BANJALUKA – U BiH je javna tajna da radnici u određenim oblastima dobijaju dio plate „na ruke“ ili da rade „na crno“. Zvanična statistika ne prikazuje pravu sliku ove problematike, a situaciju dodatno pogoršava korupcija, koja ovaj vid neformalne ekonomije hrani, što u konačnici koči razvoj privrede.
Poslodavci koji na ovaj način rade ne uplaćuju poreze i doprinose u punim iznosima ili uopšte, što znači da u budžetu ima manjka novca koji se koristi u javnoj potrošnji, za izgradnju puteva, ulaganje u zdravstvo, obrazovanje …
Osim toga ugrožavaju se poslodavci koji rade u regularnim tokovima i koji plate i doprinose isplaćuju u punim iznosima, jer oni koji izbjegavaju svoje obaveze imaju manje troškove, a time i veće profite. U svemu tome su oštećeni i radnici koji će jednog dana kada odu u penziju imati manja a možda i minimalna primanja, jer su primali minimalnu zaradu (plata u koverti) ili ta plata nije bila nigdje evidentirana (rad „na crno“).
Sve je to većim djelom moguće zbog korupcije, koja dozvoljava privrednicima da zaobiđu zakon.
Koji su stvarni razmjeri ovih pojava koje potkopavaju privredu teško je procijeniti. Do podataka je teško doći zbog komplikovane podjele nadležnosti i organizacije institucija u BiH, jer su za kontrole ovih negativnih pojava vezane brojne institucije koje djeluju samostalno i bez zajedničkog plana. Isto tako, dostupni podaci ako i postoje, ne pokazuju relanu sliku na terenu.
Nadležni u BiH poručuju da je prvu nepravilnost skoro nemoguće dokazati, zato i ne postoje zvanične statistike. Za drugu postoji zvanična statistika, ali upućeni poručuju da ni tu nisu vidljivi pravi razmjeri te negativne pojave.
U Republici Srpskoj ovim problemom se bave ili bi se trebali baviti Inspektorat i Poreska uprava.
Nema konkretnih podataka o isplati plate „na ruke“
Iz Inspektorata RS poručuju da ukoliko je poslodavac isplatio platu radniku definisanu ugovorom o radu u zakonom propisanom roku te uredno platio poreze i doprinose, inspektor nema osnova za preduzimanje mjera prema poslodavcu.
„Sumnja da poslodavci radnicima dio plate isplaćuju „na ruke“ je veoma teško dokaziva u toku inspekcijske kontrole. Naime, inspektor ovaj prekršaj može dokazati samo ukoliko poslodavac u njegovom prisustvu, radniku isplaćuje novac na ruke. Zatim ide dokazni postupak koji bi se provodio pred nadležnim sudom, uz saradnju radnika koji bi svojim iskazima i dostavljenim dokazima potvrdili takve navode, te eventualno preduzimanje mjera od strane istražnih organa u smislu izuzimanja dokumentacije poslodavca, kontrole poslovnih transakcionih računa poslodavca i drugo“, kazali su u Inspektoratu, ali nisu precizirali da li su u prethodnih nekoliko godina imali prijava ovakve vrste ni šta je eventualno preduzeto.
Dodali su da utvrđivanje ovog prekršaja nije samo u njihovim rukama već i Poreske uprave RS, jer u tim slučajevima poslodavac izbjegava plaćanje poreskih obaveza.
Kada je u pitanju rad „na crno“ podaci Inspektorata RS su konkretniji.
U prvih devet mjeseci ove godine izvršeno je 148 kontrola, u 25 slučajeva utvrđene su nepravilnosti a inspektori su izdali 15 upravnih mjera i 19 prekršajnih naloga.
U 2021. godini izvršeno je 277 kontrola, u 49 slučajeva utvrđene su nepravilnosti na osnovu kojih su inspektori izdali 27 upravnih mjera i 52 prekršajna naloga, dok je u 2020. godini izvršeno 189 kontrola a u 26 slučajeva utvrđene su nepravilnosti na osnovu čega je izdata 21 upravna mjera i 18 prekršajnih naloga.
„Kada je u pitanju angažovanje radnika „na crno“ isto se najčešće konstatuje u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, građevinarstva, te uslužnim djelatnostima. U odnosu na prethodne godine uočeno je smanjenje rada „na crno“ u oblasti građevinarstva, što se može povezati sa nedostatkom stručne radne snage u ovoj djelatnosti“, naveli su u Inspektoratu RS.
Plate „na ruke“ boljka privatnog sektora
U Poreskoj upravi RS su rekli da redovno obavljaju kontrole sa ciljem otkrivanja poreskih obveznika koji isplaćuju dio plate u gotovom novcu.
