BANJALUKA, Umjesto da dobiju svesrdnu podršku od lokalne zajednice i države, rijetki direktori domova zdravlja u Srpskoj koji su uspjeli da iščupaju svoje zdravstvene ustanove iz dugovanja bivaju smijenjeni zbog političke nepodobnosti. U međuvremenu, ljekari napuštaju državu, a pacijenti odlaze u privatne ordinacije koje se u RS otvaraju bez ikakvog plana dok im FZO daje javni novac bez jasnih kriterijuma. Zbog svega, javno zdravstvo je na izdisaju, jer je njegov ukupni dug premašio milijardu i 200 miliona maraka.
„Politika više nije pred vratima zdravstva. Ona je ušla u ordinaciju“, riječi su doktorice iz Republike Srpske. Naši sagovornici saglasni su sa ovom konstatacijom.
Tvrde, po srijedi je ciljana, politički dirigovana, propast zdravstvenog sistema koja će se najsnažnije prelomiti preko leđa pacijenata.
Slučaj Teslić
Mladen Kovanušić do prije mjesec dana bio je direktor Doma zdravlja u Tesliću. Za tri godine, koliko je bio na čelu ove ustanove, napravio je odlične rezultate. Izmirio je sve obaveze prema radnicima, Poreskoj upravi, Fondu zdravstvenog osiguranja i dobavljačima. Ostvario je dobit od 50.000 maraka, a u momentu kada je smijenjen sa direktorske funkcije, na računu Doma zdravlja bilo je milion i po maraka. Međutim, kako tvrdi, njegov rad zasmetao je ni manje, ni više nego aktuelnom ministru zdravlja i predsjedniku teslićkog SNSD-a Draganu Bogdaniću.
– Opstrukcija ministra Bogdanića prema Domu zdravlja Teslić vršena je godinama. Iako je to jedna od rijetkih ustanova u Republici Srpskoj koja posluje pozitivno, ministar je godinama ignorisao naše zahtjeve za zapošljavanje neophodnih ljekara. Opstrukcija je išla do te mjere da je zapošljavanje četiri ložača u sezoni grijanja na šest mjeseci, što je praksa desetinama godina unazad, pokušao da opstruiše tako što je naredio da se zaposle samo dva ložača, što je ne samo nehumano, nego suprotno i po zakonu o radu, jer dva radnika ne bi mogla da rade taj posao 24 sata dnevno šest mjeseci. Time je pokušao da dovede u pitanje samo funkcionisanje Doma zdravlja – priča Kovanušić za „Direkt“.
Ministar Dragan Bogdanić za „Direkt“ je negirao ove optužbe i samo kratko poručio da Kovanušić nije poštovao mišljenje Ministarstva po pitanju davanja dozvola za zapošljavanje.
Nije htio da komentariše Kovanušićev slučaj, pravdajući se da to nije njegova nadležnost kao ministra. Prenebregao je činjenicu da je upravo on na čelu teslićkog SNSD-a koji je glasao za Kovanušićevu smjenu.
Kovanušić smatra da su razlozi za njegovu smjenu isključivo politički, jer je on u SDS-u koji ne pripada vladajućoj skupštinskoj većini u Tesliću.
– Čak je i sam ministar nakon iznenadne posjete u maju ove godine, nakon pet godina, pred TV kamerama pohvalio menadzment Doma zdravlja, da bi već sljedećeg mjeseca u lokalnoj skupštini, sa novom skupštinskom većinom orkestrirao moje nelegalno razrešenje, uz obrazloženje da nije usvojen izvještaj rada Doma zdravlja u Tesliću. Smatram da odbornici nisu ni pročitali moj izvještaj, sa kojim mogu da se ponosim, jer sam za četiri godine bez ikakve pomoći resornog ministra i ministarstva u opremanje i izgradnju novih kapaciteta Doma zdravlja sredstvima ove ustanove uložio preko milion i po KM, a da je na računu na kraju godine bilo takođe oko milion i po KM, što je jedinstven primjer među zdravstvenim ustanovama Republike Srpske, koje većinom grcaju u milionskim dugovima – objašnjava Kovanušić.
Slučaj Rogatica
U novembru 2016. godine, doktor Njegoš Tripković, kao direktor doma zdravlja Rogatica, od Komore doktora medicine dobio je Povelju za izuzetnu organizaciju primarne zdravstvene zaštite.
