Prodaja spornog zemljišta na lokalitetima Kruševo, Pijesci i Gubavica, u suštini državno šumsko zemljište izvršeno 28. jula 2006. godine je obavljeno suprotno Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom (Službeni glasnik BiH, 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22) kojim se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom. Podsjećamo, odredbama Zakona određene su i rijeke, šume i šumsko zemljište za koje je Ustavni sud BiH utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama, kao i da je svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništavan.
To stoji u tužbi od strane države Bosne I Hercegovine zastupane po pravobraniteljici Almini Pilav koja je podnesena ponovno pred Opštinskim sudom u Mostaru protiv HNŽ zastupan po Županijskom javnom pravobranilaštvu Mostar i Nike Marušića kao drugotuženog, radi utvrđivanja ništavosti ugovora.
“U vezi vašeg upita obavještavamo vas da je dana 17. 1. 2024. godine podnesena tužba pred Općinskim sudom u Mostaru, od strane države Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 277 737 24 P, protiv HNŽ zastupan po Županijskom javnom pravobraniteljstvu Mostar i Nike Marušića kao drugotuženog, radi utvrđivanja ništavosti ugovora”, navodi se u odgovoru za hercegovina.info.
Tužilac BiH u svojoj tužbi traži proglašenje ugovora između Ministarstva gospodasrva HNŽ i kupca Nike Marušića ništavnim radi povrata 134 hektara zemlje stvarnom vlasniku državi BiH.
Zajedništvo kakvo se samo viđa na humanitarnim događajima
Da je događaj otimanja zemljišta I prodaja za 0,04 KM/m2 tada mladom i ‘prekaljenom’ sjekaču šuma Niki Marušiću bio isplaniran do sitnih detalja na svim nivoima vlasti otkriva vrijeme koje je iz nas.
Napomenimo da je prošlo 17 godina nakon što je Vlada Miroslava Ćorića (inače u to vrijeme čovjeku iz užeg kruga Dragana Čovića) proglasila opšti interes o privođenju šumskog zemljišta drugoj kulturi da bi 25. jula 2006. godine Federalno ministarstvo poljoprivrede kojim je rukovodio Marinko Božić izdalo rješenje o krčenju šume što je bio jedini uslov za direktnu prodaju između i Ministarstva gospodarstva HNŽ kojim je rukovodio Samir Sunagić i kupca Nike Marušića.
Rješenje je poslužilo kao jedini način kako bi se izbjegla licitacija zemljišta i mogućnost ostalih potencijalnih kupaca na području Kruševa, Gubavice i Pijesaka da učestvuje u kupoprodaji. Samo dva dana poslije 28. 7. 2006. godine uz blagoslov komisije koja je utvrdila cijenu zemljišta od 4 feninga po kvadratu što je u tom trenutku bila na stotine puta manje od tržišne cijene i ne čekajući da rješenje o krčenju šume postane pravosnažno, a zakonski je na rješenju naznačen bio rok od 15 dana za žalbe, Ministar gospodarstva HNŽ Samir Sunagić (SDA) potpisuje kupoprodajni ugovor sa Marušićem o prodaji 134 hehtara zemlje za 55.336 KM.
Napomenimo da je Županijski sud u Sarajevo rješenje o krčenju šume proglasilo ništavnim 5. aprila 2010. godine. Presudom je dokazano da su učinjeni niz nezakonitih radnji u proceduri donošenja ovog rješenja o krčenju. Tadašnji federalni ministar Damir Ljubić je shodno presudi donio Zaključak kojim se obnavlja postupak, ali je Niko Marušić uložio žalbu te i tužbu Vrhovnom i Ustavnom sudu BiH koji su mu odbili tužbe.
