Istraživanje: BiH ZATRPANA PO ŽIVOT OPASNIM MEDICINSKIM OTPADOM!

– Gdje završava 930 tona opasnog medicinskog otpada koji se godišnje proizvede u BiH!?

– UIO BiH: Nema podataka o izvozu medicinskog otpada iz BiH u posljednje dvije godine

– Nema preciznih podataka o broju zagađivača medicinskim otpadom niti količinama tog otpada

BANJALUKA, SARAJEVO – U posljednje dvije godine nijedan kilogram opasnog medicinskog otpada nije izvezen iz Bosne i Hercegovine, iako zakoni i propisi određuju da se određene vrste ovoga otpada moraju spaljivati u zemljama Evropske unije, jer za farmaceutski i hemijski otpad  u BiH nije osposobljena nijedna spalionica. Zbog toga medicinski otpad koji je opasan po zdravlje ljudi i okolinu završava na običnim deponijama smeća!, pokazalo je istraživanje portala CAPITAL.ba.

Minimalno 930 tona opasnog medicinskog otpada je prošle godine, prema procjenama, proizvedeno u FBiH i RS. Samo u kliničkim centrima Banjaluka i Sarajevo, godišnje se minimalno proizvede 3,1 tona po život opasnog farmaceutskog i hemijskog otpada koji mora biti izvezen, a UIO BiH nema podataka da je to bilo ko uradio u poslednje dvije godine.

Ne znamo koliko imamo medicinskog otpada

Više od deset godina nakon usvajanja prvih propisa u oblasti upravljanja otpadom u Bosni i Hercegovini još nema preciznih podataka o tome koliko se medicinskog otpada „proizvodi“ u zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini, niti gdje sav taj otpad završava.

Narodna skupština Republike Srpske nedavno je usvojila “Nacrt strategije upravljanja otpadom u RS 2017.-2025.“ u kojoj su pobrojane najveće slabosti u upravljanju medicinskim otpadom.

U Federaciji je na snazi Plan upravljanja otpadom 2012.-2017., a većina kantona ima svoje strategije i propise za upravljanje otpadom, uključujući i medicinski otpad.

Procjenjuje se da se u zdravstvenim ustanovama u Republici Srpskoj proizvede oko 2,16 kilograma otpada po stanovniku godišnje, a u FBiH 2,2 kilograma. Dio tog otpada je opasan po zdravlje ljudi i životnu sredinu (oko 15 odsto).

No, ne postoje precizni podaci o ukupnoj količini medicinskog otpada, pa ni opasnog, već samo procjene na osnovu broja bolničkih kreveta.

Prema tim procjenama, u Republici Srpskoj godišnje se proizvede oko 430 tona opasnog otpada u zdravstvenim ustanovama, a u FBiH oko 500 tona.

Bolnica „Sveti Apostol Luka“ u Doboju posjeduje vlastito postrojenje za obradu infektivnog medicinskog otpada koje je donirala EU.

Trenutno radi sa 58 odsto kapaciteta, iako je koriste 22 zdravstvene ustanove. Dobojska bolnica nudi uslugu zbrinjavanja infektivnog otpada po cijeni od 3,20 KM po kilogramu otpada za medicinske ustanove i 3,60 KM po kilogramu za ambulante.

U dvije najveće zdravstvene ustanove u Bosni i Hercegovini – Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKC RS) i Univerzitetskom kliničkom centru Sarajevo (KCUS) – kažu da medicinski otpad razdvajaju na licu mjesta.

Nijedna od ove dvije ustanove nema uslove za uništavanje medicinskog otpada, s tim da KCUS obrađuje i usitnjava infektivni otpad u dezinfekcionoj stanici prije nego što ga preda javnom komunalnom preduzeću.

Farmaceutski otpad ne proizvode, jer su u FBiH, kako su pojasnili iz KCUS, dobavljači dužni da preuzmu i zbrinu eventualni farmaceutski otpad iz zdravstvenih ustanova.