Tokom skoro tri godine, koliko je bio na čelu ove ustanove, ona je bila jedna od rijetkih u Srpskoj koja je poslovala pozitivno i koja je radnicima isplaćivala sve plate, a državi i fondovima poreze i doprinose. Pet mjeseci nakon što je dobio povelju, a vlast u Rogatici u međuvremenu preuzeo SNSD, Tripković je, bez obzira na dobre poslovne rezultate, smijenjen.
On za “Direkt” kaže da ga je kao čovjeka iskreno povrijedilo to što su ga smijenili, jer se mnogo trudio.
– Ja jesam član SDS-a, ali sam ustanovu vodio tako da unaprijedim zdravstvo u gradu u kom živim, u kom žive moja djeca, da svim stanovnicima ove opštine pružim adekvatnu zdravstvenu zaštitu i da nas podignem na veći nivo. Nikada se nisam zadovovljavao time da opstajemo, nego sam se trudio da idemo naprijed. To je inače moj moto u životu. Imao sam i sreće da uspješno vodim tu ustanovu. Iskreno me povrijedilo kao čovjeka koji se mnogo trudio, ali šta se desilo, desilo, ja sada ne okrivljujem nikoga. Iza mene su dobri rezultati, to mi je važno – izričit je Tripković.
Podobni samo loši rukovodioci
Miodrag Femić, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine RS, za „Direkt“ tvrdi da danas u javnom zdravstvu nije podoban niko ko radi kako valja.
– Direktori domova zdravlja su pod direktnom upravom lokalnih vlasti, oni ih finansiraju i postavljaju podobne. Ako nisi podoban, letiš ili imaš velikih problema kao što je imao dr Kovanušić. Sve se radi da javne zdravstvene ustanove budu u minusu, jer se ne poštuju ni ovi zakoni koji sada važe, a kamoli drugi, bolji, koji bi trebali da dođu. Daju im se reprogrami po određenim kamatama koje niko od njih ne može da ispoštuje. Udaraju po leđima ljekara i sestara uzimajući im platu. Mi topli obrok svakako nemamo, jer on je mimo zakona ukinut. Iako stoji da je on uračunat u platu, njega nema apsolutno, niti regresa. I tu je zakinuto. Ide se na to da, ukoliko radiš da valja, ne valjaš im. Ukoliko radiš da ne valja, njima si podoban, dobar, jer se na taj način izvlači novac iz zdravstvenih ustanova – smatra Femić.
Kao primjer guranja zdravstvene ustanove u probleme zbog ogromnih rata za reprogram duga, on je naveo Dom zdravlja u Novom Goraždu, gdje je direktorica štrajkovala zajedno sa svojim radnicima zbog teške situacije u koju je ustanova dovedena.
– Ta direktorica došla je u situaciju da je mjesečna rata za reprogram duga veća od ukupne mjesečne tranše koju dobija od Opštine, tako da nije ništa ostajalo ni za Dom zdravlja, a kamoli za plate radnika – ističe Femić za naš portal.
Uvođenje privatnih ZU na mala vrata
Sada već bivši direktor dobojskog Doma zdravlja Radoslav Nikolić početkom ove godine javnosti je predočio da je ovu JZU za posljednjih pet godina napustilo 10.000 pacijenata. Međutim, broj pruženih usluga ostao je isti, a sredstva koja ova ustanova dobija od FZO-a RS svake godine su sve manja.
Sa druge strane, u Doboju se, sve češće i pod netransparentnim okolnostima, otvaraju privatne zdravstvene ustanove kojima FZO RS, takođe, daje javni novac. Samo u prošloj godini otvorene su tri, tvrdi Miodrag Femić. Stoga su za pacijentima iz dobojskog Doma zdravlja otišli i radnici – čak njih 46 za godinu dana. Većina je posao potražila u inostranstvu, neki su prešli u Dom zdravlja u Stanarima, a dio njih je prešao u privatne ordinacije. Uz to, zbog smanjenog broja pacijenata, dio zdravstvenih radnika u Domu zdravlja Doboj sada je višak.
