LONDON, MOSKVA, Cijene “običnih” obojenih metala na vodećoj svjetskoj berzi u Londonu opale su ove godine za više od 50 odsto, pa su kompanije u tom sektoru, umjesto očekivanog rasta, uknjižile katastrofalne poslovne rezultate.
Proizvođači i prodavci plemenitih metala (zlata, platine i srebra) manje su pogođeni tekućom lošom tržišnom konjukturom i oni mogu da sa izvjesnim optimizmom očekuju narednu godinu, ocjenjuju berzanski specijalisti u Londonu, na koje se pozivaju svjetske novinske agencije.
Eksperti su početkom ove godine najavljivali velika preuzimanja u svjetskoj metalurgiji, produžetak rasta tržišne vrijednosti kompanija i veću zaradu akcionara.
Takva očekivanja su se, međutim, naglo “istopila” već sredinom godine, kada je postalo jasno da će se finansijska i privredna kriza iz SAD brzo preliti u Evropu i ostatak svijeta.
Umjesto očekivanog procvata, tržište obojenih metala je u proteklih nekoliko mjeseci preživjelo pravi depresivni talas, a cijene bakra, aluminijuma, nikla i drugih proizvoda iz te grupe opadale su, skoro, do istorijskog minimuma.
Drastično pogoršanje berzanske klime uticalo je na pad rentabilnosti, smanjenje proizvodnje i gomilanje gubitaka proizvodnih firmi u rudarstvu i metalurgiji.
Eksperti predviđaju da će se takav trend nastaviti najmanje do kraja prvog polugođa, a vjerovatno i tokom cijele iduće godine, jer će globalna ekonomija u tom razdoblju biti u recesiji.
Povoljan ciklus u objenoj metalurgiji trajao je, sa manjim prekidima, u proteklih pet godina, a prekinut je ne samo zbog ekonomske krize u vodećim zapadnim zemljama, već i usljed usporavanja ekonomija u naglom rastu iz grupacije BRIK (Brazil, Rusija, Indija i Kina), tvrde stručnjaci moskovske konsultantske kompanije “Trojka dijalog”.
Sljedeća godina će, kako se naglašava u analizi ruske kompanije, za sve prodavce obojenih metala, ali i drugih sirovina, biti vrlo teško razdoblje, što je jako loša vijest kada se ima u vidu da su potkraj 2008. cijene bakra, aluminijuma i niza drugih sirovina iz te grupe opale “do kritičnog minimuma”.
Glavni objeni metal, bakar, sada se prodaje na londonskoj berzi za svega 2.900 dolara po toni, dok je u januaru na istom tržištu kotirao oko 7.000 dolara.
Cijena aluminujuma je od početka ove godine “srozana” na londonskoj berzi za oko 1.000 dolara, na oko 1.500 dolara po toni, što je mnoge proizvođače nateralo da osjetno smanje, ili čak sasvim obustave proizvodnju.
Još više su opale berzanske cijene nikla – na oko 10.000 dolara krajem decembra, sa približno 26.000 u januaru. Veliki pad kotacija zabilježen je, osim toga, u trgovini olovom, cinkom i kalajem, jer je tražnja tih sirovina u industriji najrazvijenijih zapadnih zemalja, ali i Kine, naglo splasnula.
Vodeće metarluške kompanije iz cijelog svijeta su već obnarodovale programe za borbu protiv krize, a među prvima je to učnio rudarski gigant “Rio tinto”, koji je objavio da će smanjti radnu snagu za 14.000 ljudi.
Rusko gigantsko preduzeće “Rusal”, najveći planetarni proizvođač aluminijuma, takođe je objavilo planove za značajno smanjenje proizvodnje i broja zaposlenih u toku naredne godine.
Najveća svjetska kompanija za proizvodnju nikla, ruski “Nornikl”, takođe je pripremila planove štednje, a eksperti ukazuju da je to preduzeće ove godine doživjelo potrese ne samo zbog sve lošije tržisne klime, već i trostruke promjene na mjestu generalnog direktora.
Pokušaji “Rusala” da preuzme “Nornikl” ove godne su konačno propali, kao i planovi najveće svjetske rudarske kompanije “BHP Biliton” da preuzme kontrolni paket akcija svog najvećeg konkurenta “Riio tinta”.
Vlasnici ruskih gigantskih preduzeća za proizvodnju aluminijuma i nikla, oligarsi Oleg Deripaska i Vladimir Potanjin, morali su zbog sve većeg nedostatka svežeg novca na kraju da potraže i pomoć države da bi spasili svoje kompanije od bankrota.
Dok su zaposleni u proizvodnji i preradi obojenih metala ove godine preživljavali istinsku dramu, na tržištu plemenitih metala situacija je bila znatno bolja, a glavni “ton” tržišnim kretanjima davale su vrlo solidne cijene zlata.
Najsjaniji od svih metala je još u martu probilo psihološki bitnu barijeru od 1.000 dolara za finu uncu (31,1 gram), dok se kotacije zlata u tekućem mjesecu kreću u rasponu od 840 do 850 dolara za uncu.
Prosječna cijena zlata u ovoj godini, od približno 800 dolara za finu uncu je, u stvari, na nivou koji su tržišni stručnjaci za taj metal predviđali krajem 2007.
Zahvaljujući tako povoljnim cijenama, kompanije za proizvodnju zlata su ove godine poslovale kudikamo bolje nego preduzeća iz sektora “običnih” obojenih metala, ističu stručnjaci firme “Prajsvoterhaus Kupers”.
Ovogodišnja proizvodnja zlata u Rusiji, koja je jedan od vodećih svjetskih proizvođača tog metala, trebalo da se uveća na 176 tona, nakon pet godina uzastopnog pada, navode finansijski izvori u Moskvi.
U svijetu je protekle godine dobjeno 2.746 tona zlata, a vodeće mjesto u produkciji tog metala je prvi put zauzela Kina, sa 276 tona, ispred ranije neprikosnovene Južne Afrike (272 tone).
Južna Afrika je od 1905. godine stalno bila vodeći svjetski proizvođač zlata, ali je produkciju tog plemenitog metala, tokom protekle tri i po decenije, smanjila oko četiri puta.
Globalna ekonomska kriza neće, prema svemu sudeći, naškoditi zlatu ni iduće godine. Prosječna cijena tog metala, koji je oduvijek bio najsigurnije investiciono pribježište u nesigurnim vremenima, trebalo bi da se uveća barem onoliko koliko oslabi dolar, a možda i više od toga, tvrde ruski berzanski stručnjaci.
Eksperti sa londonske berze obojenih metala takođe predviđaju da će zlato i tokom narednih mjeseci povremeno vrediti i više od 1.000 dolara za finu uncu.
Katastrofalna godina za prodavce obojenih metala