„Poreska uprava RS te kontrole vrši u okviru redovnih kontrola i ne ide ciljano u kontrole samo onih poreskih obveznika za koje se sumnja da isplaćuju dio plate u gotovini, već je to naša redovna aktivnost. Ukoliko se u postupku kontrole utvrdi da je poreski obveznik isplaćivao dio plate u gotovini, a Poreska uprava RS dokaže takve nezakonite radnje, poreskom obvezniku se obračunava i nalaže plaćanje punog iznosa poreza i doprinosa na lična primanja na iznos plate koji je stvarno bio isplaćivan. Takođe, pokreće se prekršajni ili krivični postupak u zavisnosti od visine utajenih poreza i doprinosa“, kazali su u ovoj instituciji.
Objašnjavaju da je ova pojava najprisutnija u privatnom sektoru, ali nisu precizirali koliko je takvih slučajeva evidentirano.
„Prilikom kontrola sa ciljem otkrivanja isplata u gotovini, Poreska uprava RS u velikom broju slučajeva akcenat stavlja na one poreske obveznike koji prijavljuju radnike na minimalan ili ujednačen iznos plate, te se vrši analiza odnosa dobiti određenog poreskog obveznika i broja prijavljenih radnika na minimalnu platu. Pored toga, neki od indikatora prilikom planiranja kontrola je i kada broj prijavljenih radnika nije u proporciji sa prihodima iskazanim u godišnjim izvještajima, ali i kada iznos plata iskazanih na mjesečnoj prijavi poreza po odbitku suviše odstupa od prosječne plate za određen stepen stručne spreme, kao i kada je radnik prilikom promjene poslodavca pristao na manju mjesečnu zaradu. Takođe, prilikom ovih kontrola, u obzir se uzima i vrsta djelatnosti poreskog obveznika, zatim stepen stručnosti i drugo“, objasnili su, u Poreskoj upravi RS.
Kako bi te kontrole bile uspješnije i imale što veći efekat, u Poreskoj upravi RS ističu da je potrebno da se uključe i sami radnici koji dobijaju dio plate u gotovini.
„Međutim, problem pri kontrolama predstavlja činjenica da radnici, iz straha da ne ostanu bez posla, uopšte ne sarađuju sa inspektorima, odnosno izjavljuju da je iznos koji dobiju na svoj tekući račun, cjelokupan iznos njihove mjesečne plate“, naveli su u ovoj instituciji i pozvali sve one koji se nalaze u takvoj situaciji da prijave Poreskoj upravi RS i sarađuju sa inspektorima.
Kantoni kontrolišu svaki za sebe, bez zajedničkog plana
U Federaciji BiH situacija nije ništa bolja od one u RS, ali je daleko komplikovanija, zbog podjele nadležnosti.
Naime, iz Federalne uprave za inspekcijske poslove poručuju da nemaju nadležnost kada su u pitanju ove nepravilnosti u privatnom sektoru. Kontrole i eventualno preduzimanje određenih mjera obavljaju kantonalne inspekcije, koje nemaju obavezu dostavljanja podataka Federalnoj upravi za inspekcijske poslove, tako da se svaka uprava, njih ukupno deset, bave ovim problemima pojedinačno. Raspoložive informacije koje su dostavile pojedine uprave su manje – više iste.
Uprava za inspekcijske poslove Zapadnohercegovačkog kantona u zadnje tri godine nije zaprimila nijednu prijavu za inspekcijski nadzor po osnovi tvrdnje kako je poslodavac radnika prijavio na minimalac, a kako mu ostatak plate isplaćuje „na ruke“. Isto tako ta nepravilnost nije utvrđena ni tokom redovnih kontrola.
„Navedenu nepravilnosti gotovo je nemoguće utvrditi bez prijave radnika. Samo neposrednim izjašnjavanjem radnika koji svoju platu jednim djelom prima „na ruke“ i uz dostavljanje dokaza inspektor može preduzimati dodatne radnje kako bi dokazao takvu tvrdnju radnika“, rekli su u ovoj Upravi.
Bez zaključenog ugovora o radu i bez prijave na obvezno osiguranje u 2020. godini zatečeno je 59 radnika, u 2021. godini 70, a do oktobra ove godine 71 radnik.
„Prema subjektima kod kojih su uočene ove nepravilnosti su preduzete upravne i prekršajne mjere i to putem rješenja o otklanjanju nedostataka i prekršajnih naloga, a najveći broj ovih subjekata bio je iz djelatnosti ugostiteljstva, trgovine i građevinarstva“, precizirali su Uprava za inspekcijske poslove ZHK.
