Korpe za bogataše

BANJALUKA, Jedino preduzeće u Republici Srpskoj koje se bavi proizvodnjom pletenih proizvoda od vrbovog pruća jeste “Eko-trejd” iz Modriče.
Njegov vlasnik, hemijski inženjer iz Zadra, Zoran Kojić, kaže da je sasvim slučajno počeo da se bavi tim poslom.
Svoj izbjeglički put iz Hrvatske okončao je 1997. godine u rodnoj Modriči, a upoznavši se s proizvodnjom pletenih proizvoda i znajući za njenu vrijednost i tradiciju, odlučio je da se upusti u taj izazov. Kao poznavalac dva evropska jezika, kontaktirao je njemačke uvoznike proizvoda od pruća i, dobivši potvrdan odgovor, ujesen 1999. godine registrovao sopstveno preduzeće i započeo proizvodnju za njemačko tržište.
Tim poslom nekad su se bavila velika državna preduzeća “Razvitak”, “Interplet” i “Bosnafolklor”. Ove godine se navršava punih sedam godina kako je “Eko-trejd” sa svojim proizvodima nastupio na njemačkom, austrijskom i švajcarskom tržištu. Njegovih dvadesetak kooperanata udovoljava potrebama zapadnoevropskih naručioca i do sada se nije desilo da roba, zbog lošeg kvaliteta, bude vraćena. Posebno je interesantno švajcarsko tržište gdje “Eko-trade” prezentuje tehniku pletenja korpi.
– Značajno je i to da smo 2005. godine, kao jedina firma s ovih prostora, učestvovali na najvećem međunarodnom festivalu jodlanja u Arau koji je tokom tri dana posjetilo 20.000 ljudi. Bili smo prisutni i na međunarodnom obrtničkom sajmu u Celju, kao i na sajmu “Tendence” u Franakfurtu i drugim međunarodnim skupovima – kaže Kojić. Prema njegovim riječima, moderni život bogatog zapada nezamisliv je bez korpe od vrbovog pruća, a tome u prilog govori i da su najveće trgovačke kuće u Švajcarskoj opremljene u eko-stilu.
Proizvodni asortiman “Eko-trejda” vrlo je bogat, od korpice za hljeb do pletenog namještaja, a pletarstvom se podjednako bave i muškarci i žene.
– Proizvodni proces je jednostavan i počinje od dobijanja narudžbe. Zatim se naprave radni nalozi za pletače koji sami biraju vrstu i količinu robe koju treba da urade u određenom vremenskom periodu. Gotovi proizvodi skupljaju se u skladištu gdje se vrše dorada, pranje, lakiranje i po želji naručioca farbanje ili bijeljenje – objašnjava Kojić.
Međutim, postoji i druga strana ove priče. Naime, u Republici Srpskoj, ističe Kojić, ne postoji nikakav interes vlasti za oživljavanje korparske djelatnosti i pružanje podrške firmama koje se bave tim poslom. S druge strane, proizvođači vrbove šibe u Federaciji BiH dobijaju podsticaj od 600 maraka za hiljadu kvadratnih metara.
– Naš glavni problem jeste nedostatak kvalitetne i po cijeni pristupačne sirovine, a u isto vrijeme ogromne plantaže vrbove šibe leže zapuštene. Tehnologija prerade vrbove šibe je vrlo primitivna, što samo povećava cijenu sirovine, a time i gotovog proizvoda. Osim toga, vrbova šiba nije klasirana kao poljoprivredna kultura tako da ne dobijamo nikakve podsticaje od države – objašnjava Kojić. Kako bi riješio problem nedostatka sirovine, “Eko trejd” je izradio projekat plantaže vrbove šibe na površini od 20 hektara na području Modriče.
– Time bismo u narednih 20 do 30 godina otklonili problem repromaterijala. Koncesija za plantažu je odobrena, ali još nismo obezbijedili sredstva za realizaciju tog projekta koja iznose oko 120.000 evra – kaže Kojić.
Prema njegovim riječima, potražnja za pletenim proizvodima od vrbovog pruća konstantno raste, posebno u inostranstvu, ali nedostatak kvalitetne sirovine ne omogućuje domaćim proizvođačima da udovolje tim potrebama.Fokus