BANJALUKA, Nezaposlenost među mladima između 18 i 24 godine u 2010. godini iznosi čak 57,5 odsto, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH, dok je u istom periodu lani taj broj iznosio 47,5 odsto. Poređenja radi, za istu dobnu grupu u EU je u 2009. godini iznosila 21 odsto, pokazuju podaci Evrostata.
Prema globalnom izvještaju o konkurentnosti koji izrađuje Svjetski ekonomski forum, BiH je bila na 131. mjestu od 133 zemlje u kategoriji odliv mozgova u okviru efikasnosti tržišta rada, što pokazuje da obrazovano stanovništvo BiH ima veliki potencijal za napuštanje zemlje jer ne može naći odgovarajuće zaposlenje. Ovaj zaključak je potvrđen anketom iz 2008. godine, koju je provela Omladinska agencija, koja je pokazala da 73 odsto mladih u BiH želi da napusti zemlju.
Jedna od nezaposlenih je 28-godišnja Maša Mirković iz Banjaluke, koja je prije tri godine završila fakultet za socijalni rad.
“Završila sam fakultet, odradila pripravnički staž u trajanju od 18 mjeseci u Centru za socijalni rad, položila državni ispit… I od tada ništa. Više nemam pravo na pripravnički, pa da bilo šta radim, a posla nema”, kaže ona.
Maša kaže da živi sa roditeljima, koji su takođe nezaposleni, pa bi joj posao trebao tim više.
“Frustrirajuće je kad znaš da si dio svog života uložio u obrazovanje, a nisi u mogućnosti da radiš ono za šta si se spremao”, navodi ona.
Maša smatra da je glavni krivac tome što ona nema posao velika korupcija i nepotizam u državnim agencijama i institucijama.
“Svi su konkursi namješteni, to je bar svima poznato. Najčešće se konkursi namjeste za ljude koji već rade, pa se uslovi konkursa prilagođavaju njima. Tako faktički konkursa i nema jer se unaprijed zna ko će biti primljen na neku poziciju”, navodi ona.
Maša kaže da je nije sramota raditi u butiku, knjižari ili na nekom drugom radnom mjestu za koje ne treba fakultet. Međutim, za Mašu se ispostavilo da joj upravo činjenica da je završila fakultet prepreka da nađe zaposlenje. Navodi primjer kada se nedavno pokušala zaposliti u jednoj knjižari.
“Došla sam na razgovor, i čim su saznali da sam fakultetski obrazovana, ton se promijenio i stavili su mi do znanja da ne mogu računati na posao”, priča Maša.
Naime, ispostavilo se da je vlasnica knjižare nije htjela zaposliti jer je smatrala da će ona biti nezadovoljna na tom radnom mjestu, i da se neće dugo zadržati, već da taj posao gleda kao “privremeno” rješenje.
I 26-godišnja Sandra Stanković, koja je diplomirala geografiju i demografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu, smatra da su konkursi namješteni za ljude koji imaju poznanstva, i da je teško da se neko zaposli bez nečije pomoći.
“Odlazak na bezbrojne konkurse, za koje već postoje ‘odgovarajući’ kandidati, je stvarno ponižavajuće za mnoge mlade ljude. Tu mogu dodati i rad školovanih mladih ljudi na raznim poslovima koji nisu na nivou njihovog obrazovanja, a koji su pri tome i slabo plaćeni. Popis ovakvih problema je stvarno dug”, kaže ona.
Drugi dio problema je, prema njenom mišljenju, u činjenici da se generalno u BiH otvara malo novih radnih mjesta, pa probleme pored mladih ljudi imaju i stariji koji gube već postojeće poslove.
Sandra kaže da dio odgovornosti za sadašnju tešku situaciju mladih ljudi u BiH snose i roditelji tih ljudi, koji nisu donijeli mudre odluke za budućnost njihove djece.
“Meni je žao što nam naši roditelji nisu ostavili ono što su i sami naslijedili, a to je mogućnost da kada završimo naše školovanje, dobijemo odgovarajuće zaposlenje. Umjesto toga, oni su se naivno latili oružja, a kasnije prepuštali vlast onima koji su uglavnom brinuli za svoje džepove, ili nisu znali kako da vode zemlju. Tako današnja situacija nije neuspjeh mladih, nego onih koje smo mi naslijedili”, smatra ona.
Prema njenom mišljenju, jedino je rješenje da se mladi ljudi sami angažuju u politici i sami učine nešto za sebe, jer, kako kaže, stariji očigledno ništa neće uraditi u vezi s tim.
Milan Grubor, predsjednik Omladinskog saveza RS, naveo je četiri ključna problema u zapošljavanju obrazovanih mladih ljudi u RS i BiH.
Prema njegovom mišljenju, prvi razlog se odnosi na “repove iz prošlosti”. On kaže da se to odnosi na studente koji su započeli studiranje ili ga završili u vrijeme od prije nekoliko godina, kada uopšte nije bilo upisne politike.
