MEKSIKO, U svjetskom narko-biznisu vrti se oko 320 milijardi dolara, odnosno dvostruko više nego što iznosi godišnji budžet Evropske unije.
Samo meksički narko-karteli su prerasli u tako krupne kriminalne poduhvate da su potisnuli vladu u mnogim saveznim državama i prijete da pretvore zemlju u narko-državu sličnu onoj koja je postojala u Kolumbiji ’90-ih godina prošlog vijeka. SAD i Meksiko nisu uspjeli da uguše moć kartela koji, prema procjenama ekonomista, zapošljavaju čak petinu stanovništva u nekim meksičkim državama.
Rat protiv narko-bosova u Meksiku postaje sve brutalniji. Predsjednik Felipe Kalderon je angažovao 45.000 vojnika i saveznu policiju u borbi protiv narko-mafije. Samo ulicama Huareza patrolira 5.000 pripadnika tih snaga. Uprkos tome, broj mrtvih stalno raste. Do 2008. dnevno je ginulo pet ljudi, dok je prošle godinu u Huarezu broj mrtvih iznosio sedam osoba na dan. Od 2007. više od 15.000 ljudi poginulo je u ovom ratu.
Za to vrijeme narko-biznis cvjeta. U 2009. Meksiko je postao drugi svjetski proizvođač marihuane. Umjesto kukuruza i pasulja sitni siromašni poljoprivrednici gaje kanabis. Frustrirani državni funkcioneri smatraju da gube rat protiv droge. Taj poraz pogađa cijelu Latinsku Ameriku, pošto narko-mafija jača od Ognjene zemlje do Rio Grande. U bivšoj prestonici kokaina Medeljinu, gdje je navodno uspostavljen mir prije sedam godina poslije krvave vojne kampanje, stopa ubistava je ponovo skočila prošle godine i dostigla 1.800 žrtava.
Površina zemlje pod kokom u Boliviji povećala se za skoro 11 odsto od kako je na vlast došao populistički predsjednik Evo Morales. A u Argentini bande dilera postaju sve smjelije i brutalnije. U Rio de Žaneiru, gdje će biti održana ljetnja olimpijada 2016, oni su nedavno oborili policijski helikopter.
Cijela generacija mladih Latinoamerikanaca umire na poljima smrti u ratu protiv droge. Mnogi su praktično djeca. Suočeni sa izborom između „plata“ i „plomo“ – mita i metka – mnogi policajci i političari se nalaze na platnom spisku narko-kartela. Pokušaji raskrinkavanja tih grupa razotkrili su da one kontrolišu mnoge legalne komercijalne aktivnosti.
Više od 20 osoba uhapšeno je u nekoliko kolumbijskih gradova u najvećoj operaciji protiv krijumčara droge za proteklih 10 godina. Kolumbijska policija je saopštila da ta hapšenja predstavljaju kulminaciju dvogodišnje istrage koja je sprovedena u saradnji s američkim agentima.
Polovina privedenih su iskusni piloti, optuženi da su prenosili kokain u Centralnu Ameriku i Meksiko. Neki od njih su povezani s meksičkim kartelima, koji su odgovorni za snabdjevanje američkog tržišta ilegalnim drogama.
Šef kolumbijske policije Oskar Naranho izjavio je da je ova ofanziva najveća takva akcija protiv švercera droge još od 1999. Dokazano je da su uhapšeni sarađivali sa sindikatom koji povezuje meksičke narko-kartele sa dvije najmoćnije kolumbijske organizacije koje se bave švercom droge – „Rastrohos“ i organizacijom Danijela Barere, zvanog Ludak. Istraga je počela u gradu Medeljinu, čuvenom uporištu narko-kartela. „Operacija granice“ sprovedena je u nekoliko kolumbijskih gradova.
Kolumbijskoj policiji je pomogla američka Administracija za borbu protiv droge (DEA), kao i kancelarija javnog tužioca u Dalasu. Naranho je istakao da će usljediti serija sličnih akcija, koja će obuhvatiti hapšenje švercera, njihovih aviona i imovine.
Jedan od kartela – „Sinaloa“ – predvodi najtraženiji čovjek Meksika Žoakin Guzman zvani Čapo („Kratki“). On je uvršten u „Forbsovu“ listu svjetskih milijardera pošto se procjenjuje da je „težak“ jednu milijardu dolara. Ekonomista Giljermo Ibara je izjavio da Guzmanov kartel u Sinaloi duž sjeverne pacifičke obale u blizini Bahe zapošljava oko 520.000 ljudi od ukupno 2,6 miliona stanovnika te države.
Proteklih nekoliko godina meksički narko-karteli su prestigli kolumbijske organizacije kako po moći, tako i po brutalnosti. Kolumbijski karteli se sada umjesto ka SAD sve više okreću ka Evropi, jer su tamo cijene više, a šanse za ekstradiciju mnogo manje.
