BANJALUKA – U Bosni i Hercegovini je prošlog mjeseca počela primjena novog Zakona o zaštiti ličnih podataka koji donosi stroža pravila u skladu sa evropskom GDPR uredbom i predviđa visoke novčane kazne za zloupotrebu ličnih podataka.
O tome šta se sve smatra ličnim podacima, kolike su kazne za neovlašteno korištenje ličnih podataka, šta građani treba da znaju kada postavljaju video nadzor na svoje domove, razgovarali smo sa advokaticom Jovanom Diljević, specijalizovanom za ovu oblast.
Diljević kaže da novi zakon u BiH i Opšta uredba o zaštiti ličnih podataka (GDPR) koja se primjenjuje na teritoriji Evrope lične podatke razvrstavaju na direktne i indirektne identifikatore.
„Direktni identifikatori su ime i prezime, adresa prebivališta, matični broj, a indirektni su, npr., IP adresa koja uparivanjem sa nekim od direktnih podataka može da dovede do vašeg identiteta. To su, dakle, svi oni podaci koji ili u spoju sa nekim drugim ili samostalno mogu da vas odrede kao ličnost“, kaže Diljević.
Pojašnjava da je stari zakon usvojen 2005. godine, prije nego što se digitalna era razvila do te mjere da se toliki broj podataka prikuplja.
„Tada nismo imali ni umjetnu inteligenciju niti smo imali toliko razvijene društvene mreže niti neke digitalne sisteme plaćanja. Samim tim zakon je bio štur i svodio se više na neke termine i definicije vezano za zaštitu ličnih podataka, a nismo imali neki konkretan mehanizam niti nadzora niti kažnjavanja u skladu sa GDPR uredbom“, naglasila je ona.
Ističe da je novi zakon koji je usvojen u februaru ove godine, a počeo da se primjenjuje u oktobru, u 99 odsto usklađen sa GDPR uredbom sa nekim specifičnostima za državu u kojoj se primjenjuje.
Govoreći o zaštiti podataka, Diljević je rekla da građani prvenstveno moraju imati svijest gdje se svi naši lični podaci nalaze.
„Često možemo vidjeti na društvenim mrežama da ljudi slikaju svoja lična dokumenta. U našem turizmu i dalje je praksa da kad dođete na recepciju hotela vaš pasoš se ili slika ili skenira, a ja sam imala situaciju i da mi traže da lični dokument ostavim preko noći zato što je bila gužva na recepciji. Dakle, prvi korak je da mi sami shvatimo gdje se sve ti lični podaci nalaze, da ih sami zaštitimo, da znamo svoja prava i da, na primjer, na recepciji kažemo ne želim da vam ostavljam svoj dokument, nemate pravo ni da ga skenirate niti da slikate, možete evidentirati broj pasoša za potrebe prijave boravka, ali nikako da ga slikate, skenirate i ostavljate preko noći“, naglasila je Diljević.
Video nadzorom možete da “pokrivate” samo vaš posjed
Ovaj zakon tretira i video nadzor, a Diljevićeva je pojasnila da onaj ko želi da postavi video nadzor na svoj poslovni ili stambeni objekat to može da učini, ali da ne smije da ugrozi prava drugih ljudi.
„Posebni članovi novog zakona posvećeni su konkretno obradi video nadzora. Ako postavite video nadzor na vaš poslovni ili stambeni objekat, bitno je da se on postavlja tako da snima samo vašu teritoriju, odnosno vaš ulaz. Nemate pravo da snimate trotoare javnih površina jer je za nadzor javnih površina ovlašteno samo Ministarstvo unutrašnjih poslova“, kazala je ona.
Takođe, navela je i da pred ulazak u zonu snimanja mora biti jasna instrukcija svim osobama koje ulaze u taj prostor da je objekat pod video nadzorom te moraju ostaviti podatke osobe zadužene za zaštitu podataka kojoj se mogu obratiti oni koji žele da se njihov lik briše iz tih snimaka ili u slučaju da policija treba taj snimak.
Maksimalna novčana kazna propisana ovim zakonom je 40 miliona KM ili četiri odsto godišnjeg prometa, a Diljevićeva je pojasnila u kojim slučajevima se ona može izreći.
„Te odredbe se odnose na najozbiljnije prekršaje, a to je neovlašteno korišćenje ili prenos ličnih podataka ili na primjer neovlašteno prenošenje ličnih podataka u treće zemlje što je posebno osjetljiva tematika. Ukoliko dođe do takvog neovlašćenog izvoza podataka možemo očekivati te najveće kazne. Korporaciji Meta izrečena je u Francuskoj takva kazna, jer je kroz svoje aplikacije poput Instagrama i Facebooka prikupljala ogroman broj podataka državljana EU i izvozila ih u njihovu centralu u SAD koje se smatraju zonom visokog rizika za privatnost podataka jer njihove obavještajne službe po zakonima koje sprovode imaju pristup svim informacijama bez obzira na pravo na privatnost i sve druge zakone koji određuju zaštitu ličnih podataka“, naglasila je ona.
