BERLIN, Na finansijskim tržištima trenutno je prilično turbulentno stanje, što nije ništa novo, jer je kritičnih momenata u istoriji bilo mnogo.
Otkako ljudi imaju novac u rukama, bilo je špekulacija i berzanskih lomova. Na primjer, “kriza lala” u Holandiji u 17. vijeku kada su svi ulagali u lukovice lala sve dok nije došlo do kraha i dok mnogi nisu ostali bez igdje ičega.
Istoričar ekonomije Verner Abelshauzer sa Univerziteta u Bilefeldu pominje i mnoge primjere iz skorije istorije:
“Na primjer, kriza japanskog modela razvoja 1990. godine već je zaboravljena. Slom švedskog modela i tamošnja finansijska kriza 1990/91. Nekoliko godina kasnije uslijedila je azijska kriza takozvanih tigar-država (Tajvan, Tajland, Južna Koreja). Onda ponovo japanska kriza i na kraju kriza internet kompanija. Dakle, to su finansijske krize u relativno kratkom razmaku kojih se djelimično više ni ne sjećamo”.
Za istoričara ekonomije i sadašnja kriza samo je jedna od mnogih čije se posljedice osjećaju u cijelom svijetu.
Takvih kriza bilo je i u 19. vijeku – 1873. godine jedna od najvećih evropskih banaka, čije je sjedište bilo u Beču, morala je da obustavi berzansko poslovanje, što se osjetilo i na drugom kraju svijeta.
“Otkako postoji globalizacija, koja je počela u 19. vijeku, krah na jednom finansijskom tržištu, recimo u Beču 1873. godine, izazvao je slom u Berlinu, a slom u Berlinu doveo je do sloma u Njujorku. Dakle, ta povezanost je dobro poznata” – navodi Abelshauzer.
Međutim, sada su prvi put i države pogođene krizom na finansijskim tržištima i njihove mogućnosti djelovanja su ograničene, jer su i same prezadužene.
“To što države više nisu spasioci, nego su i same dio krize posljedica je izuzetne dinamike na finansijskim tržištima posljednjih godina”, smatra ovaj istoričar. Abelshauzer kaže da je neophodno zauzdati tržišta, moraju se postaviti granice špekulativnih poslova.
“Ako nema samoregulative, onda države moraju da preduzmu neke mjere”, smatra Abelshauzer.
1 komentar
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Naravno, države bi trebale da smanje jaz između promila bogatih i ogromne mase siromašnih, na nivou države i globalno. To bi vratilo novac u džepove niže i srednje klase, porasla bi potražnja koja nije naduvana kreditima, nego realnim potrebama i realnim prihodima, vratila bi se postepeno i likvidnost na globalnim tržištima robe, novca i sl.
–
Naravno, ovo se neće desiti lako, zato što je skoro svuda, kao i u državama ex-SFRJ, pravilo “država” = “vladajuća kriminalna struktura”, koja ne želi da izgubi ni mali procenat svojih povlastica i bogatstva.
–
Zato će u svijetu biti sve češće bune i ubistva, kao što je ovih dana buna u Londonu i kao što je pokolj u Norveškoj. Sada su to uglavnom grupe razočaranih i razuzdanih tinejdžera i šizofrenih fašista, ali ćemo uskoro biti u prilici da vidimo pobune ideološki osviještenih grupa, starih između 24 i 40 godina, djelomično naoružanih, često sa predznakom “hrišćanski”, “islamski”, “nacionalni”, i sl.
–
To je već viđeno u periodu 1929. – 1930. godine i ako se ništa ozbiljno ne uradi (ne izvrši se ravnomjernija podjela bogatstva između niže, srednje i više klase), razvijene države zapada će uskoro da potonu pod plimom ekonomskih problema, bujanja fašizma, islamskog radiklaizma i bandi pljačkaša.
–
Gluposti koje britanski premijer Kameron i ekipa pričaju ovih dana u medijima ne ukazuju da oni na Zapadu imaju pojma o tome u kakvoj ekonomskoj i društvenoj krizi se nalaze.