RIM, To što danas imamo kioske sa brzom hranom, gdje možemo da kupimo pljeskavicu, rol viršlu ili parče pice u hodu, treba da zahvalimo Rimljanima.
Ulične tezge, na kojima se prodaju razne đakonije, izmišljenje su upravo u njihovo doba.
“Hrana za ponijeti” je bila integralni dio svakodnevnog života Rimljana – od slanih grickalica koje su jeli dok su gledali borbe gladijatora u Koloseumu, do kobasica i pržene ribe koje su kupovali kako bi prezalogajili nakon relaksirajuće kupke u svojim čuvenim kupatilima.
Nahraniti 50 miliona duša nije bila mala stvar, kao što pokazuje izložba posvećena hrani i poljoprivredi u doba Rimskog carstva koja je organizovana u italijanskoj prijestonici.
Nestašice hrane pretile su da izazovu nerede, pa čak i da dovedu do smaknuća trenutnih vlastodržaca. Tom riziku prvi rimski car Oktavijan August (63. p.n.e.-14. n.e.) nije želio da se izloži, zato je blagovremeno uvozio i pravio zalihe pšenice, ulja, vina i drugih proizvoda, što je uticalo na prehrambene navike njegovih podanika.
Tipičan rimski dan počinjao je sa jentakulumom (ientaculum), tj. doručkom – slani hljeb, sušeno voće i jaja uz mlijeko ili vino.
Kasnije bi Rimljani na brzinu pojeli prandijum (prandium), ručak, u nekom od termopolija (thermopolia), pretečama današnjih restorana brze hrane ili u jednom od brojnih popina (popinae), vinskih bistroa koji su ujedno bili i kockarnice i bordeli.
Predveče bi bogati Rimljani priređivali raskošne bankete na kojima su se posluživala najraznovrsnija jela od paunovog jezika do pečenih puhova, dok je ostatak stanovništva večerao čorabasta jela od povrća u kojima bi se ponekad našao i koji komad mesa.
“Logistika koju su Rimljani sprovodili kako bi nahranili svoje stanovništvo je fascinantna”, rekla je za AFP Orjeta Rosini, kustos izložbe “Ara Pacis”, ističući koliko je bilo teško utažiti glad milion ljudi koliko je živjelo u ovom najmnogoljudnijem gradu u predindustrijskoj eri.
Rimljani su tokom cijele godine iz Egipta dopremali žito koje se u tovarima od po 500 tona prevozilo privatnim brodovima od Aleksandrije do Rima pod striktnim nadzorom države u jednom od najranijih primjera saradnje privatnog i državnog sektora, kazala je Rosini.
Car je bio “jedini distributor nasušnog hljeba, jedini odgovoran za dopremanje hrane”, navela je ona.
August je povećao svoju popularnost tako što je svakog mjeseca 20.000 građana, slobodnih muškaraca starijih od 17 godina, besplatno dobivalo po 35 kilograma brašna.
Rim je, takođe, u velikim količinama uvozio ulje, meso kao i vino čija je cijena u maloprodaji bila bagatelna.
Iako su se na njihovim trpezama često nalazila egzotična jela, rimski imperatori su najviše voljeli voće i povrće: Tiberije je obožavao krastavac, a August je volio šparglu, rekla je Rosini.
Ugljenisani ostaci hrane pronađeni tokom arheoloških iskopina u Herkulaneumu, uništenom gradu kada i Pompeja u erupciji Vezuva 79. godine, pokazuju da su Rimljani bili začetnici ne samo “mediteranske ishrane”, već i “globalizacije hrane” danas prisutne gotovo u svim supermarketima. Naime, vino su uvozili iz Galije i sa Kipra, ulje iz Andaluzije, med iz Grčke, a garum, fermentisani riblji sos za kojim su ludili, iz Portugala.
Hrana je za Rimljane bila takav prioritet da je car Dioklecijan (284-305) uveo strogu kontrolu cijena, mada su neke namirnice bile van domašaja za većinu stanovnika, kao na primer piletina koja je bila izuzetno skupa.
Primjera radi, pekar koji je zarađivao 50 srebrenjaka dnevno morao je da izdvoji 60 da bi kupio dva pileta, 30 za litru napuljskog vina, 12 za 300 grama svinjetine i četiri za 25 smokava. Tanjug