Cijeli razgovor pogledajte u nastavku
9 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Sve je to u redu, ali je vrlo mala svijest o zaštiti ličnih podataka u državi generalno + vrlo je mali broj ljudi koji imaju praktično iskustvo u primjeni ovog zakona, uključujući i dotičnog sagovornika. Sve zna kako izgleda na papiru, ali praktičnu primjenu nije vidjela. Praktično iskustvo imaju osobe koji su radili ili rade u međunarodnim kompanijama ili inostranim bankama u Bosni i Hercegovini, a koji su se koliko – toliko susretali sa GDPR i znaju šta znači primjena u praksi. S tim u vezi, mogli ste naći sagovornika koji bi pričao iz prakse (ima ih, iako malobrojni)…toliko
A ko se bavi kontrolom privatnih video nadzora? Ko kontroliše kamere okrenute na ceste, trotoare, sa privatnih kuća? Kolika je kazna ako neovlašteno snimate “komšijsko dvorište”?
Ceste i trotoari su javne površine koje svako može slobodno snimati. Što se tiče komšijskog dvorišta to je stvar dogovora komšija, a ako neko ima problem može se žaliti komunalnoj policiji ili inspekciji. Ili podnijeti privatnu tužbu. Za snimanje unutar nekog objekta dovoljno je postaviti pločicu sa obavještenjem na ulazu.
Zasto niko ne spominje banke koje Vam licnu kartu drze u svojoj bazi i kad istekne traze da donesete novu, da je mogu skenirari.
Očgledno nisi pročitao tekst: „Posebni članovi novog zakona posvećeni su konkretno obradi video nadzora. Ako postavite video nadzor na vaš poslovni ili stambeni objekat, bitno je da se on postavlja tako da snima samo vašu teritoriju, odnosno vaš ulaz. Nemate pravo da snimate trotoare javnih površina jer je za nadzor javnih površina ovlašteno samo Ministarstvo unutrašnjih poslova“, kazala je ona.
Snimanje nije nadzor. Nadzor bi bio ako tamo sjedi neko 24/7 i prati šta se dešava. U principu se ugrađuju uređaji koji se aktiviraju na pokret tako da se snima samo ako se nešto dešava. Pošto imaju ograničen kapacitet za smještaj snimaka onda se kod popunjavanja prostora stariji snimci brišu i tako ukrug. S druge strane kvalitet tih snimaka teško da omogućava identifikaciju osim ako osoba ne stoji baš ispred kamere okrenuta njoj. Teško će prepoznati nekoga sa 5 metara dok taj hoda glave okrenute zemlji.
Koliko znam snimanje javnih površina nije zabranjeno nikakvim zakonom pa teško da ovo prođe. I ne znam kakvo je to moje pravo ugroženo ako me snimi na trotoaru kamera sa neke banke? Većina bankomata snima i dio trotoara pored onoga koji stoji pred bankomatom.
Mislim da se sa ovim zakonom malo pretjeruje, ali se ne obuhvata (bar nisam vidio) najčešće mjesto gdje se ostavljaju naši podaci, a to su državne ustanove i npr. telekom operatori. Svugdje se traži JMBG, broj lične, broj vozačke, pasoša itd, a nemamo pojma jesu li naši podaci zaštićeni.
Nisi u pravu. Snimanje jeste nadzor. Ako nije, zašto je onda istaknuta poruka “objekat je pod video nadzorom”. Znam da je jednoj javnoj instituciji bila kontrola od strane Agencije za zaštitu podataka BiH. Dobili su rješenje da otklone nepravilnosti i da kamere prilagode da snimaju samo u “krugu” objekta. Izričito je navedeno da ne smiju snimati javne površine i objekte pored. Bez obzira što je snimač u server sali, niko ne sjedi pored njega 24/7 i podaci se brišu nakon 5 dana. Malo je smiješno reći da se sa današnjim kamerama visoke rezolucije ne može prepoznati osoba sa 5 metara.
Za mene snimanje nije nadzor, nadzor su kamere na autoputevima gdje 24/7 neko bulji u njih i reaguje odmah. Kao i na drugim jako važnim mjestima gdje to jeste stalni nadzor nečega.
To što je neka agencija naložila nekome to i to je samo tumačenje zakona od strane te agencije. Da li se institucija žalila i šta je na kraju ispalo je nepoznato. Nisu agencije uvijek u pravu.
Visoka rezolucija ne znači i dobro prepoznavanje. Zato jer jeftine kamere kakva je većina kod nas nemaju dobru optiku. Većina ih se sada reklamira kao 4K ili 8K, ali to je samo mogućnost senzora. I koštaju od 100 maraka do 100 evra (ima i skupljih i jeftinijih) s tim da su ove skuplje većinom imaju bolju zaštitu za rad vani, IP adresu i sl. Kada bi imale optiku kao DSLR aparati koštale bi bar 10 puta više. Pogledaj snimke video nadzora iz nekih pljački po internetu, može se vidjeti šta je lopov nosio i eventualno boju njegovih patika/cipela. Sve ostalo je “nečitljivo”.
koje ublehe jel ko reko ovoj da smo se kad smo se vakcinisali odnosno ne svi fala bogu ali nema veze svi koi su se vakcinisali dali su svoje licne podatke koi su ko zna gdje otisli a sjecali se ko one baze maticnog mlijeka celija ljudski sto je firma nestala pa cipovanje na granicama ocemu vi pricate i drugo pa ako cete prepisivat zakone t.z.v. EU onda ukinite svoje stoce vam skupstina i ostalo sve uvezite kopirajte samo pogasite te foteljase sto sjede palamude