Prije 1800. skoro svi ljudi na planeti su bili siromašni. Plemstvo i veleposjednici su činili manjinu, a bogatstvo je bilo vezano za zemlju – većina svjetskog bogatstva je bila u rukama onih koji su posjedovali zemlju. Skoro svi ostali su živjeli u siromaštvu. Tako je bukvalno izgledalo društvo tokom cjelokupne dotadašnje prošlosti čovječanstva.
Tokom cijele te prošlosti ogromna većina ljudi se rađala i umirala uglavnom u istim prilikama. Potom, počevši od ranih hiljaduosamstotih, industrijska revolucija i izum parne mašine su omogućili mašinsku proizvodnju i promijenili prirodu rada. Tehnologija je smanjila troškove kretanja robe, podstakla trgovinu i ekonomski rast, što je zauvijek izmijenilo svjetsku ekonomiju. Sveukupno, kvalitet života se značajno popravio samo za malobrojne, dok su preostali mnogobrojni izostavljeni iz blagodati napretka. Ti dispariteti, koji su se nastavili – a u nekim slučajevima i povećali – tokom prethodna dva stoljeća su doprinijeli shvatanju da su organizacije poput Grupacije Svjetske banke neophodne.
Sada prolazimo kroz sličan period raskola i preokreta, pa će ono što sada učinimo s ovom tehnološkom revolucijom oblikovati sljedeće poglavlje tekućeg projekta ljudskog napretka i ljudske solidarnosti.
Mnogi analitičari procjenjuju da će do 2025. osam milijardi ljudi imati pristup širokopojasnom internetu. Tehnologijom se svi povezuju, ali ona istovremeno uzrokuje slične poremećaje do kojih je došlo i tokom industrijske revolucije.
Niko ne zna zasigurno kako će izgledati radna mjesta budućnosti. Procjenjujemo da će inovacije i automatizacija tokom naredne decenije, globalno, ukinuti potrebu za pet do 12 procenata postojećih radnih mjesta. Međutim, očekuje se da će puno više radnih mjesta, umjesto njihovog nestanka, biti redefinirano u smislu zadataka koje obavljaju, kao i da će se pojaviti veliki broj novih radnih mjesta koja će zahtijevati potpuno drugačije vještine – kombinaciju tehnološkog znanja, vještina rješavanja problema i kritičkog razmišljanja, kao i istrajnost, saradnju i empatiju.
Svjedoci smo efekata inovacija širom svijeta. Mnoge tvornice konfekcije, u krajevima poput Bangladeša, koje su upošljavale stotine ljudi, postaju u potpunosti automatizirane. Proizvodnji konfekcije i tekstilnoj industriji trebaju desetine hiljada radnih mjesta, dok bi trebalo otvoriti stotine hiljada – a u nekim slučajevima i milione radnih mjesta – da bi se osigurao posao za rastući broj stanovnika.
Kako zemlje mogu odgovoriti na ovu vrstu preokreta i pripremiti se za ekonomiju budućnosti? Najsigurniji odgovor je da ulažu u svoje ljude. Nalazi pokazuju da su ulaganja u ljudska bića, naročito u njihovo zdravlje i obrazovanje, u mnogo većoj korelaciji sa ekonomskim rastom nego što se ikad mislilo.
Pogledajte samo ekonomski rast tokom prethodnih 25 godina. Ako uporedite gornjih i donjih 25 procenata zemalja po ostvarenom unapređenju svog ljudskog kapitala, tj. zemlje koje su najviše i najmanje unaprijedile svoj ljudski kapital – razlika je iznosila 1,4 procenta BDP-a svake godine tokom četvrt stoljeća.
Zemlje treba da izvrše ta ulaganja u ljudski kapital imajući na umu njihovu hitnost, s obzirom na to da se suočavamo s krizom ljudskog kapitala. Ona počinje zaostajanjem u razvoju. U svijetu 155 miliona djece zaostaje u razvoju kao posljedica hronične pothranjenosti, nedovoljne stimulacije i ostalih faktora. Kad djeca zaostaju u razvoju, ne dolazi do odgovarajućeg razvoja mozga i mala je vjerovatnoća da će to kasnije nadoknaditi. Možda su već predodređeni na neuspjeh i pad u siromaštvo i isključenost, mnogo prije njihovog 15. rođendana.
Oko 400 miliona ljudi širom svijeta nema pristup osnovnim uslugama; 100 miliona ljudi svake godine upada u siromaštvo zbog ogromnih zdravstvenih troškova; a samo jedna trećina siromašnih u svijetu je obuhvaćena socijalnom zaštitom.
Kako bogate, tako i siromašne zemlje treba da shvate da je ulaganje u ljude ulaganje u ekonomski rast. Kad ulažete u ljudska bića, polažete temelje za rast vaše ekonomije. Međutim, od vođa prečesto čujemo: “Prvo moramo ostvariti ekonomski rast pa ćemo onda ulagati u ljude”.
Da bismo pomogli zemljama da izvrše ta ulaganja od kritičnog značaja, pokrenuli smo Projekt ljudskog kapitala, rigorozno i detaljno mjerenje ljudskog kapitala u svakoj zemlji. Sljedeće jeseni ćemo objaviti rezultate indeksa u svrhu rangiranja zemalja po tome koliko ulažu u ljudski kapital naredne generacije. Mjerenje će dati informacije koje šefovi država i ministri finansija neće moći zanemariti.
U našem radu sa partnerima na prevazilaženju međusobno povezanih globalnih izazova klimatskih promjena, sukoba, gladi i pandemija, moramo pomoći zemljama da pripreme svoje stanovništvo za složeniju, digitalnu budućnost, koja dovodi do raskola. Najznačajnija ulaganja koja zemlje mogu izvršiti su ona na izgradnji ljudskog kapitala – da se pripreme za budućnost i da napišu sljedeće poglavlje u tekućem projektu ljudske solidarnosti.
Jim Yong Kim, predsjednik Grupacije Svjetske banke za kolumnu Nezavisnih novina