Slične informacije su stigle i iz Uprave za inspekcijske poslove Kantona 10 (Hercegbosanske županije). Ni ova institucija nije primila nijednu prijavu u 2020, 2021. ili 2022. godini da poslodavac radniku isplaćuje dio plate „na ruke“.
Iz ove uprave poručuju da inspektori za rad teško mogu dokazati ovakvu nepravilnost.
„Radnici jako rijetko odlučuju prijaviti poslodavca za nepravilnosti, jer strahuju da će po toj prijavi ostati bez posla“, kazali su u ovoj Upravi.
Kada je u pitanju rad na crno u 2020. godini inspektori su registrovali 76 slučajeva, u 2021. godini znatno manje 46 radnika a do kraja desetog mjeseca ove godine 71 radnika.
„Za sve poslodavce kod kojih je utvrđeno da zaposleni nemaju regulisan radni odnos inspektori su izdali riješenje o zabrani daljenjeg angažmana tih zaposlenih dok se istim ne zaključi ugovor o radu i izvrši prijava. Za poslodavce koji ne postupe po rješenju inspektori pokreću prekršajni postupak“, naveli su u ovoj upravi.
Bez posebnih evidencija
U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, Kantona Sarajevo su rekli da inspektorat rada, ne vodi evidenciju o prijavama koje se odnose na isplate dijela plate „na ruke“.
Objašnjavaju da je jedan od razloga taj što kantonalni inspektori rada utvrđuju da li se plata radniku isplaćuje u zakonskim rokovima, te da li je plata isplaćena u skladu sa ugovorom o radu.
„Ukoliko se u prijavama navodi slučaj isplaćivanja ostatka plate “na ruke”, prijava se prosljeđuje Poreskoj upravi FBiH na nadležno postupanje“, rekli su u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove KS.
Drugi razloga je što se zahtjevi za inspekcijski nadzor kod ovog organa ne evidentiraju po sadržaju prijave, već po subjektu nadzora i podnosiocu prijave.
„Tako da egzaktne podatke o broju prispjelih prijava koje se odnose na navedene okolnosti nije moguće precizirati“, kazali su u ovoj kantonalnoj inspekciji.
Poručuju da u slučajevima da inspektori utvrde da radnici rade bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje, subjektu nadzora i licu zatečenom na radu, izdaju se prekršajni nalozi. I u ovom kantonu kao i u prethodnim, bilo je takvih slučajeva. U 2020. godini evidentirano je ukupno 214 radnika „na crno“, u 2021. godini 170, a u prvih deset mjeseci 2022. godine 85 lica.
„Najveći broj lica bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje u KS otkriven je kod subjekata koji se bave ugostiteljstvom“, poručuju iz ove kantonalne inspekcije.
U Poreskoj upravi Federacije BiH su rekli da ne vodi posebne evidencije o broju podnesenih prijava građana koje se odnose na isplate dijela plate radnicima „na ruke“ ili u „koverti“. I oni poručuju da je ovu nepravilnost teško dokazati, jer kako navode „isplata plate na ruke nije evidentirana u propisanim knjigovodstvenim evidencijama kontrolisanog poreznog obveznika“.
„Ako se o ovim isplatama i vode neke evidencije, to su evidencije koje poslodavcima služe za njihovu internu upotrebu i ne nalaze se u poslovnim prostorijama, niti se u postupku kontrole predočavaju poreskim inspektorima. Zbog toga je isplatu djela plate u gotovom novcu vrlo teško dokazati. U nedostatku ovakvih materijalnih dokaza, jedino dokazno sredstvo su izjave zaposlenih radnika o stvarnom iznosu primljenih neto plata. Međutim, dosadašnja praksa je pokazala da radnici nisu spremni na saradnju sa poreznim inspektorima, u strahu od eventualnog otkaza ugovora o radu“, precizirali su u Poreskoj upravi FBiH.
Odgovornost u rukama poreskih i kontrolnih organa
Direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić kaže da je isplata dijela plate u gotovini prisutna u svim sektorima od trgovine, ugostiteljstva, građevinarstva, u uslugama…..
„Najveći problem je što se mi, kao zajednica, nismo uspjeli izboriti sa tim problemom više od 20 godina, to ukazuje na nepovjerenje u institucije države i poreski sistem. Zbog toga se mora raditi na integritetu kontrolnih organa, ali i kroz transparentnost kod trošenja javnih sredstava. Građani moraju razumjeti zašto je dobro za njih da plaćaju poreze“, naveo je Aćić.
Dodaje da je takođe bitno da radnici znaju da rad u neformalnoj „sivoj“ ili „crnoj zoni“ ide njima na štetu.
