PEKING, Izgledi za dalji rast kineske ekonomije pod sjenkom su sve većeg jaza izmedu bogatih i siromašnih, zaključak je istraživanja sprovedenog pod okriljem Ujedinjenih nacija, ciji su rezultati objavljeni juče.
“Izvještaj o razvoju u Kini”, objavljen je samo dan pošto je kineski predsjednik Hu Djintao, na samitu Grupe 20 industrijski najrazvijenijih zemalja i država sa ekonomijama u usponu u Vašingtonu, izjavio da je kontinuirani rast kineske ekonomije njen “značajan doprinos” stabilnosti svjetske ekonomije, podsjeća Rojters.
Medutim, u izvještaju, u cijem su sastavljanju učestvovali i istraživaci Kineskog instituta za reforme i razvoj, se ocjenjuje da bi taj rast mogao da poklekne pod socijalnim tenzijama i smanjenjem lične potrošnje ukoliko vlada u Pekingu ne učini više za razvoj siromašnijih grupacija i regiona.
“Nejednakosti koje su se pojavile kao posljedica ubrzanog rasta povećale su se do nivoa da predstavljaju dodatnu prepreku” razvoju, navodi se u izvještaju, u kome se precizira da nove rizike predstavlja novo svjetsko “ekonomsko okruženje, u kojem će se smanjivati uloga proizvodnje sa jeftinom radnom snagom”.
Koristeći “humani razvojni indeks” (HDI) kao mjeru, istraživači UN su zakljucili da je Kina načinila izvanredne uspjehe u povećanju prihoda, standarda života i zdravlja svojih građana.
Od 1990. do 2005. Kina se popela sa 101. na 81. mjesto na svjetskoj HDI listi, a uspjesi u zdravstvenoj zaštiti “daleko nadilaze prosjek za zemlje u razvoju”, navodi se u izvještaju.
Međutim, upozorava se, te dobrobiti nisu jednako rasporedene na sve građane, što Kinu, sa njenih 1,3 milijarde stanovnika, izlaže opasnim debalansima u socijalnoj sferi, obrazovanju i brizi za stare.
HDI u najvećim i najbogatijim gradovima, poput Pekinga i Šangaja, može se porediti sa onim u siromašnijim članicama Evropske unije, poput Portugala ili Kipra, ali se kineske provincije sa najgorim indeksom, kao Guidžu, mogu stavirti u isti nivo sa Bocvanom ili Namibijom.
U izvještaju se poziva na hitne korake kako bi se siromašnim stanovnicima ruralnih područja omogućila podrška poput one koja se daje žiteljima urbanih djelova zemlje i na zaštitu stotina miliona radnika-migranata koji napuštaju farme i potrazi za poslom u fabrikama i gradovima.