„Za upravljanje medicinskim otpadom u KCUS zadužena je Komisija za upravljanje medicinskim otpadom sa pratećim tehničkim službama i Epidemiološkom službom“, navode iz KCUS.

Odgovorno lice za upravljanje otpadom u UKC RS i republički koordinator za upravljanje medicinskim otpadom u RS Željko Aleksić kaže da se u toj ustanovi medicinski otpad zbrinjava u skladu sa zakonom. UKC RS je prije nekoliko godina uložio 80.000 KM, uglavnom putem donacija, u izgradnju adekvatnog prostora za privremeno skladištenje medicinskog otpada.

„S obzirom na to da ne posjedujemo postrojenje za tretman opasnih kategorija otpad se, u skladu sa pravilnicima, planovima i procedurama za upravljanje medicinskim otpadom, predaje ovlaštenim operaterima koji su zaduženi za odvoz svih kategorija otpada. Neke kategorije se voze svakodnevno, a neke po potrebi. Privremeno skladištenje opasnih kategorija otpada je dozvoljeno do godinu dana“, kaže Aleksić.

Da propusta i problema ima u zdravstvenim ustanovama u BiH dokaz je i posljednja informacija u javnosti iz avgusta prošle godine kada je kiša izazvala poplavu u zeničkoj bolnici. Bile su začepljene cijevi odvoda, uključujući i kanalizaciju.

„Tokom otčepljavanja odvodnih i kanalizacionih kolektora izvučen je različit otpadni materijal iz odvodnih cijevi u kojem je uočena masa koja izgledom asocira na patoanatomski otpad. Kantonalna bolnica Zenica ima jasno definirane procedure o zbrinjavanju patoanatomskog otpada kao i ugovor za vanjski odvoz i odlaganje istog“, saopšteno je tada iz zeničke bolnice uz napomenu da su pokrenuli internu istragu o tome.

Prije tri godine građani Dervente alarmirali su inspekciju zbog vreća u krugu jedne fabrike, iz kojih su virili špricevi i rukavice. Nakon što je inspekcija izašla na teren utvrđeno je da je riječ o 40 tona medicinskog otpada uvezenog iz Hrvatske, te da uopšte nije bilo podataka da je taj otpad prešao granicu BiH. Po naređenju inspekcije, sva količina otpada, koju je uvezla firma „Pramat plast“, je vraćena u Hrvatsku.

Nema podataka o izvozu

Nakon privremenog skladištenja u medicinskim ustanovama, opasni otpad preuzimaju ovlaštene firme. Stručnjaci ističu da postoji više različitih dozvola o upravljanju medicinskim otpadom (prevoz, skladištenje, tretiranje, izvoz).

Iz firme „Kemis-BH“, jedne od kompanija u Bosni i Hercegovini koja se bavi zbrinjavanjem i izvozom medicinskog otpada (oštrih predmeta, infektivnog, farmaceutskog i hemijskog  otpada), navode da su sarađivali sa brojnim zdravstvenim ustanovama – privatnim, ali i javnim. Sarađuju i sa proizvođačima lijekova, veledrogerijama i apotekama.

„Oštri predmeti i infektivni otpad, koji mi sakupimo, steriliše se u posebnim uređajima za sterilizaciju medicinskog otpada. Navedeni otpad nakon sterilizacije je neprepoznatljiv i sterilan, tako da nema daljeg uticaja na okolinu.Farmaceutski otpad, citostatici i citotoksici se izvoze na spaljivanje u zemlje Evropske unije“, navodi direktor firme „Kemis- BH“ Maid Hadžimujić.

U „Kemis- BH“ kažu da imaju ugovore sa nekoliko kompanija iz Austrije i Njemačke koje imaju spalionice za uništavanje opasnog medicinskog otpada.

U Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine su za CAPITAL rekli da, prema njihovoj evidenciji, uopšte nema podataka da je u poslednje dvije godine iz BiH bilo izvoza opasnog medicinskog otpada.

