SARAJEVO – Osim cijene, koja i nije najspornija u ovoj priči, naročito ukoliko će lijek pomoći nekom, otkrili smo da su brojne druge stvari u vezi sa stavljanjem u promet ovog lijeka u našoj zemlji nejasne i da se, kao i u mnogim drugim nabavkama u vrijeme pandemije, i u ovom slučaju sve radi bez znanja javnosti koja ima pravo da zna čime nas liječe, šta se od lijekova uvozi, kome su oni dostupni i je li sve u skladu sa zakonom
Lijek Veklury remdesivir koji se koristi za liječenje oboljelih od COVID-19 prodaje se u nekoliko privatnih apoteka u Sarajevu iako ne bi smio!
Potvrđeno nam je to u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH koja se pozvala na Sažetak Evropske agencije za lijekove da se Veklury remdesivir izdaje isključivo u zdravstvenim ustanovama i pod nadzorom ljekara.
Istina je da lijek ima uslovno odobrenje Evropske agencije za lijekove za stavljanje u promet na području Evropske unije, ali je također jasno da se lijek nigdje ne može kupiti u maloprodaji izuzev u BiH.
Slučaj prodaje Veklury remdesivira u BiH čini se sporan i zbog činjenice da je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) zahtijevao hitnu isporuku ovog lijeka, a nije ga besplatno stavio u upotrebu za svoje pacijente, nego je omogućio interventni uvoz privatnoj kompaniji koja ga distribuira privatnim apotekama.
Cijena liječenja remdesivirom, koji smo pronašli u nekoliko privatnih apoteka u Sarajevu, kreće se oko 5.500 KM za jednu terapiju, koja podrazumijeva uzimanje šest ampula, uz napomenu da liječnik treba procijeniti od slučaja do slučaja kolika doza je zaista neophodno.
INTERVENTNI UVOZ
– Veklury je po sastavu remdesivir, u dozi od 100 mg, koncentrat za rastvor za infuziju i prema odobrenom Sažetku karakteristika lijeka smije se primjenjivati isključivo u zdravstvenim ustanovama, odnosno njegova primjena mora biti pod nadzorom zdravstvenih radnika. Jasno je da se predmetni lijek niti u bilo kojem slučaju ne smije naći u maloprodaji, odnosno apotekama, jer se on izdaje isključivo u zdravstvenim ustanovama pod nadzorom – odgovorili su za Fokus u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Lijek remdesivir nije registriran u Agenciji niti ima odobrenje te institucije da se njime prometuje u BiH. S obzirom na to da javno nije objavljena informacija da je ovaj lijek interventno uvezen u BiH, Fokus je istražio na koji način je remdesivir uvezen u našu zemlju, ko je odobrio taj uvoz i kako se lijek našao u prodaji u nekoliko privatnih apoteka u glavnom bh. gradu?!
Jasno je da samo privilegirani, u ovom slučaju oni koji mogu odvojiti nekoliko hiljada maraka za ovaj lijek, mogu sebi priuštiti remdesivir. Međutim, osim cijene, koja i nije najspornija u ovoj priči, naročito ukoliko će lijek pomoći nekome, otkrili smo da su brojne druge stvari u vezi sa stavljanjem u promet ovog lijeka u našoj zemlji nejasne i da se, kao i u mnogim drugim nabavkama u vrijeme pandemije, i u ovom slučaju sve radi bez znanja javnosti koja ima pravo da zna čime nas liječe, šta se od lijekova uvozi, kome su oni dostupni i je li sve u skladu sa zakonom.
Bitno je pojasniti da interventni uvoz nekog lijeka koji nema odobrenje Agencije za stavljanje u promet mogu odobriti samo entitetska ministarstva ili Odjel za zdravstvo Brčko distrikta i u tim slučajevima Agencija ne može odmah ni saznati koji i kakav je lijek ušao u zemlju, jer distributeri imaju rok i do tri mjeseca da ih obavijeste o tome.
Da bi određeni distributer mogao hitno uvesti neki neregistrirani lijek, za to mu je potrebno da nadležnom ministarstvu dostavi zahtjev zdravstvene ustanove koja je predložila nabavku tog lijeka za potrebe pojedinačnog liječenja ili za zaštitu zdravlja stanovništva.
U ovom slučaju, jedan od uvoznika remdesivira je kompanija Farmis, a rješenje za interventni uvoz im je izdalo Federalno ministarstvo zdravstva. Zahtjev za uvoz lijeka kompaniji Farmis je dao Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.
No, interventni uvoz remdesivira, prema odgovoru dostavljenom Fokusu iz Federalnog ministarstva zdravstva, odobren je i na zahtjev Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, ali iz Federalnog ministarstva nam nisu pojasnili ko je uvezao remdesivir za potrebe tuzlanskih pacijenata.
Na naš upit da li znaju da se lijek remdesivir prodaje u sarajevskim privatnim apotekama, odgovor je bio negativan.
