BANJALUKA – Iako su elektroprivrede oba entiteta formalno obavezane da prvo obezbijede ugalj za domaće termoelektrane, podaci o trgovanju ugljem pokazuju da komercijalni plasman i izvoz i dalje dominiraju nad stabilnošću sistema i interesima građana.
Posljednji podaci o trgovanju ugljem za 2025. godinu ukazuju da je Bosna i Hercegovina izvezla više od 887.000 tona uglja po prosječnoj cijeni od 165 KM po toni, dok je istovremeno uvezla približno istu količinu po čak 378 KM po toni.
Ova situacija traje još od 2022. godine, kada je krenula velika energetska kriza koja se, barem za nas još uvijek nije završila i od kada “cvjeta” izvoz uglja u inostranstvo, ali i njegov uvoz po značajno višim cijenama nego što su domaće.
Međutim, u slučaju energetske krize i uvoza i izvoza uglja, država nije našla za shodno da se umiješa i zaštiti domaće proizvođače struje, kao i građane, kao što je to radila kada je ograničila izvoz peleta prije dvije godine zbog nestašice i divljanja cijena.
Stručnjaci kažu da smo bili i ostali zemlja apsurda koja ima ogromne resurse i koja ne bi smjela da izvozi ugalj i istvoremeno ga uvozi kada njenim elektranama nedostaje goriva za opstanak.
Neposobnost ili predstava
Ekonomista Igor Gavran upozorava na postojanje prakse u kojoj elektroprivrede koje kontrolišu rudnike, ugalj zapravo kupuju od privatnika namičući im provizije.
“Imamo velike zalihe uglja. Bilo bi racionalno da je izgrađen “Blok 7” u Tuzli, zamišljen ne kao ove naše stare TE, nego moderne poput one u Stanarima. Ako je privatnik mogao da napravi funkcionalnu i profitabilnu TE, što to i država ne bi mogla? Umjesto toga, ugalj se kupuje po višoj cijeni od privatnika i iz uvoza. Zbog toga trpimo gubitke, dižemo cijene, a loše poslovanje pravdamo nedovoljnim količinama. Uvjek se govori da su rudnici u veoma lošem stanju. Međutim, postavlja se pitanje, da li je neko toliko baš nesposoban ili je riječ o predstavi iza koje stoji korupcija i nečiji privatni interes“, kaže Gavran za CAPITAL.
Kaže da je pitanje kome je u interesu da se zadržava ova apsurdna situacija.
“Često se ističe da određene vrste uglja ne odgovaraju našim termoelektranama zbog čega ga izvoze. Tako je ugalj iz Banovića izlazio u Srbiju. Iskreno, ja ne znam da li je to baš tako i malo sam skeptičan prema takvim izgovorima. Još veći apsurd imamo u Republici Srpskoj sa slučajem RiTE Ugljevik. To je vrišteći primjer kriminala, jer toliko glup i nesposban nije niko. Nešto što je bilo u javnom vlasništvu, prepušteno je privatniku, on nije uradio ono što je bila svrha koncesije i umjesto da se raskine ugovor i naplati šteta, plaćaju mu se stotine miliona maraka za njegovo vraćanje. Žalosno je što to narod tako hladnokrvno prihvata“, objašnjava Gavran.
Objašnjava da se zastoj i tragično stanje elektroenergetskog sektora pravda tranzicijom, zahtjevima Evropske unije za gradnjom obnovljivih izvora energije, a koja se i sama vraća takozvanim prljavim izvorima.
Dok se RiTE Ugljevik bori sa neprestanim iskakanjem iz sistema zbog nedostatka uglja za koji smo već isplatili 180 miliona maraka od 240 miliona koliko traži dagestanski oligarh Rašid Serdarov i njegov “Comsar”, a kojem još uvijek nemamo pristup, u RiTE Gacko kažu da nemaju tih problema.
Gacko ne prodaje, ali je na listi izvoznika UIO
Njihov direktor Maksim Skoko kaže da već godinu dana ne prodaju ugalj, od kada je Srbija prestala da ga kupuje od njih iako se RiTE Gacko nalazi i na prošlogodišnjoj listi izvoznika uglja Uprave za indirektno oporetivanje BiH.
“RiTE Gacko ne izvozi ugalj oko godinu dana niti smo ga kupovali jer imamo dovoljne količine. Nisam se bavio ograničenjima prodaje i ne bih da spekulišem. Ranije smo ga prodavali Srbiji, ali oni za tim više nemaju potrebe. Takođe, naša Vlada je donijela zaključke prema kojima se ograničava prodaja. S obzirom na to kakve su i naše potrebe sa ugljem, mi smo obustavili prodaju“, rekao je Skoko.
Inače Vlada Republike Srpske donijela je dva zaključka u vezi prodaje uglja i to prvi 10. maja 2024. godine, a drugi 9. oktobra 2025. godine.
U prvom zaključku se navodi da je uočena potreba za detaljnom kontrolom i analizom komercijalne prodaje uglja trećim licima.
“U cilju racionalnog korištenja prirodnih resursa i očuvanja stabilnosti elektroenergetskog sistema i u svrhu kontinuiranog obezbjeđenja dovoljnih količina uglja za elektroenergetski bilans, Vlada je zadužila termoelektrane iz sistema MH „Elektroprivreda Republike Srpske“ da prije svake komercijalne prodaje uglja trećim licima ili zaključenja novog ugovora o prodaji, podnesu zahtjev za dobijanje prethodne saglasnosti za prodaju“, navedeno je u tadašnjem zaključku.
Za realizaciju ovog zaključka zaduženi su Ministarstvo energetike i rudarstva RS, MH „Elektroprivreda RS“, kao i zavisna preduzeća „Rudnik i termoelektrana Gacko“ i „Rudnik i termoelektrana Ugljevik“.
Krajem prošle godine, Vlada je zaključila da je potrebno da MH „ERS“ Trebinje i zavisna preduzeća „RiTE Gacko“ i „RiTE Ugljevik“ plasiraju dozvoljene količine uglja trećim licima isključivo nakon obezbjeđenja potrebnih količina uglja za rad termoelektrana iz sistema MH „Elektroprivreda RS“ i to nakon dozvole Vlade.
Situacija nije ništa bolja ni u Federaciji BiH čiji se ministar energije, rudarstva i industrije prošle godine žalio na loše stanje u elektroenergetskom sektoru i istakao da moraju povećati proizvodnju uglja i gasifikaciju.