“Tek od prije dvije godine u RS imamo upisnu politiku koja je sačinjena prema potrebama u narednih deset godina. Ali zbog tih problema odranije dosta obrazovanih mladih ne može da nađe posao jer su studirali oblasti za koje ne postoje potrebe na tržištu”, kaže Grubor.
Drugi problem se, kako ističe, odnosi i na evidencije na radu za zapošljavanje i rad na crno. On kaže da je evidentna praksa da se neki mladi ljudi s visokom stručnom spremom nalaze na birou za zapošljavanje, a rade na crno.
“Recimo, imali smo primjer mlade osobe koja je završila poljoprivredni fakultet i bila prijavljena na birou kao nezaposlena, a radila je na crno na jednoj poljoprivrednoj farmi”, kaže on.
Treći problem je, kako navodi, loše obrazovanje i nedovoljan kvalitet ljudi koji završe javne, a pogotovo pojedine privatne fakultete u RS i BiH.
“Na našim fakultetima proizvode se nekvalitetni kadrovi koji u nekim slučajevima mogu naći posao u BiH, ali su potpuno nekonkurentni kada se radi o poslovima u regionu a pogotovo u Evropi”, kaže on.
On kaže da mnogim studentima nedostaju i opšta i neophodna znanja pored oblasti koju su studirali, poput poznavanja engleskog jezika ili računarske pismenosti.
“Paradoks je kod nas da mladi ljudi koji završe fakultet žele raditi u javnim službama, dok je, recimo, u Beogradu slučaj da mladi ljudi ne žele raditi u institucijama gdje su plate manje, nego u privatnom sektoru gdje mogu zaraditi mnogo više”, kaže Grubor.
Osim toga, problem je i u tome što su, kako kaže, stvarne stručne sposobnosti završenih studenata empirijski teško dokazive.
Četvrti problem se, kako kaže, odnosi na korupciju, odnosno zapošljavanje po rođačkoj ili prijateljskoj liniji, tako da najbolji i najkvalitetniji studenti često nemaju priliku da dobiju najbolje poslove.
Mladi kao koncept su tek relativno nedavno uključeni u Evropsku politiku. Nakon uvođenja člana 149, stav 2, Ugovorom iz Maastrichta je proširen obim politike kojom se bavi EU, čime su obuhvaćeni i mladi kao posebna oblast. Dokument o mladima koji je usvojen u novembru 2001. godine predložio je bi ova dimenzija koja se odnosi na mlade trebala biti intenzivnije razmotrena prilikom razvijanja opšte politike u oblastima kao što su obrazovanje i obuka, zapošljavanje i uključivanje mladih u društvene tokove, zdravstvo i nediskriminacija. Nakon tog dokumenta, Vijeće EU je u junu 2002. godine uspostavilo okvir za evropsku saradnju u oblasti problematike mladih i na taj način institucionalizivalo uključivanje mladih u relevantne oblasti o kojima EU donosi smjernice o generalnoj politici.
EU je tokom 2009. godine usvojila novu strategiju za mlade pod nazivom “Strategija Evropske unije za mlade – ulaganje i osnaživanje”. To je obnovljeni otvoreni metod koordinacije za rješavanje izazova s kojima se suočavaju mladi i za stvaranje šansi za mlade, koji se odnosi na politiku za mlade u periodu od 2010. do 2018. godine i u kratkim crtama prikazuje saradnju između zemalja članica i Komisije u ovoj oblasti. Strategija navodi nekoliko konkretnih inicijativa kako bi se mladim ljudima pomoglo da se suoče sa šansama i izazovima u oblasti obrazovanja i obuke, zapošljavanja i preduzetništva, zdravlja i zdravstvenih dobrobiti, učestvovanja u aktivnostima, volonterskim aktivnostima, uključivanje mladih u socijalne tokove, kreativnost i kulturu.
Potreba za hitnim rješavanjem pitanja nezaposlenosti mladih potvrđena je u Okviru za evropsku saradnju. U rezoluciji Savjeta EU o Okviru za evropsku saradnju od 27. novembra 2009. godine, zemlje članice su se dogovorile da pitanje zapošljavanja bude tematski prioritet za narednih 18 mjeseci.
Narednog mjeseca će EU usvojiti inicijativu “Mladi u pokretu” koja ima za cilj da promovše mobilnost studenata i onih koji pohađaju obuku kako bi se poboljšala situacija u pogledu zapošljavanja mladih. Predstojeći prijedlog Komisije predstavlja doprinos za reformsku strategiju za predstojeću dekadu nazvanu “Evropa 2020. godine”. Cilj strategije je da razvije u narednih deset godina ekonomiju koja se zasniva na znanju i inovacijama. Mladi imaju važnu ulogu u ovom procesu, ali im je potrebna veća podrška kako bi se iskoristio njihov puni potencijal. “Mladi u pokretu” vrši podrške putem davanja doprinosa boljem obrazovanju, obuci i boljem pristupu tržištu rada.
• 131. mjesto BiH zauzima u kategoriji odliv mozgova
• 73% mladih u BiH želi da napusti zemlju
• 21% nezaposlenih u EU u dobi između 18 i 24 godine Nezvisne novine
Korupcija diktira zapošljavanje
