MADRID, Sedamdesetih godina prošlog vijeka, čuveni muzički sastav Van Halen žario je i palio svjetskom rock’n’roll scenom. Po običaju, bend bi za vrijeme turneja organizatorima koncerata dostavljao tzv. rajder liste – spisak tehničko-scenskih zahteva neophodnih za nesmetano održavanje nastupa.
Standardni sadržaj rajder lista uključuje uobičajene instrukcije vezane za kompletnu scensku postavku: opremu za ozvučenje i osvjetljenje bine, uputstva u slučaju nastanka eventualnih tehničkih problema, ali i lične zahtjeve izvođača koji se tiču izgleda i opremanja prostora u bekstejdžu. Ipak, poznato je da zvijezde velikog kalibra umiju da budu krajnje izbirljive kada su u pitanju pojedine stavke sa ovih spiskova. Zbog toga nije ništa neobično ukoliko se, pored preciznih uputstava o težini komponenata ozvučenja, na njima zateknu i „trivijalne“ stavke poput specifičnih brendova osvježavajućih napitaka, načina pripremanja hrane, pa sve do jedinstvenih uputstava o, recimo, boji peškira ili vrste sobnih biljaka koje članovi benda žele da imaju u svojim svlačionicama.
Momci iz Van Halena donekle su pripadali upravo toj izbirljivijoj ekipi kada su u pitanju neobični zahtjevi. Osim što su zvanično i prvi bend koji je ikada napisao rajder listu, na njoj se našla i zanimljiva stavka koja je izričito sugerisala da u bekstejdžu nisu smjele da se nađu M&M bombonice braon boje. U suprotnom, članovi benda na čelu sa frontmenom Dejvidom Li Rotom prijetili bi otkazivanjem koncerta, i to o trošku organizatora. U prevodu, jedna jedina braon M&M bombonica promotere je mogla da košta milione.
Razumje se, ovakav zahtjev tumačio se kao ekscentrično „izvoljevanje“ nadobudnih rock zvjezda koje iz čiste objesti maltretiraju članove organizatorskog tima dajući im zadatak da „kopaju“ po činijama sa slatkišima i iz njih vade sve bombone nepoželjnih boja. Ipak, Dejvid Li Rot godinama kasnije razjasnio je pravi razlog ovog specifičnog zahtjeva koji, ispostavilo se, uopšte nije imao veze ni sa pukim izvoljevanjem, niti sa animozitetom prema braon M&M bombonama. Naime, navedena stavka bendu je poslužila kao način da provjere da li organizatori pažljivo čitaju rajder liste, a po riječima Dejvida Li Rota, ukoliko u bekstejdžu zatekne sporne slatkiše, bio je uvjeren u to da je tokom organizacije koncerta došlo i do tehničkih propusta.
Đavo je u detaljima, i na sceni i u biznisu
Pojedina mjesta na kojima je Van Halen održavao svoje nastupe – poput Maple Leaf Gardens-a u Torontu ili Boston Gardena – sada su većinom napuštena. Održavanje rock koncerata u ovakvim prostorima podrazumjevalo je istovarivanje i postavljanje masivne opreme za ozvučenje, svjetlosne efekte i kompletnu „mašineriju“ neophodnu za nezaboravan scenski nastup kakav dolikuje poznatom rock bendu. Glavni problem bio je u tome što ova mjesta niti su bila izgrađena u te svrhe, niti su u potpunosti mogla da podrže nastup benda takvog kalibra. Bez striktnog poštovanja jasno preciziranih uputstava vezanih za tehničke detalje scenske postavke, vrlo je lako moglo doći do ozbiljnijih posljedica poput pucanja stubova ili urušavanja podova. Tačnije, jedna mala greška u postavci bine mogla je ozbiljno da ugrozi živote članova benda i ekipe tehničara, ali i njihovih fanova.
Da bi u potpunosti bili sigurni u to da su preduzete sve neophodne mjere za nesmetano i bezbjedno održavanje nastupa, članovi Van Halena osmislili su naizgled nevažan detalj na osnovu koga su procjenjivali da li su organizatori u potpunosti postupili u skladu sa zahtjevima navedenim u rajder listi. Rezultat je bio sljedeći – kad god bi se desilo da je u bekstejdžu kojim slučajem pronalazio nepoželjne bombone, Van Halen je istog trenutka radio kompletno scensko testiranje da bi provjerio da li je bina besprekorno namještena. Sem toga, uslijedela bi i krajnje burna reakcija Dejvida Li Rota, koji bi se dao u uništavanje svlačionice predviđene za pripremu benda za nastup.
Iako deluje pomalo bizarno, za ekipu kultnog sastava ovaj potez bio je način da se potencijalni rizici svedu na minimum. S obzirom na popularnost koju su uživali, i najmanji previd koji bi prijetio da dovede do neželjenih situacija na nastupima, mogao je imati krajnje ozbiljne posljedice.
Jer, popularna muzika je ipak biznis; a kao i u svakom biznisu, upravo su sitni, naizgled beznačajni detalji ti koji mogu „pokvariti“ širu sliku. S te strane, Van Halenova trivijalna stavka na pomalo nesvakidašnji način sugeriše o neophodnosti obraćanja pažnje na „sitnice koje život znače“.
A isto pravilo važi bez obzira na to kojom djelatnošću se neko bavi. Iz tog razloga, „ma, to je sitnica koju niko neće primjetiti“, stav je koji u biznisu može skupo koštati. Počev od postavljanja ciljeva koji, ukoliko nisu jasno i precizno definisani, u startu mogu dovesti do prepreka u njihovom ostvarivanju, preko loših procjena u određivanju efikasnosti radnih procesa, ili neadekvatno odabranih metoda prilikom online oglašavanja ili postupka distribucije proizvoda – jednom rječju, svaki segment poslovanja zahtjeva i posvećenost detaljima, ali i pažljivu analizu različitih načina njihovog sprovođenja.
„Industrija zabave“ je surova i propusti se riijetko praštaju – do te mjere da nekome mogu uništiti uspješnu dugogodišnju karijeru, pa i život. Razumje se, sitna greška lokalnog preduzetnika možda neće dovesti do posljedica poput „razapinjanja“ po stranicama najčitanijih medija, kao što je to slučaj sa zvjezdama svjetske muzičke scene. Međutim, kada se u obzir uzme činjenica da je jednom izgubljeno povjerenje klijenata ili saradnika gotovo po pravilu veoma teško ponovo izgraditi – i pritom često umje biti uzrok potpunog kraha biznisa – svjest o važnosti onih „sitnijih“ aspekata poslovanja dobija potpuno drugačiji kontekst. Moja Firma