BANJALUKA – Vlada Republike Srpske smijenila je rukovodstvo Komisije za reviziju privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama Republike Srpske, čime je stavljena tačka na njen trinaest godina dug rad, koji, po ocjeni javnosti ali i onih koji su je osnovali, nije dao nikakav rezultat.
Ta ocjena je opravdana jer nadležna tužilaštva na osnovu njihovih izvještaja nisu poništila ni jedan ugovor o privatizaciji iz koje su pojedini biznismeni sa sumnjivim kapitalom izašli kao milioneri, radnici postali najobičniji prosjaci, a i država u mnogo slučajeva nije dobila ništa.
Na sjednici održanoj krajem novembra smijenjena je Ravijojla Simić Tešanović koja je bila predsjednik komisije kao i članovi Goran Maričić, Nenad Račić i Danica Vučković te sekretar Milorad Nedimović koji je dužan da raspoloživu dokumentaciju ustupi Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske.
Simić Tešanovićeva je za CAPITAL kazala kako je ovo tijelo završilo svoj rad prije tri godine te da od tada nisu zasijedali jer nije bilo novih predmeta.
Ona za izostanak rezultata okrivljuje javnost, što „nije prepoznala pravu ulogu komisije”.
“Javnost je očekivala da komisija sudi, hapsi i poništava privatizacione ugovore a to nije bila njena uloga. Ona je samo logistika koja istražuje nepravilnosti a sve svoje izvještaje je dostavljala tužilaštvu koje je trebalo da reaguje”, kazala je ona.
Komisija je uspostavljena na osnovu Zakona o reviziji privatizacije koji bi se morao promijeniti da bi Komisija bila i zvanično ugašena.
“Proces privatizacije nije završen što znači da bi u slučaju neke nove prijave Vlada ponovo mogla da imenuje nove članove i predsjednika”, zaključila je Simić Tešanovićeva.
Inače, prema Pravilniku o radu komisije koji je u maju 2006. godine donijela Vlada na čelu sa Miloradom Dodikom, sadašnjim članom Predsjedništva BiH njoj su data ovlaštenja da preispita procedure u sprovođenju privatizacije, prekontroliše dokumente, finansijske i računovodstvene transakcije, ugovore i druge evidenicije a da svoje sumnje dokumentuje i proslijedi nadležnom tužilaštvu. Reagovati su mogli i po službenoj dužnosti.
Branislav Borenović, predsjednik PDP-a za naš portal ocjenjuje kako je ovaj organ formiran samo za kratkoročne političke potrebe čiju cijenu građani i danas plaćaju.
“Ovo pokazuje da vlast nije ni imala namjeru da ozbiljno radi po pitanju revizije privatizacije već da tu temu iskoriste samo za dobijanje izbora kada je to bilo aktuelno. Potrošene su ogromne pare, ti ljudi su najavljivani kao borci za borbu protiv korupcije i kriminala, a u suštini ništa se nije desilo i sve je bila velika predizborna šuplja priča koja je doživjela neuspjeh”, kaže Borenović.
Igor Žunić, Predsjednik kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS se ne slaže sa njegovim tvrdnjama.
On vjeruje kako je postojala iskrena namjera vlasti da se naknadno suoči sa problemima nastalim u procesu privatizacije, ali priznaje, da je to za komisiju očigledno bio preveliki zadatak.
“Komisija je gledala proces koji je bio uglavnom zakonit, dok je iza zavjese mnogo stvari bilo nelegalno, a što je kasnije bilo teško utvrditi. U privatizaciji su se pojavljivali ljudi koji su kupovali na desetine preduzeća, a nisu imali ni imovinu ni kapital, ali su očigledno imali organizovan način kako da do toga dođu”, kazao je Žunić.
CAPITAL: Dejan Tovilović
6 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Proces privatizacije zapoceo je Ante Markovic, podjelom akcija radnicima. To je jedini dio privatizacije koji je bio koliko toliko cist.
U ratu i poslije rata preduzeca su sistemski unistavana i pljackana. Cak i ona koja su mogla da posluju. U toj pljacki ucestvovali su kadrovi svih partija. Od sds-a, snsd-a, pdp-a do sp-a i radikala. Mnogi kadrovi su promjenili dresove pa su opet vlast. I sad bi oni trebali da istrazuju pljacke koje vode do njih? Moze li neko da povjeruje u uspjesnost takve akcije? To je bilo ocigledno svima koji imaju makar malo mozga.
Ova komisija je uzaludna. Samo je bacen novac na plate. Tako ce biti i dalje. Vlast drzi u saci policiju, tuzilastvo i sudstvo. U takvom sistemu ne moraju da odgovaraju ni za pljacke ni za ubistva. A da se ne bi mnogo talasalo pokupovali su i medije. Sad su postali toliko arogantni da one medije koji nece da cute nazivaju izdajnici i stranim placenicima. Ne bi me iznenadilo da i capital.ba etiketiraju kao neko izdajnicko strano spijunsko leglo koje radi na urusavanju njihove pljackaske hobotnice koje oni nazivaju srpskim interesima.