Deset godina poslije Marušić je direktor Fonda za zaštitu okoliša u istoj toj Vladi koja mu je prodala zemljište 134 hektara za 4 feninga po kvadratu, dok je sasvim slučajno njegov savjetnik u fondu Samir Sunagić, bivši ministar koji mu je s funkcije i prodao zemljište. Iako je Marušić obećavao sadnju vinograda, mještani su tada s pravom upozoravali da je Marušiću krajnji cilj pretvaranje poljoprivrednog zemljišta u građevinsko kako bi preko noći on i njegovi ‘pajdaši’ postali multimilijunaši.
S odmakom vremena to se pokazalo i tačno, jer Marušić nikada nije posadio vinograde, na područuju Gubavice i Pijesaka bi ‘sadio’ solare. Posljednjim izmjenama prostornog plana Grada Mostara Mario Kordić je ugurao dodatnih 15 hekatara poljoprovrednog zemljišta u poslovnu zonu Miljkovići, a detaljnim regulacijskim planom za poslovnu zonu omogućio Marušiću da legalizira nelegalno tada građenu tvornicu.
Ukoliko Opštinski sud u Mostaru, a što je jedino i ispravno poništi kupoprodajni ugovor, Marušić bi ostao i bez tvornice rajčice u Kruševu.
Glavni tužilac HNŽ Zdenko Kovač nije vidio ili nije smio vidjeti ono što se vidi s Marsa?
Organizovani događaj gdje je zemljište prodano na stotine puta ispod tržišne cijene u tom trenutku uprkos zabrani raspolaganja državnom imovinom gdje se ekipa odlučila za lov u mutnom kako navedeno zemljište ne potpada pod državnu imovinu i sve to nije bilo dovoljno tadašnjem tužiocu Zdenku Kovaču da podigne optužnicu na kaznenu prijavu koju su podnijeli Udruženje povratnika MZ Gubavica i Pijesci. Doznajemo, Kovač nikada nije obavijestio podnosioce kaznene prijave da je službeno obustavio istragu, najprije protiv pet osoba 8. septembra 2009. godine i 20.aprila 2012. godine protiv tri osobe, a što mu je bila zakonska obveza i na taj način nije dozvolio podnositeljima kaznenih prijava pritižbe žalbe na obustave istrage. Napomenimo da aktualni glavni tužitelj HNŽ-a Zdenko Kovač nikada nije odgovorio na upit portala hercegovina.info o statusu tužbe.
Koga je štitio pravobranilac u odlasku Mlađen Mandić?
Pravobranilac Ismet Velić čiji je mandat istekao 27. aprila 2023 godine podnio je tužbu pred Opštinskim sudom u Mostaru 21. ožujka 2023. godine radi utvrđivanja ništavnosti kupoprodajnog ugovora između Marušića i ministarstva gospodarstva HNŽ. Rotacijom pravobranitelja u fotelju je zasjeo Mlađen Mandić. Samo nekoliko mjeseci poslije, a prije odlaska s fotelje pravobranitelja Mlađen Madnić povlači tužbu. Mandić nam nikada nije odgovorio o razlozima povlačenja tužbe, no hercegovina.info je u posjedu dokumenta kojim je Mlađen kao pravobranitelj povukao tužbu.
Razlog povlačenja tužbe Mandić je naveo Odluku komisije za državnu imovinu savjeta Ministara Bosne I Hercegovine broj: 01-50-97/07 od dana 19. 2. 2008. godine, predmetne nekretine ne potpadaju pod odredbe zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom. Međutim, uvidom u navedeni dokument jasno se vidi da se radi o mišljenju, a ne odluci. Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom u članu 3. kaže da komisija za državnu imovinu osnovana odlukom Savjeta ministara BiH, može na prijedlog zainteresovane strane odlučiti da određenu državnu imovinu izuzme od privremene zabrane, a nikako da tumači što podiježe, a što ne podliježe pod navedenu zabranu raspolaganja državnom imovinom. Povjerenstvo ne može tumačiti što podiježe ili ne podliježe zabrani već to radi donositelj Zakona. hercegovina.info
