BERLIN, I dok cijela Grčka jadikuje zbog recesije, najmanje jednoj firmi sve ide kao po loju – ona prodaje luksuzne krevete i širi se pretežno u inostranstvu.
To nije jedini primjer, mada većina Grka zaista krpi kraj s krajem, piše Dojče vele.
Patike, džins, bijela lanena košulja – teško da bi neko na prvu loptu pomislio da je Pavlos Efmorfidis jedan od najuspješnijih grčkih preduzetnika. Pavlos je odgovoran za filozofiju svog preduzeća coco-mat.
“Putujem od zemlje do zemlje i drugima pričam o istoriji firme coco-mat. Brojevi me ne interesuju. Iskreno rečeno, nikada nisam mislio da će coco-mat postati tako velik. Ritam rasta mi je prebrz, to me ponekad izluđuje. Uz to moram stalno da putujem na otvaranja – na primjer u Seul, kako bi nas i tamo ljudi upoznali. Vjerujem u jednostavne stvari. Moj moto: ako činiš male stvari, velike dolaze same po sebi.”
Istorija firme coco-mat počinje prije 25 godina. Tada je 30-godišnji sportski novinar na plaži u blizini svog rodnog grada na Peloponezu razmišljao o tome, šta bi od njega u životu još moglo da postane. Veoma mu se dopalo da leži na suvoj morskoj travi, tako da je došao na ideju da i drugim ljudima prenese taj lijep osjećaj. Kada je sačinio koncept, pozajmio je novac od rodbine i prijatelja.
Sa potvrdom o sopstvenom kapitalu, od banke je dobio kredit od 300.000 evra. Iskustva sa tim kreditom mora da su bila vrlo traumatična, jer od tada više nije uzimao kredit.
“Kada čujem riječ banka – bježim. Postao sam dobar trkač. Svih 70 filijala je otvoreno sopstvenim kapitalom, odnosno kroz franšizno poslovanje s ljudima, kojima rad pričinjava zadovoljstvo. Mi zapravo nemamo nikakve veze sa bankama.”
Firma coco-mat ima 40 filijala u Grčkoj i 30 u inostranstvu. Među njima je deset samo u Kini, šest u Holandiji, tri u Španiji, dvije u Njemačkoj. Polovina prihoda od 75 miliona evra se ostvaruje u inostranstvu. Pored privatnih osoba, mušterije su i hoteli. Cijena od 16.000 evra za sistem kreveta Triton, ukazuje da coco-mat cilja na kupce sa debljim džepom.
Ipak Pavlos Efmorfidis smatra da cijene nisu visoke, već pravedne. Tri porodice sakupljaju morsku travu iz oblasti njenog porijekla, partner iz Šri Lanke koji isključivo radi za coco-mat isporučuje prirodni kaučuk i vlakna od kokosa. Za dušeke se koristi konjska dlaka, neprerađeno tvrdo drvo, a pamuk se gaji na sopstvenim poljima. Jedino se lan i ovčija vuna kupuju na slobodnom tržištu. Ali to ne bi moralo da bude slučaj, barem kada je riječ o vuni:
“Nadam se da će se i u Grčkoj uskoro otvoriti fabrika za pranje ovčije vune. Riječ je o 11 miliona kilograma vune. Ako nas neko čuje, ko je zainteresovan: pet evra je prodajna cijena, 11 miliona kilograma vune se u Grčkoj baca svake godine. Riječ je o sumi od 55 miliona evra, koja bi mogla da ostane u zemlji.” DW