– Federalno minisitarstvo zdravstva odobrilo je uvoz remdesivir ampula u jačini od 100 mg na zahtjev KCU Sarajevo i UKC Tuzla. Federalno ministarstvo zdravstva nema saznanja o prodaji lijeka remdesivir u apotekama, te napominjemo da je promet lijekova na malo u apotekama u nadležnosti kantonalnih ministarstava zdravstva. Evropska medicinska agencija je uslovno odobrila stavljanje lijeka remdesivir u promet u zemljama EU. Remdesivir je prema odobrenju protuvirusni lijek za liječenje COVID-19. Koristi se u odraslih osoba i adolescenata (starijih od 12 godina čija je tjelesna težina najmanje 40 kilograma) oboljelih od upale pluća, kojima je potreban dodatni kisik. Lijek se izdaje samo na recept i njegova je primjena ograničena na zdravstvene ustanove u kojima je moguće pomno nadzirati bolesnike i primjenjuje se intravenskom infuzijom – naveli su iz Federalnog ministarstva zdravstva za Fokus.
KCUS je ispostavio zahtjev Farmisu da nabavi remdesivir, ali taj lijek nije isporučen direktno, nego ga ljekari te ustanove propisuju pacijentima hospitaliziranim u toj bolnici, a koji ga moraju kupiti u jednoj od privatnih apoteka kojima ih je distribuirao Farmis!
Evidentno je da u ovom slučaju KCUS kao javna zdravstvena ustanova traži hitan uvoz lijeka, ali ne da bi ga besplatno davali pacijentima, nego omogućili komercijalni uvoz, odnosno njegovu prodaju.
Jedna od apoteka u kojoj se lijek remdesivir po cijeni od 5.379 KM za šest ampula, koliko je predviđeno za jednu terapiju, prodaje jeste i apoteka “Dina” u Sarajevu.
U izjavi za Fokus vlasnica Elvedina Kapetanović kazala je da ona nije upoznata s tim da je remdesivir zabranjeno prodavati u apotekama i da ona u tome ne vidi ništa sporno.
– Uistinu ne znam da je to zabranjeno. Nikome ne prodajemo lijek bez recepta i bez nalaza onog ko je propisao taj lijek. Meni nije u interesu da ljudi kupe ovaj lijek, najsretnija bih bila da ga niko ne mora kupiti. A za sve informacije o dozvolama i uvozu obratite se kompaniji Farmis – kazala nam je Kapetanović, dodavši da je u toj apoteci prošle sedmice bila i nadležna inspekcija i da, prema njenim riječima, nisu ustanovili ništa sporno u vezi s remdesivirom.
I u sarajevskoj apoteci „Al Hana“ su nam potvrdili da imaju lijek remdesivir, a cijena jedne ampule ovog lijeka, kako su nam rekli, uz liječnički recept iznosi 960 KM.
Da ne zna da je zabranjena prodaja remdesivira u apotekama, za Fokus je kazao i uvoznik ovog lijeka, direktor kompanije Farmis Sabahudin Plakalo.
– Nije mi poznato da se ne smije prodavati u apotekama. Nisam to vidio u Sažetku lijeka. Mi smo uvezli količina remdesivira za nekih oko 30-40 pacijenata i apotekama je isporučena količina na osnovu specijalističkih zahtjeva s klinike i na osnovu recepta. Ako pacijent dobije nalaz specijaliste koji je s klinike, a pacijent je u mogućnosti da priušti taj lijek, naravno da ćemo ga isporučiti preko apoteke – kaže Plakalo.
Na naše pitanje zbog čega uvozimo interventno neki lijek po zahtjevu neke bolnice, u ovom slučaju KCUS-a, ako će se taj lijek prodavati u privatnim apotekama, Plakalo nije znao odgovoriti, ali je na naše dodatno pitanje da li se to možda radi kako bi se omogućila zarada nekim privatnim apotekama, kazao da on ne vjeruje da je to razlog.
Plakalo kaže da su određene količine remdesivira isporučene Općoj bolnici u Sarajevu, bolnici u Mostaru, te u Tešnju i Travniku.
S druge strane, Fokus otkriva da je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu u septembru raspisao tender za nabavku lijeka remdesivir.
Prema javno dostupnoj dokumentaciji za javnu nabavku remdesivira, vidljivo je da KCUS nabavlja ovaj lijek u vrijednosti 257.000 KM, što je, s obzirom na visoku cijenu remdesivira, količina dostatna tek za terapiju pedesetak pacijenata pod uvjetom da im se daje terapija od šest ampula kako su ih sada primorani kupovati pacijenti kojima liječnici na Klinici Podhrastovi propišu taj lijek, pa ga oni kupe u privatnoj apoteci iako tamo ne bi smio biti.
ULOGA KCUS-A I UKC-A TUZLA
Poznato je da je KCUS dobio najviše novca iz budžeta tokom pandemije i da su u pitanju milioni maraka, a koliko tačno, nije poznato i krije se od javnosti.