„Dugotrajni boravak radnika u sivoj ili crnoj zoni, podrazumijeva da taj radnik ne može ostvariti ono što mogu oni čija su primanja vidljiva – zasnivanja porodice, podizanja kredita za stambeno zbrinjavanje i tako dalje“, kazao je Aćić.
Dodao je da obje situacije, isplata dijela plate u gotovini ili kada radnik uopšte nije prijavljen podrazumijeva odgovornost i radnika i poslodavca, jer se radi o dogovoru.
„Međutim odgovornost leži na najodgovornijem, a to su poreski i kontrolni organi“, naglasio je on.
Osvrnuo se i na informacija koje su dostavile nadležene institucije o ovom problemu.
„Ako je nemoguće utvrditi isplatu plate „na ruke“ onda oni trebaju odstupiti i dati taj posao onima koji mogu da ga rade. Ako je moguće tako nešto utvrditi u nekoj drugoj državi, a postoje države u kojima je to moguće i u kojima se svaka novčana transakcija prati, onda je to moguće i ovdje“, rekao je Aćić i naglasio da se to može postići samo ako postoji politička odluka „onih koji su najodgovorniji da se konačno suoče sa isplatom dijela plate u kešu i radom na crno“.
„Uz stavljane neevidentirane robe u promet, isplata djela plate u gotovini i rad na crno predstavljaju najdominantnije oblike neformalne ekonomije što su u suštini i najdominantniji izvori korupcije“, zaključio je Aćić.
Gube se milioni maraka, nema prosperiteta
Dok institucije poručuju da ključnu ulogu u rješavanju ovih negativnih pojava imaju radnici, koji trebaju prijavljivati ove neregularnosti, a privredna zajednica poručuje da su najodgovorniji poreski i kontrolni organi, a privreda trpi ogromne gubitke. Upućeni u ovu problematiku poručuju da se o ciframa samo može nagađati.
„Teško je raditi neke konkretne procjene, razumijevajući da nemamo tačne podatke o broju onih koji su angažovani u okviru neformalne ekonomije. Samo iz pozicije budžeta, riječ je o nekih 0,5 do 1,5 milijardu KM sredstava godišnje – oportunitetni trošak, prije svega po osnovu neuplaćenih doprinosa“, kazao je ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Objasnio je da se ekonomski posmatrano, najveća šteta odnosi na izostanak izgradnje dugoročnih stabilnih i predvidljivih institucija.
„Ako je značajan dio ekonomije neformalan, onda je teško govoriti o institucionalnoj ekonomiji kao preduslovu kontinuiranog prosperiteta. Neformalni sektor nema značajnije mogućnosti rasta, niti saradnje sa formalnim dijelom ekonomije. Specifično, radnici nisu zadovoljni zbog toga što njihov statut nije formalan, ili je djelimično formalan – to im onemogućava kreditnu zaduženost, pristup zdravstvu, adekvatne penzije i slično“, naveo je on.
Priznaje da u svemu ovome ne treba isključiti ni korupciju koja zahvatila sve pore društva u BiH.
„Vjerovatno da postoji neselektivnih pristupa rješavanju ovih problema što može biti rezultat određenih političkih dogovora i slično. Neke se pojave jednostavno ne mogu drugačije objasniti. Inače, korupcija je opšti problem našeg društva i ekonomije. Ovaj problem ilustruje postojanje naizgled rigidnog sistema kojeg je ipak moguće zaobići kroz akt korumpiranja. Zašto je korupcija loša? Opet se vraćamo na neformalnost – nema predvidljivosti i stabilnost društvenih i ekonomskih odnosa. To košta i plaćamo cijenu toga kroz korupciju. Veći su transakcioni i svi drugi troškovi za društva u kojima je korupcija normalna i učestala pojava“, precizirao je Čavalić.
Kako bi se ovi problemi sveli na najmanju moguću mjeru, Čavalić poručuje da instutucije trebaju biti inkluzivnije.
„Šta to konkretno znači? Lakši ulazak u sistem odnosno formalizaciju i to kroz spuštanje barijera za ulazak. Smanjivanje fiskalnog opterećenja na rad je osnovni korak u ovom procesu. Moramo mijenjati i percepciju namjene utroška sredstava. Radnici i poslodavci moraju razumjeti gdje idu i kako se troše sredstva koja uplaćuju. Konačno, preporuka je da se promjeni sistem kažnjavanja. Veće i nerealnije kazne hrane korupciju. Toga moramo biti svjesni. Korupcija se ne rješava na taj način – zdravorazumski – već upravo na način da smanjimo mogućnosti odnosno barijere koje bi vodile istoj“, zaključio je Čavalić.
CAPITAL: Vesna Popović