BANJALUKA, SARAJEVO – Kroz javne nabavke prošle godine utrošeno je više od četiri milijarde KM, a samo oko tri odsto tih sredstva su dobile inostrane kompanije koje su se natjecale na tenderima. Iako postoje argumenti da je dobro da javni novac završi u domaćoj privredi, zanemarljivi procenat javnih nabavki za koje su zainteresovane strane kompanije pokazuje da oni ne žele učestovati u ovakvim javnim nabavkama, što smanjuje mogućnost za jaču konkurenciju na tržištu.
Veća učešće ino-ponuđača bi imalo pozitivne efekte na suzbijanju korupcije, koja je omogućila da se javna sredstva daju u ruke podobnih firmi koje su po pravilu povezane sa političkim vrhom u BiH.
Naime, posljednja istraživanja su pokazala da se zbog manipulacija, koje se događaju u tim postupcima u više od pola provedenih procedura prijavi samo jedna firma, što je najbolji pokazatelj da je korupcija otjerala konkurenciju iz javnih nabavki.
Koji je omjer raspoređivanja javnog novca najbolje je vidljivo iz godišnjih izvještaja Agencije za javne nabavke BiH.
Šta kaže statistika
U 2022. godini dodijeljeno je 216.039 ugovora, od čega se na domaće ponuđače odnosilo 212.952 ili 98,56 odsto, a 3.087 ili 1,44 odsto ugovora je „otišlo u ruke“ stranih ponuđača.
Ukupna vrijednost dodijeljenih ugоvоrа u pоstupcimа јаvnih nаbаvki u 2022. godini iznosila je 4.410.241.494 KM.
„Vrijednost dodijeljenih ugovora domaćim ponuđačima iznosila je 4.279.797.806 KM ili 97,04 odsto ukupne vrijednosti svih dodijeljenih ugovora, a 130.443.688 KM ili 2,96 odsto dodijeljeno je stranim ponuđačima“, navedeno je u izvještaju AJN za prošlu godinu.
Ovi podaci nisu iznimka i slični trendovi u raspodjeli novca se mogu vidjeti i u prethodnim godinama.
U 2021. godini je dodijeljeno 203.701 ugovora. Domaćim ponuđačima je dodijeljeno 201.542 (98,94 odsto) a stranim 2.159 (1,06 odsto). Ukupna vrijednost dodijeljenih ugоvоrа u tom periodu je iznosila 2.803.956.860 KM. Od te sume u ruke domaćih firmi je otišlo 2.693.653.468 KM ili 96,07 odsto ukupne vrijednosti svih dodijeljenih ugovora, a 110.303.391 KM ili 3,93 odsto stranim firmama.
Čak i kada se „ode malo dalje“ statistika je skoro ista. U 2018. godini je dodijeljeno 185.581 ugovora od čega je 182.145 ili 98,15 odsto pripalo domaćim firmama a 3.436 ili 1,85 odsto stranim firmama.
Ukupna vrijednost dodijeljenih ugоvоrа u pоstupcimа јаvnih nаbаvki iznosila je 3.080.202.646 KM. Od te sume 2.973.024.383 KM ili 96,52 odsto otišlo je domaćim preduzećima, a 107.178.262 KM ili 3,48 odsto stranim ponuđačima.
Upućeni u ovu tematiku kažu da su brojni razlozi za takvu situaciju.
Često se zna u čije ruke ide ugovor
Iz Transparency international BiH upozoravaju da je u procesu javnih nabavki generalo prisutan mali broj ponuđača, što domaćih tako i stranih.
Kažu da tako mali broj učesnika ograničava nadmetanje, ne podstiče aktivnu konkurenciju i najčešće je jasno kome će na kraju biti dodijeljen ugovor.
„Česta je i situacija da se ponuđači međusobno dogovaraju bez ugovornog organa i tako dijele tržište, a ova pojava znana kao koluzija je sankcionisana novim izmjenama i dopunama Zakona. Ovakve koruptivne aktivnosti utiču i na strane firme, koje najčešće na tenderima u našoj državi nastupaju u konzorcijumima sa nekom domaćom firmom“, objasnio je Damjan Ožegović iz TI BiH.
Objasnio je da se strani ponuđači suočavaju su još jednim problemom, a to je jezička barijera. „Međutim za nabavke većih vrijednosti postoji obaveza oglašavanja obavještenja o nabavci i na engleskom jeziku. Do prije dvije godine je na snazi bio preferencijalni tretman domaćih ponuđača, što je svakako u startu ograničavalo ponude iz vana, ali iako ovo više ne važi broj ponuda a pogotovo dodijeljenih ugovora stranim ponuđačima se nije povećao, što indicira da oni iz drugih razloga nemaju interes da se nadmeću u postupcima javnih nabavki“, istakao je on.
Naglasio je da je to posebno zabrinjavajuće u komplikovanim postupcima velikih vrijednosti kao što su izgradnja infrastrukturnih objekata, IT sistema i slično.
„U tim situacijama bi ponude ozbiljnih firmi iz vana sa velikim iskustvima sigurno doprinijele obaranjima cijene, odnosno zdravoj konkurenciji“, zaključio je Ožegović.
Korupcija demotiviše inostrane kompanije da apliciraju
Ekonomista Admir Čavalić kaže da je procenat od skoro tri odsto zanemariv, gotovo simboličan i da možda više govori o domaćem tržištu i sistemu javnih nabavki nego o aktivnostima inostranih kompanija.
„Vjerovatno da javne nabavke nisu toliko interesantne za inostrane kompanije, a moguće je identifikovati brojne razloge – kompleksna procedura, visoki transakcioni troškovi spram eventualne dobiti, niska konkurentnost na domaćem tržištu, na primjer zbog nedostatka putne infrastrukture i slično, te korupcija ili još tačnije percepcija korupcije kako se to prati shodno Indeksu percepcije korupcije“, kazao je Čavalić.
Napominje da bez obzira da li je u pitanju stvarna korupcija ili pak percepcija korupcije rezultat je isti. „Svejedno, obe stvari donose loše rezultate/ishode, tako što demotivišu kako inostrane, tako i domaće kompanije da apliciraju. To nije dobro i pogoduje samo onima koji “znaju plivati” u našem sistemu koji se zaista označava koruptivnim. Kako riješiti ovaj problem? Više transparentnosti, manje korupcije i to sve postaviti kao strateški cilj koji se rješava kroz konkretne reforme“, naveo je on.
Smatra da učešće većeg broja firmi na tenderima može imati pozitivne efekte.
„Uvijek je dobro imati više konkurencije, naročito inostrane. To donosi sveopštu koristi – za državu u ovom slučaju, poreske obveznike, ali svakako i za ekonomiju, pa čak i domaće kompanije koje na taj način postaju konkurentnijim. Upravo zbog toga se zagovaraju inicijative intenziviranja regionalne saradnje kao što su Berlinski proces, Otvoreni Balkan, funkcionalna CEFTA i slično. Konačni cilj je da imamo prije svega regionalne kompanije koje će se međusobno takmičiti po pitanju javnih nabavki u regionu Zapadnog Balkana, a zatim i EU“, zaključio je Čavalić.
CAPITAL: V. Popović