BEOGRAD, Od početka svjetske ekonomske krize 2008. pa do kraja 2011. godine došlo je do pada broja zaposlenih u Srbiji za preko 260.000, odnosno za 13 odsto ili u prosjeku za oko 2,5 odsto godišnje, navedeno je u biltenu “Makroekonomske analize i prognoze” (MAP).
I pored napora da u 2011. i u prvom kvartalu ove godine aktivnim mjerama zapošljavanja bude ublažen i preokrenut trend smanjenja zaposlenosti, značajnije povećanje biće moguće ukoliko tokom 2012. dođe do povećanja investicione i ukupne privredne aktivnosti, navodi se u biltenu koji izdaje Institut ekonomskih nauka u saradnji sa Beogradskom bankarskom akademijom.
Međutim, kako će Srbija do kraja 2012. imati veoma mali privredni rast, prema prognozama ekonomskih analitičara MAP, ne može se očekivati značajniji rast broja zaposlenih u ovoj godini.
U analizi se navodi da je pad zaposlenosti u kategoriji “zaposleni kod poslodavca” tokom kriznih 2009. i 2010, iznosio oko 100.000 godišnje i da je jednak smanjenju ukupnog broja zaposlenih za osam pretkriznih godina.
Tokom 2011. smanjen je broj zaposlenih za preko 60.000 u odnosu na 2010, što je po MAP, pokazatelj da se kombinovani efekti krize i propusta u privatizaciji i dalje osjećaju.
U MAP je ukazao, kako su, i pored pasivnih mjera (finansijska podrška, naknada za slučaj nezaposlenosti i aktivnih mjera politike zapošljavanja (povećanje zapošljivosti, savjetovanje, prekvalifikacije, dokvalifikacije) negativni trendovi na tržištu rada sve vidljiviji, dok je, istovremeno, određeni broj ljudi prešao iz stabilne u tzv. “ranjivu zaposlenost”.
Jedan od najvažnijih pokazatelja stanja na tržištu rada je analiza dužine nezaposlenosti, a u periodu od kraja 2009 do kraja 2011. primjetno je značajno smanjenje kratkoročne zaposlenosti pa je broj ljudi koji traže posao kraće od šest mjeseci smanjen za oko 50.000, odnosno za oko 31 odsto.
U istom periodu, kratkoročna zaposlenost koja traje šest do 12 mjeseci smanjena je za oko 8.500, odnosno za oko devet odsto.
Razumijevanje ovog trenda se može naći u ograničenom prilivu novih ljudi na tržište rada, ali i u tome da mlađi ljudi koji tek dolaze na tržište rada i započinju potragu za poslom lakše dobijaju posao kod poslodavca, u poređenju sa kadrovima koji preko godinu dana i duže neuspješno traže posao.
To sve ukazuje i na starosnu diskriminaciju koju poslodavci, već određeni niz godina, na domaćem tržištu radne snage primjenjuju, ocijenjeno je u analizi.
U posmatranom periodu nešto drugačiji trend prevladava kod srednjoročne i dugoročne zaposlenosti, pa je broj onih koji traže posao jednu ili dvije godine porastao za preko 20.000, odnosno za oko 19 odsto.
Istovremeno je došlo do povećanja srednjoročne nezaposlenosti, odnosno broj ljudi koji čekaju na zaposlenje dvije do četiri godine narastao za oko 11.800, odnosno blizu 11,4 odsto.
Ovo je, ocjenuje se u MAP, izuzetno negativan pokazatelj kretanja na tržištu rada, jer je grupacija onih koji čekaju posao dvije ili četiri godine najviše pogođena krizom i kretanje njihovog broja moze poslužiti kao pokazatelj stvarnog stanja krize u Srbiji, odnosno smanjenja ponude radnih mjesta za ovu grupaciju potencijalnih radnika.
Sličan trend prisutan je i kod dugoročne nezaposlenosti, gdje je došlo do značajnog porasta.
Broj nezaposlenih koji traže posao od četiri do 10 godina povećan za oko 30.000, odnosno za preko 17 odsto, dok je broj ljudi koji traže posao preko 10 godina povećan za više od 10.000 ljudi, odnosno za oko 13 odsto.
Sve dok broj zaposlenih iz ovih kategorija nezaposlenih ne počne da opada, nećemo moći da govorimo o slabljenju efekata ekonomske krize u Srbiji i značajnijim investicijama, zaključuje se u analizi tržišta rada koju su uradili saradnici MAP. Tanjug
