlike interesa klasa je klasna suprotnost ili sukob. Prije 124 godine proleteri u Čikagu su prolili krv za sve ono što navedoh u prvom postu, a prije 20 godina su proleteri ovdje odlučili da treba da proliju ogromne količine krvi u jednom od najbesmislenijih ratova ikad viđenih da sruše sistem koji je radio i donosio vrijednosti širim slojevima i da dovedu divljački kapitalizam u kojem su instalirani pojedinci koji su nas sad zabavili o takvom jadu da ne znamo kako da se isčupamo iz njihovog kola zla koje davi ubjedljivu većinu ljudi ovdje. Krivica svih o kojoj govoriš donekle definitivno stoji – i to baš do tačke gdje su masovno napravili takav užasan izbor i do druge tačke gdje je jasno da ne postoji kristalno jasna svijest klase koja je ugrožena da radikalno mora da mijenja postojeći društveni sistem koji nema nikakve ideje kuda i kako dalje, pa nam pada i pismenost i motivacija i produktivnost i obrazovanost, i zdravstveno stanje i sport i kultura. Za mene je nenormalno da smo bili sposobniji u svakom pogledu prije 20 godina nego danas. Naša civilizacija nazaduje umjesto da napreduje i tu neki presjek mora da se desi. Oni koji nas vode evo već 20 godina vode nas u pogrešnom smjeru. Ako to rade namjerno – moraju da idu jer su zli, ako to rade zato što ne mogu bolje – moraju da nestanu iz naših života zato što su nesposobni. Tada će teg na našim nogama biti malo lakši.
@Stalker
iskreno,zadovoljstvo mi je čitati poznate stvari na način na koji ih opisuješ.Ispisao sam mnogo toga,pa obrisao.Mislim da je tako bolje. Pozdrav.