Javite se u investiciono razdornu banku
onaj ko je smislio da se vauceri dijele onima koji nisu imali veze sa preduzecima je najodgovorniji, davali maloljetnoj djeci i onima koji nikad nigdje nisu radili, a onima koji su radili dali 3-4 puta vise od ovih drugih sto je nista u odnosu na njihov doprinos, tako je kapital namjerno razvodnjen
onda su doveli Slovence i kurtumurtu da pokupe to sto su dzabe podijelili gradjanima, a oni su to visestruko iskoristili
bolje da nije bilo nikakve privatizacije nego ovo, vecina firmi bi propale ovako ili onako, mozda bi neke i prezivjele, ali se jedan sloj ljudi ne bi neosnovano obogatio na teret svih ostalih
najodgovorniji su medjunarodna zajednica pod cijim pritiskom je i odluceno da se privatizuje i domaci izdajnici iz redova svih stranaka sve do gomile smeca koji su to operativno izvrsavali
Vauceri jesu problem ali ne veliki problem. Bez obzira koliki je broj vaucera vlada je odredila koji procenat preduzeca se privatizuje. Neka preduzeca su privatizovana 100% a neka 20%. Tu je napravljeno mnogo gresaka. Npr. zeljeznice su privatizovane 10-20% a nigdje ne pise da u imovini koja se privatizuje ne ucestvuju pruge. Onaj ko je kupovao akcije sada ce sudski traziti da bude vlasnik i pruga u tom procentu a koje su zapravo javne saobracajnice. Isto se odnosi i na elektrodistribuciju. Prodali su procenat elektrodistribucije i sada ce manjinski vlasnici traziti procenat mreze a ne samo operatera iako je mreza zapravo javno vlasnistvo. To bi bilo kao da opstina proda procenat vlasnistva nad ulicama.
Drugi problem kod prodaje preduzeca je sto su prodavani i brendovi. Drzava je trebala u svom vlasnistvu ostaviti brendove tj prava na proizvodnju proizvoda pod imenom. Recimo imena kao sto su Nektar, Vitinka, Bosanka, Mira, imena cigareta i slicno. Ta imena su mogla ostati u javnom vlasnistvu i biti ustupljena proizvodjacima cak i besplatno pod uslovom da se proizvodi pod tim imenima proizvodr na teritoriji Republike Srpske.
Recimo fabrika duvana Banja Luka je unistena i brendovi su prodani a proizvodnja ugasena. Takva sudbina je moguca i sa Nektar pivom. Ko nam garantuje da pivaru nece kupiti Apatin i da nam banjalucki Nektar ne pune u Srbiji, kao sto se Niksicko pivo jedno vrijeme punilo u Madjarskoj.
Opet je najveci problem sto je privatizacija uradjena bez odgovarajucih zakona o zastiti manjnskih akcionara i sa pljackaskom namjerom. Takodje treba pomenuti da su privatizovana i ona preduzeca koja su komunisti nacionalizova. Recimo svi poslovni prostori u gospodskoj ulici su nacionalizovani 1945. pa privatizovani. Sada ako se pojave vlasnici sa zahtjevom za restituciju odstetu cemo placati svi kroz porez.
Mnoga komunisticka preduzeca nisu mogla opstati ali preduzeca kao sto su Jelsingrad i Unis su mogla opstati a i oni su unisteni.
@Combe, Jelšingrad nije mogao opstati zbog mnogo razloga:
– bar duplo više zaposlenih nego što je bilo potrebno,
– 80% šefova radnih jedinica su VK majstori koji su postali šefovi zbog partije i sindikata (izgubiš dobrog majstora i dobiješ lošeg rukovodioca),
– niko nije mogao dobiti otkaz, kakva god sr*nja da je pravio,
– inžinjeri su bili lošije plaćeni od radnika na normi,
– bilo je normalno da neko prebacuje normu 300%,
– firma je živjela od tržišta Sovjetskog saveza gdje su mašine prodavane po naduvanim cijenama u velikim količinama,
– belgijskom partneru LVD su mašine prodavane ispod proizvodne cijene, od čega su trećinu vraćali na reklamaciju,
– SSSR nije vratio nijednu mašinu na reklamaciju (već se sami borili sa opravkama),
– i tako u beskraj…
@ Nesamoupravljac
Sve sto si nabrojao je tacno. To su problemi koji su mucili sva drustvena preduzeca a ne samo Jelsingrad. Ja sam govorio o tome da su mogla poslovati nakon privatizacije. Dakle nakon sto bi postali privatna preduzeca. Da je drzava ta preduzeca prodala sa namjerom da opstanu ona bi opstala. Privatnik bi rijesio upravo te probleme o kojima govoris. Otpustio bi visak radnika, pojacao disciplinu i za kratko vrijeme bi stali na noge.
Kao sto je uradjeno u celexu, rudniku Stanari, pivari. Tako je moglo i u ostalim preduzecima. Incel i celpak mozda nisu mogli da posluju ali preduzeca iz masinske i elektro inudstrije su sigurno mogla opstati. Ovde je unistino bukvalno sve.