Pitanje da li je remdesivir uveden u zvanične protokole liječenja u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u FBiH, uputili smo i KCUS-u, ali i ovaj put smo ostali uskraćeni za odgovor.
Bez odgovora su ostali i naši slični upiti upućeni UKC-u Tuzla, čiji direktor Vahid Jusufović, takođe, mjesecima odbija odgovoriti na upite Fokusa u vezi s lijekovima i sredstvima za borbu protiv COVID-19, među kojima je i ono o remdesiviru.
Skoro nevjerovatno zvuči da su u susjednim Srbiji i Crnoj Gori veoma transparentni kada je u pitanju remdesivir pa tamošnji zvaničnici redovno obavještavaju javnost o tome koliko su količina ovog lijeka nabavili novcem iz budžeta.
Tako je za pacijente u tim zemljama ovaj lijek obezbijeđen besplatno i u tim zemljama remdesivir se ne može kupiti u apotekama, nego ga nadležni državni fondovi dodjeljuju bolničkim ustanovama.
Zvali smo i apoteke u Njemačkoj. Ni u ovoj zemlji nema remdesivira u prodaji. Lijekovi namijenjeni najteže oboljelima od COVID-19 dostupni su jedino u bolnicama.
I dok direktor Farmisa navodi da širom FBiH u bolnicama primjenjuju remdesivir, u Bihaću nije tako.
Doktor Hajrudin Havić, direktor Kantonalne bolnice „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću, za Fokus kaže da se u bolnici na čijem je on čelu lijek remdesivir ne primjenjuje.
– Kada je u pitanju taj lijek, pratimo studije, vidimo da nema nekog posebnog efekta. To je prva stvar. Druga stvar je da se lijek koji nije registrovan kod Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH ne može koristiti u liječenju i ne može se naći u prodaji. Znači, može se naći „na crno“ ako neko nešto uveze, ali ne može se prodavati ako nije registrovan lijek u Agenciji za lijekove. Bilo bi logičnije da ide interventni uvoz za cijelu državu, a ne samo za jedan ili dva bolnička centra – kaže doktor Havić.
Na naš upit da li bi u Kantonalnoj bolnici u Bihaću propisali nekom recept da lijek remdesivir kupi u apoteci, po cijeni od oko 5.500 KM, doktor Havić kaže:
– Mi ne radimo to tako. Taj lijek je izuzetno skup, koristi se u tačno određenim situacijama, ne može se koristiti za svakog pacijenta i u svakoj situaciji. Teško je da će ga bilo ko moći kupiti sam, izuzev onih koji imaju novac, ali za zdravstvenu ustanovu je jako teško kupiti ovaj lijek. Lijek, ukoliko je propisan, kod nas je takva praksa, da sve što uđe u bolnicu, mora proći kroz tehničko-informacijski sistem, mora biti vidljivo, mora se znati kako je neki lijek dospio tu, tako da mi ne bismo na taj način propisivali taj lijek – kazao je doktor Havić za Fokus.
Ovaj slučaj pokazao je da je u BiH sve moguće i da su krizne situacije poput pandemije COVID-19 «šansa» da pojedinci ostvare ekstra profit.
Kako drugačije protumačiti činjenicu da je Vlada FBiH odustala od kupovine remdesivira iz budžeta, čime bi bilo omogućeno korištenje ovog lijeka za sve pacijente kojima je neophodan, a ne samo za one koji imaju da za njega izdvoje nekoliko hiljada maraka.
Činjenica je i da pored desetine kriznih štabova u BiH, njenih vlada, 13 ministarstava zdravstva, ni deveti mjesec od početka pandemije ne zna se imaju li svi pacijenti u BiH isti tretman pri liječenju, dogovara li se uvoz lijekova na nivou države ili barem entiteta, je li protokol liječenja u svim bolnicama isti ili su, a sve govori da jesu, tri klinička centra u FBiH i to oni u Sarajevu, Tuzli i Mostaru, privilegirani u odnosu na druge bolnice u FBiH?!
U toku je nabavka remdesivira putem Ministarstva civilnih poslova BiH u okviru Sporazuma o zajedničkoj javnoj nabavci zdravstvenih protumjera (JPA), koji je uspostavila Evropska komisija. Za prvi mjesec dogovoreno je da bude nabavljeno 1.794 viala (ampula).
Ako se zna da se sad u privatnim apotekama u Sarajevu za jednu terapiju kupuje šest ampula, onda je jasno da bi, kad ovaj lijek stigne u količinama za jedan mjesec, on bio dostatan za 299 pacijenata.
Razlika je što bi oni u tom slučaju lijek dobili besplatno, a sada ga kupuju oni koji imaju novac. Što nas opet vraća na suštinu ove priče, da u BiH i pravo na lijek imaju samo privilegirani.