– U tom trenutku oko stotinu radnika bilo je višak, od čega oko 70 medicinskog osoblja. Direktor Nikolić nas je zvao i dali smo mu podršku. Pokrenuli smo sijaset pitanja prema lokalnoj garnituri političara, Ministarstvu i Fondu, ali, naravno, nismo dobili adekvatan odgovor. Nakon toga, on je smijenjen, došao je drugi direktor koji nas nikad nije pozvao, niti je bilo šta rekao, a stanje u tom Domu zdravlja je katastrofa. Platu dobijaju u dva dijela, koliko ja znam, ušli su u finansijsku dubiozu u smislu neplaćanja doprinosa, od pozitive, došli su do gubitaša. Oni su bili solventni dok on nije smijenjen. Tako je svugdje otprilike – ističe Femić za „Direkt“.
Kako tvrdi, ključ je u tome što je resorno ministarstvo dalo mogućnost bilo kome da otvori privatnu zdravstvenu ustanovu i sa manjim brojem osiguranika, i da sklapa ugovor sa FZO-om RS, a sve na štetu domova zdravlja.
U RS-u trenutno je 67 privatnih zdravstvenih ustanova koje imaju ugovor sa Fondom. Svaka od njih dobila je javni novac odlukom direktora Fonda koji ima diskreciono pravo da potpisuje ove ugovore s kim hoće, bez jasnih zakonskih kriterijuma i bez saglasnosti lokalnih zajednica koje su osnivači domova zdravlja, tvrdi Darko Marjanović, pravnik Strukovnog sindikata doktora medicine RS.
– To je pokušaj tajne privatizacije zdravstva od strane trenutnih političkih krugova u RS. Na mala vrata privatne zdravstvene ustanove nelegalno ulaze u sistem finansiranja pružanja javnih usluga u zdravstvu, odnosno ulaze u sistem zdravstvene službe. Po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Vlada RS je trebala donijeti Plan mreže zdravstvenih ustanova, odnosno mreže javnih zdravstvenih usluga koje će se pružati preko Fonda. Ta mreža se planira na osnovu procjene bolesti, broja stanovnika i slično. Napravi se sistematizacija javne zdravstvene službe, planirate kadrove, opremu, objekte, a mi to ništa nemamo. Kako se kome ćefne, on pravi bolnice, hoće sto kvadrata, pet hiljada kvadrata, troše pare na opremu, ne rade troškovnu analizu koliko im treba uređaja, kupuju skupe aparate koji im leže po podrumima, a broj usluga na tim aparatima je nikakav. Imate haos – objašnjava Marjanović.
Plan mreže zdravstvenih ustanova Vlada RS bila je dužna da donese još prije dvije i po godine. Na naše pitanje Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite zašto to nije učinjeno i koje su posljedice nedonošenja ove odluke, dobili smo odgovor da je izrada Plana u toku.
Nismo uspjeli da saznamo ni koje su posljedice odluka koje donosi direktor FZO-a RS Dejan Kusturić. Pitali smo ga po kojim kriterijumima je odlučivao kojoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi će Fond dati javni novac, kako to utiče na rad JZU, te kako utiče na rad samog Fonda, ali odgovor nismo dobili.
Ko će nas liječiti?
Miodrag Femić za „Direkt“ kaže da su ovo samo primjeri javnog kriminala u zdravstvu za koji niko ne odgovara, a čije posljedice će se tek osjetiti.
– Ovo je već propast zdravstvenog sistema. Zapošljavaju se politički podobni kao politička mašinerija. Ogroman je procenat nemedicinskog kadra koji treba da bude od 17 do 23 posto, a kod nas je i po 48 posto. To je drastično. Ulazi se u proces bez povratka, a to su ogromna dugovanja zdravstva koja su premašila milijardu i 200 miliona maraka. Sve se prelama preko leđa pacijenata. Sad čekaju od tri do pet dana, a za godinu dana čekaće tri mjeseca da dođu na pregled, zato što nema doktora, nema sestara – tvrdi Femić.
Tačnu brojku medicinskog kadra koji je napustio BiH, kaže, niko tačno ne zna. Ističe da je iz Crne Gore otišlo više od deset posto medicinara, te da je kod nas broj i veći.
– Oko 70 posto ljekara ovdje završava kurseve njemačkog, odnosno stranog jezika. Od toga nek ode 30 posto i ovo što je već otišlo, ko ostaje? Ovi građani osuđeni su propast što se tiče usluga zdravstvenog sistema, jer uskoro neće imati ko da im je da – zaključio je Femić za „Direkt“. Direkt