BANJALUKA – Sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS) čije je stupanje na snagu američka Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC) najavila za srijedu 1. oktobra 2025. godine, mogle bi uticati na snabdijevanje u pograničnoj zoni BiH uz Drinu, gdje gorivo stiže direktno iz Rafinerije u Pančevu, ali značajnijih poremećaja ne bi trebalo biti.
Prema riječima predsjedavajućeg Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske Đorđa Savića, Rafinerija nafte iz Pančeva snabdijeva tržište BiH sa samo 15 odsto goriva, benzina i dizela, što se relativno lako može nadoknaditi iz drugih izvora.
“I ranije je dolazilo do obustavljanja snabdijevanja iz Pančeva, kao što je bilo za vrijeme pandemije kada je Srbija uvodila zabrane izvoza. Ni tada nije bilo problema na našim pumpama. Razliku bi mogli osjetiti samo kupci koji su gravitirali Pančevu, poput onih iz Bijeljine, Brčkog i Zvornika, dakle uz granicu. Oni će možda kupovati gorivo na drugim destinacijama, ako dođe do prestanka snabdijevanja” kaže Savić.
Kaže da ne zna šta vrijeme donosi, ali s obzirom na to šta vidimo sada, ne bi trebalo da bude veće drame. Ističe da cijene goriva određuje svjetska berza, a ne informacija da li radi Rafinerija Pančevo.
“To samo može uticati na ponudu i tražnju na lokalu. Prema ovome što vidimo, možemo mirno da spavamo“, kaže Savić.
Srbija je u problemima
Smatra da najveći problem ima Srbija koja mjesečno troši 250 hiljada tona ovih goriva, a NIS od toga snabdijeva 80 odsto. Koliko će njihova logistika to izdržati, kaže Savić, to će se vidjeti.
“Imamo informacije da NIS ima solidne zalihe, vjerovatno za nekih par mjeseci. Najbitnije je da nema panike na tržištu. Veći je problem kako će Srbija reagovati, nego BiH“, kaže Savić.
Inače, Ministarstvo trezora SAD izdalo je 25. septembra novu posebnu licencu kojom se kompaniji NIS omogućava obavljanje operativnih aktivnosti najkasnije do 1. oktobra 2025. godine.
NIS je saopštio danas da su obezbijedili dovoljne količine naftnih derivata za snabdijevanje tržišta u ovom trenutku, uz napomenu da su još 14. marta podnijeli zahtjev za uklanjanje kompanije sa SDN liste. Istakli su da svojim poslovanjem nisu doprinijeli uvođenju sankcija koje ugrožavaju rad kompanije i socijalnu stabilnost više od 13.000 zaposlenih.
Vjeruje se da će NIS plate zaposlenima nakon uvođenja sankcija isplaćivati preko Poštanske štedionice, imajući u vidu da je to jedina banka u stopostotnom državnom vlasništvu.
“Takođe, NIS nastavlja saradnju sa Ministarstvom finansija SAD na zahtjevu za uklanjanje sa liste sankcija i produženja licence, kao i saradnju sa akcionarima na rješavanju novonastale situacije“, poručili su iz NIS-a.
Vlasništvo promijenjeno unutrar grupacije
Prošle sedmice je Akcionarsko društvo “Intelligence” iz Sankt Peterburga (dio grupacije Gasprom) postalo vlasnik 11,3 odsto akcija Naftne industrije Srbije (NIS), koje je preuzeo od Gasproma.
Gasprom je ruska državna kompanija i jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika prirodnog gasa. Firma Gasprom Njeft je njegova kćerka-firma zadužena za poslove sa sirovom naftom.
U vlasničkoj strukturi NIS trenutno je najveći akcionar Gasprom Njeft sa 44,85 odsto, Srbija sa ima 29,87 odsto, a treći vlasnik sada je “Intelligence” sa 11,3 odsto.
Najzanimljiviji detalj transakcije je da se promjena vlasništva dogodila unutar grupacije i „na osnovu ugovora o ustupanju/prenosu akcija akcionarskog društva bez naknade“.
Ovo praktično znači da je paket akcija, čija bi tržišna vrijednost bila višemilionska, prenijet besplatno na rusko akcionarsko društvo registrovano u Sankt Peterburgu, čije je odgovorno lice Vsevold Stanislavovič Vorobev.
NIS je do sada šest puta dobio odlaganje primjene sankcija SAD i podnio je i sedmi zahtjev.
Direktor “Srbijagasa” Dušan Bajatović nedavno potvrdio da “želja postoji da Srbija otkupi NIS, ali da ruska strana trenutno nije voljna da proda kompaniju”.
Tržišna kapitalizacija NIS-a od oko milijardu evra smatra se nerealno niskom, a vrijednost kompanije u slučaju prodaje bila između tri i četiri milijarde evra.
Prosta računica pokazuje da bi Srbija, za otkup preostalog ruskog udjela (56,15%), morala da izdvoji najmanje oko dvije milijarde evra.
Inače, postrojenje u Pančevu ima godišnji kapacitet od 4,8 miliona tona i pokriva većinu potreba Srbije, a sankcije bi mogle da ugroze snabdijevanje sirovom naftom preko hrvatskog Janaf naftovoda.