BANJALUKA, Grupa penzionera i građana sa područja opštine Bijeljina izrazila je podršku ministru rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Petru Đokiću u reformi penzionog fonda.
U saopštenju sa potpisima penzioneri navode da je resorni ministar proveo pravednu reformu, te da je prethodno stanje bilo katastrofalno.
“Nigdje na svijetu nije bilo da su pojedinci sa oko tri, pet, deset ili 15 godina radnog staža, a koji su bili u prvoj ili drugoj kategoriji boraca, primali od 500 do 600 KM, a mi koji smo pravi penzioneri, sa radnim stažom od 30 do 40 godina, imali smo i imamo penziju od 280 do 380 maraka”, dodaje se u saopštenju.
Penzioneri ističu da je apsurd veći u tome što su ovo pravo koristili samo borci prve i druge kategorije, a ostali su bili isključeni iz tog prava kao da nisu ni bili borci.
Grupa penzionera smatra da je, prema svim pozitivno-pravnim propisima, svugdje u svijetu penzija po osnovu rada odvojena od svih ostalih primanja i privilegija, a da je u Srpskoj do sada penzioner po osnovu rada bio kažnjen, a određene kategorije bile su nagrađene.
Izražavajući podršku resornom ministru i reformi, potpisani penzioneri napominju da su ovim mnoge penzije određenih kategorija, prvenstveno minimalne penzije, povećane.
Primjenom novog Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju u obračunu februarske penzije došlo je do ponovnog određivanja penzije za 36 000 korisnika sa garantovanim penzijskim osnovom na bazi učešća u odbrambeno-otadžbinskom ratu, a za sve korisnike prava po ovom osnovu određena je nova penzija u skladu sa radno-stečenim pravima. Srna
5 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Borac Republike Srpske
Posatrajte to ovako molim vas!Necu pisati o grozotama i strahotama koje smo mi borci prosli kroz rat.Necu pisati o izgubljenim zivotima,i izgubljenim delovima tela.Necu pisati o izgubljenoj psihi.Necu pisati o izgubljenim vekovnim ognjistima,o izgubljenim ulicama mladosti o izgubljenim secanjima,izgubljenim ljubavima,jednostavnije receno o izgubljenom zivotu.Pisacu o onome sta nas moze da snadje a bez prava nasih bez cega ne mozemo da budemo ljudi,bar deo onih pravih ljudi,jer ljudi nikad ne mozemo biti 100 posto jer nas je rat osakatio.Vjerovatno znate nekog ko se razbolio pet ili vise godina poslije rata.Taj neko nas saborac zbog bolesti nije vise radno sposoban.Nema vise primanja koja mogu da obezbede svojoj deci bilo kakav zivot.Radnog staza nema dovoljno.Invalidska penzija posebno sad je smesno mala.Bolest ne priznaju kao posledicu rata i ako mi svi znamo da je sve to zbog zivota,ako se rat moze nazvati zivotom,koji smo prosli kroz cetiri i jace godine.Sta onda? Treba da ceka 60 godina i da onda dobije neku opet crkavicu.Volio bi da se to ne desi nikom od vas ali je moguce.Hocemo li i tada da cutimo i da kazemo staces nemoze se nista uraditi.Ja ne mogu da vjerujem da smo takvi.Ja necu da pustim da mi moja prava krcme neki drugi koji su dosli na gotovo.Ima nacina!Ti nacini mogu biti i ovakvi i onakvi ali idemo redom.Ja svom djetetu nemogu kupiti patike!Da ne mogu,a njihova djeca imaju patika i patika!Ja i svi mi borci prve kategorije,koji smo se razbolili,ne mozemo kupiti djeci patike!Mi ratni vojni invalidi ne mozemo djeci kupiti cokoladu!Da ne mozemo a oni je jedu u ogromnim kolicinama!Mi ne mozemo danas a vi braco saborci ne dao bog mozda necete moci sutra!Zato trazite da se nama daju nasa prava.Da se nama svima placa mjesecno po 300 km,radili ili ne radili bili penzioner ili ne bio,nama i porodicama poginulih.Bar tih 300km i ako je i to malo.A ako nedaju onda cemo da se dogovorimo sta dalje.Vjerujte mi nevalja stojati sa strane i gledati kako se drugi bore jer nikad neznas sta donosi noc a sta dan.Javljajte se i trazite i od drugih da se javljaju i da predlazu sta nam valja raditi.Borac Repubike Srpske!Postanite prijatelj na facebooku Borac Republike Srpske!
Kako da Ti se pridružim ako imamo oko 200.000 boraca po 300 KM to je 60.000.000 mjesečno (šezdeset miliona KM). A gdje su invalidi i porodice poginulih. To je kao mjesečni iznos penzija. Ima li Republika Srpske te pare ?
NEMA !
SRBISLAV,
ako nema za njih te pare, onda ne treba ni da postoji, kako rece veceras na dnevniku BNTV jedan borac, “mi smo je stvorili i ako ona nama ovako vraća, mi ćemo je i uništiti…” u potpunosti se slažem s tim, ako ima novca za oko 140 hiljada radnika na jaslama RS da mogu imati prosječnu platu od oko 1500KM neto, onda ima i 300KM za 200 hiljada boraca, ali mislim da nema toliko boraca, onaj ko je bio zadnja 4 mjeseca u ratu kao pripadnik radnog bataljona, on ne može biti isti kao onaj ko se borio u jesen 1991. po slavoniji, pa sve do proljeća 1996. kad su mu napokon udarili pečat i pustili kući iz neke vukoj***** naših gora i planina. ja sam u ratu bio u uzrastu 11-15 godina, ali imam glavu, mozak me služi imam i neku diplomu vifakulteta, pa smatram da mi 2+2 nije neki problem za izračunati, a u racunima ovih na vlasti taaj zbir nikad nije 4, e to ne mogu prihvatiti!
Dakle, podržaću svaku inicijativu koja radi na rušenju ovog režima, jer što prije srušimo ovaj režim, veće su šanse da nada u ozdravljenje i spas brže dođe, da ljudi budu sretniji da im se ta nada u bolje sutra vrati na lica kao kasnih devedestih i prvih godina ovog vijeka, ali prije svega što prije srušimo režim, veće su šanse da ćemo se manje zadužiti, manje zaglibiti u propast, jer ako još nisu, pitanje je trenutka kada će preći crvenu liniju, a njima ništa nije sveto. vremena je malo, životi nam prolaze, djeca odrastaju zar da ih dočeka režim u dvadesetom vijeku?! Ne želim ja ni EU, ne želim ni NATO, ne želim ni rat, nemam ništa protiv nikoga zato što je druge vjere, nacije, boje kože, peder ili sl. ali ako neko sa mojih leđa hoće da uživa i istovremeno me smatra budalom, onda imam mnogo štošta protiv, onda samo argumenti imaju prioritet, a ovde su nanašoj strani, apsolutno.
Strpite se borci, uskoro ce lokalni izbori krecu satorijade, pivo i pecenje za dzabe a sve garnirano pricom o ugrozenosti Republike Srpske i isti ti borci ce u patriotskom zanosu izvrsiti juris na glasacke kutije i dati svoj glas ovim istim. Nista se promjeniti nece.Dobro je rekao Cercil kakav je narod takva je i vlast.