Nedovoljni kapaciteti za zbrinjavanje

U “Nacrtu strategije upravljanja otpadom u RS” potvrđuje se da dio ovog otpada ipak završava i na deponijama, gdje se odlaže komunalni otpad. Velike zdravstvene ustanove uglavnom provode propise, ali to nije slučaj u manjim bolnicama i domovima zdravlja, istaknuto je u Nacrtu.

„U zdravstvenim ustanovama, bolnicama i slično postoji problem u evidentiranju raznih vrsta sakupljenog medicinskog otpada, kao i u upravljanju opasnim medicinskim otpadom. Neki od problema su nedovoljan broj ovlašćenih sakupljača medicinskog otpada, neredovitost odvoza sakupljenih količina, visoka cijena zbrinjavanja medicinskog otpada.“, navodi se u Nacrtu strategije zbrinjavanja medicinskog otpada u RS.

Slične probleme u upravljanju medicinskim otpadom u Bosni i Hercegovini naveo je i UNDP u svom izvještaju iz 2015. godine, kao i to da je u oba entiteta nedovoljna kontrola zdravstvenih ustanova u Bosni i Hercegovini u vezi sa upravljanjem medicinskim otpadom.

U RS kontrola upravljanja medicinskim otpadom u zdravstvenim ustanovama u nadležnosti je Republičke uprave za inspekcijske poslove RS.

„Propisi nisu potpuno primjenjivi u praksi, jer u Republici Srpskoj ne postoji adekvatna infrastruktura za pravilno zbrinjavanje medicinskog  otpada“, pojašnjavaju u Republičkoj upravi za inspekcijske poslove. „Republička zdravstvena inspekcija je u 2016. godini u zdravstvenim ustanovama izvršila preko 330 provjera upravljanja medicinskim otpadom u kojima nisu utvrđene veće nepravilnosti“, kažu u Inspektoratu.

Stručnjaci ističu da ne treba zaboraviti da medicinski otpad ne proizvode samo zdravstvene ustanove za liječenje ljudi, već i životinja. Osim veterinarskih klinika i ambulanti, neke vrste medicinskog otpada nastaju i u ustanovama gdje se provode određena istraživanja, eksperimenti, pa čak i u salonima za tetoviranje.

Lijekovi iz domaćinstava posebna prijetnja

Željko Aleksić upozorava da je trenutno najveći problem zbrinjavanje farmaceutskog otpada u domaćinstvima, prije svega lijekova sa isteklim rokom upotrebe. Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS kažu da sertifikacioni standardi za apoteke predviđaju i procedure za upravljanje farmaceutskim otpadom, uključujući i neupotrijebljene lijekove ili lijekove isteklog roka iz domaćinstava.

„Preporuka je da pacijenti lijekove koriste na način i u skladu sa dužinom trajanja liječenja, koje je odredio doktor medicine, jer se na taj način omogućava odgovarajuće liječenje uz postizanje očekivanog ishoda liječenja, bez nakupljanja neupotrebljenih lijekova i lijekova isteklog roka u domaćinstvima“, navode u Ministarstvu.

U Nacrtu strategije naveden je plan ulaganja u narednih nekoliko godina kad je riječ o upravljanju otpadom, uključujući i medicinski otpad. Ukupno je predviđeno milion i 41 hiljada KM – od toga je 480.000 KM namijenjeno uspostavljanju sistema za zabrinjavanje farmaceutskog otpada iz domaćinstava.

Time bi trebalo da se bavi Fond za zaštitu okoline i energetsku efikasnost RS, te Radna grupa za upravljanje medicinskim otpadom, koju je formiralo Ministarstvo zdravlja na insistiranje republičkog koordinatora Željka Aleksića.

Međutim, Aleksić upozorava kako su potrebna velika finansijska ulaganja kako bi sistem bio efikasan, ali BiH trenutno nema pristup evropskim fondovima za te svrhe, jer nema državnu strategiju upravljanja otpadom.

Istraživački tim CAPITAL-a

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)