BEOGRAD, Čak 15 milijardi dinara, ili cijena izgradnje gotovo tri mosta sličnih onom kod Beške, suma je koju su prošle godine utajili građani i privreda ne plaćajući porez, pokazuju podaci Poreske uprave Srbije. Barem duplo toliko poreska policija i inspekcija nikad ne utjeraju.
Da je naplata poreza u Srbiji efikasnija i da građani imaju svijest da plaćanje poreza nije harač već fond iz koga se liječimo, obrazujemo i dobijamo penzije, manje bi se pominjalo povećanje stope PDV-a ili otpuštanje radnika. Ovako, možemo se pohvaliti vrlo originalnim načinima za izbjegavanje plaćanja te zakonske obaveze.
Jovan Beara, predsjednik Udruženja vlasnika računovodstvenih agencija „Uvra“ iz Novog Sada, kaže za “Blic” da je tipičan primjer utaje poreza na dohodak kod poslodavaca koji daju dio zarade na račun, dio na ruke. On, na primjer, u maju isplati samo doprinose za socijalno i zdravstveno osiguranje, dok ostatak ide radniku na ruke. Obavezan je da plati i porez kad mu prođe kriza, ali se to u praksi rijetko dešava. Kad inspektori dođu u takvu firmu, oni ni ne „utjeruju“ porez na dohodak za taj mesec jer smatraju da poslodavac nije isplatio platu radnicima. U stvarnosti su se desila dva poreska prekršaja – poslodavac je platio radnike na crno od para koje nije legalno prijavio, odnosno na koje nije plaćen PDV.
– U ovom slučaju, inspektor obračuna doprinose na minimalni iznos osnovice za obračun doprinosa koja je važila u junu. Svi poslodavci kojima Poreska uprava obračuna na taj način zarade radnika prošli su mnogo povoljnije od onih koji redovno isplaćuju zarade – objašnjava Beara.
Poreska uprava Srbije godišnje podnese oko 1.700 krivičnih i 40.000 prekršajnih prijava, ali je zbog utaje poreza u zatvoru završilo samo tridesetak ljudi. Oko 99 odsto osumnjičenih je ili oslobođeno ili kažnjeno uslovno i novčano.
Pet najčešćih načina prevare
1 – Osnuje se preduzeće koje je registrovano na nepostojeću osobu kroz falsifikovanu ličnu kartu ili na čoveka koji je prodao svoje podatke. Takva fantom firma izda fiktivne fakture o prometu dobara ili usluga u kojima je sadržan PDV. Regularno preduzeće koje je dobilo takve fakture umanjuje za tu sumu obavezu po PDV-u.
2 – Osnivanje “peračkog” preduzeća koje stvara privid regularnog poslovanja, uredno prijavljuje porez, ali nesrazmjerno mali u odnosu na promet i broj zaposlenih.
3 – Otvaraju se sestrinske firme koje nisu u sistemu PDV-a zbog malog prometa i preko njih se stvaraju rashodi koji umanjuju dobit. Takva firma može da pokrije do tri miliona dinara, pa kad odradi svoj posao, ona se zatvara i otvara se druga. U praksi je takvih preduzeća koja „pokrivaju“ glavno pet, pa i više. Uglavnom su legalna i gotovo je nemoguće dokazati da su otvorena radi umanjivanja dobiti glavne firme.
4 – Da ne bi ušla u sistem PDV (promet preko tri miliona dinara), firma svoje rashode pokriva uplatama pozajmica vlasnika za likvidnost. Ovo je veoma česta pojava i to kod velikih ugostiteljskih objekata koji kucaju minimalne iznose preko fiskalne kase, a nedostatak para nadoknađuju uplatom pozajmice.
5 – Izbjegavanje plaćanja poreza po osnovu kapitalnog dobitka. Investitor kao fizičko lice ne podnosi poreske prijave za prihode koje ostvare prodajom stanova za razliku od pravnih lica i preduzetnika čiji su prihodi obuhvaćeni kontrolom poreza na dobit preduzeća, odnosno porezom na prihod od samostalne djelatnosti. Blic