SOFIJA, Zapuštene njive, prazni putevi, uništene kuće i ruinirane škole – to je Jakimov, na sjeverozapadu Bugarske, zvanično najsiromašnije oblasti u Evropskoj uniji.
“Gotovo da nema parametra po kome ovaj region nije na posljednjem mjestu, kako u Bugarskoj, tako i u Evropskoj uniji. Slika nije nimalo ružičasta”, kaže Nikolaj Nankov, zamjenik ministra za regionalni razvoj.
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina ovo područje je imalo razvijenu industriju, ali se roba proizvodila samo za tržište Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomoć, koji se nalazio pod dominacijom Sovjetskog Saveza.
Ali, kada je pala gvozdena zavjesa fabrike su zatvorene. Od tada su i ljudi ovde prava rijetkost, a odliv i starenje stanovništva bili su pogubni za male gradove, a prije svega sela. U obližnjem selu Rakovica, 100 kilometara od Sofije, teško se živi.
Nekada prepune škole, impozantne crkve i ogromni kolhozi postepeno su propadali i danas su ruinirani. Trenutno je poljoprivreda glavna privredna grana u ovom kutku plodne dunavske doline, ali zbog zastarjele tehnike prinosi su niski.
“Nekada je ovo bilo veliko selo sa 9.000 ljudi, ali sve je otišlo dođavola. Srce me boli za naše selo, srce me boli za Bugarsku, za moju unuku miljenicu koja je emigrirala u Italiju, u potrazi za poslom! Nadam se da će nam se djeca jednoga dana vratiti”, kaže 77-godišnji Nikola Georgijev iz Jakimova, koje je udaljeno oko 100 kilometara južno od Sofije.
Sada u selu živi jedva 2.000 duša. Nezaposlenost u cijelom području, sa oko 4.300 stanovnika, dostigla je u septembru 54,6 odsto, što je najviša stopa u Bugarskoj. Posla nema ni u obližnjim gradovima Montani i Vraci, niti u Vidinu, gdje jedino visoki fabrički dimnjaci na davno zatvorenim fabrikama podsjećaju na nekad razvijenu industriju.
“Kakva deca? Ovde nema djece”, kaže 61-godišnji Detelin Andrejev dok stoji ispred propale škole u selu Vojnica, kod Vidina. Slika je još turobnija na zapadu regiona, na granici sa Srbijom.
“Nemamo prodavnicu. Djeca nam povremeno donose hranu i provjere da li smo živi. Autobus dolazi utorkom i četvrtkom i ponekad doveze ljekara”, priča 70-godišnja Nadežda Peševa iz sela Čičil. Tanjug