BANJA LUKA – Investitori širom Republike Srpske, a posebno u Banjaluci gdje je stanogradnja najviše uzela maha, obmanjuju kupce i “prodaju” im parking mjesta, iako zakon ne dozvoljava da se uknjiže kao vlasnici parking mjesta.
Banjalučki advokat Stevan Umljenović objašnjava na koje sve načine investitori obmanjuju kupce i kaže da u brojnim slučajevima krše razne zakonske i podzakonske propise vezane za gradnju. On objašnjava da Pravilnik o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije predviđa da se za parkiranje na građevinskoj parceli obezbjeđuje jedno parking ili garažno mjesto na jedan stan.
„Međutim, to se veoma često ne poštuje, pogotovo u stambenim kompleksima gdje se ista parking mjesta „kroz papire“ provuku kao parking mjesta na dvije različite građevinske parcele, što kasnije napravi probleme stanarima, jer nemaju gdje da parkiraju vozila“, kaže Umljenović za CAPITAL.
On ističe da ima klijenta koji je kupio stan u manjoj zgradi sa svega 14 stanova, ali u okviru koje nije obezbijeđeno 14, već samo 11 parking mjesta.
„Moj klijent je počeo da parkira na jedno od tih 11 mjesta koje je obilježeno kao rezervisano, jer ih je investitor „prodao“ stanarima. Tako je ušao s njim u sukob, pošto investitor nije imao pravo da raspolaže parking mjestima zato što ona predstavljaju zajednički prostor i svi vlasnici stanova imaju pravo da ih koriste“, objašnjava Umljenović.
On dodaje da investitor zna da nije u pravu i da nije mogao da proda parking mjesta, kao i da niko od stanara koji su nasjeli i „kupili“ parking mjesta ne može na sebe da ih uknjiži.
„Mogu se samo svi stanari uknjižiti kao suvlasnici cijele parcele, odnosno svakog od tih parking mjesta i parkirati se po principu „ko prije parking mjestu, njemu parking mjesto“, kaže Umljenović.
On ističe da je u ovom slučaju poseban problem to što čak nije obezbijeđen ni zakonom i pravilnikom propisani broj parking mjesta, ali dodaje da investitori pronalaze i razne druge načine da izvuku novac.
Kada je riječ o parkinzima, nastavlja Umljenović, ko god je „kupio“ vanjsko parking mjesto, čak i ako je na njemu postavljena parking barijera ili tzv. „preklapača“, on je obmanut od strane investitora zato što po zakonu ne može da se uknjiži kao vlasnik tog parking mjesta.
„Zakonom o stvarnim pravima propisano je da je svojina na posebnom dijelu nepokretnosti neodvojivo povezana sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nepokretnosti, te da se može samo zajedno sa njim prenijeti ili opteretiti. Međutim, investitori se služe time da u kupoprodajne ugovore stave klauzulu da kupci na njih prenose pravo korištenja zajedničkim prostorijama u koje spadaju i vanjska parking mjesta i na osnovu toga „prodaju“ ta parking mjesta“, kaže Umljenović.
Prema njegovim riječima, značajno je naglasiti da vanjska parking mjesta koja su često predmet kupoprodajnih ugovora ne mogu biti u prometu i na njima se ne može steći pravo vlasništva, jer zakon ne predviđa mogućnost individualizacije i prometovanja i zato ne postoji mogućnost upisa prava vlasništva.
On dodaje i da je jedan investitor u Banjaluci u zgradi od pet spratova, odnosno u kojoj lift vozi do petog sprata, na šestom spratu na kojem su trebale da budu zajedničke prostorije poput vešeraja i ostave, na osnovu podmetnute klauzule u kupoprodajnim ugovorima sebi nezakonito priskrbio pravo i na tom spratu uredio tri stana.
„On te stanove ne može da proda, jer kupci ne mogu da se uknjiže kao vlasnici, ali stanove bez problema izdaje pod kiriju i tako ostvaruje prihod“, objašnjava Umljenović.
On na kraju dodaje da su ovo samo neke od investitorskih „caka“ na osnovu kojih obmanjuju naivne kupce i ostvaruju dodatne prihode, ističući da je paradoks što se među obmanutima često nalaze i pravnici i arhitekte, zbog čega ne čudi što „obični“ građani nasjedaju na opisane prevare.
U prilog njegovim tvrdnjama ide i raniji tekst na CAPITAL-u o tome kako su vlasnici motela i restorana „Golden Card“ u ulici Dragana Bubića u banjalučkom naselju Lazarevo uzurpirali trotoar, ogradili ga željeznim stubićima i koristili kao dio svog privatnog parkinga na kojem su, da apsurd bude veći, nezakonito naplaćivali parkiranje.
CAPITAL: D. Momić
10 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Zakon kaže Etažna svojina može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućne bašte, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.
Da bi se svojina posebnog dijela nepokretnosti mogla protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, taj dio treba da bude jasno razgraničen od ostalih dijelova nepokretnosti, te dostupan s međe nepokretnosti ili iz njenih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio. Dakle, ovo gore je netačno, a parking mjesto je sporedni dio nepokretnosti i može se prodavati zajedno sa stanom.
Mogli bi kupci našamarati investitore.
Investitor je osoba ili firma koja sagradi zgradu svojim parama, pa onda prodaje. Mislim da su ovdje kupci investitori, jer daju pare na neviđeno prije nego počne gradnja.
Ako ga mogu “legalno” prodati, zasto citiram investitori se služe time da u kupoprodajne ugovore stave klauzulu da kupci na njih prenose pravo korištenja zajedničkim prostorijama u koje spadaju i vanjska parking mjesta i na osnovu toga „prodaju“ ta parking mjesta
Slažem se, samo to treba biti sve navedeno u građevinskoj i upotrebnoj dozvoli.
Ma nemas pojma, nisi uopste procitao, a iako jesi nisi razumio poentu, sav si ti etaziran od praznoglavosti
Sustina je upravo u zakonu. Zakon su pisali ljudi koji su intelektualno i dalje komunisti.
Zakonom su propisali da svaki sagradjeni stan mora da prati gradnja jednogg parking mjesta ili garaze.
To znaci sa investitor mora da sagradi parking mjesto za svaki stan. Posto investitor mora da zaradi, trosak izgradnje parkinga mora da unese u prodajnu cijenu stana.
To u konacnici znaci da je kupovinom stana kupac platio i parking ali komunisti u institucijama su navikli da je parking javno vlasnostvo i tako su napravili zakon.
Kupac plati parking a zatim dodje grqdska administracija i naplacuje parkiranje. Po toj logici mogu komotno da naplacuju kupcu i kiriju.
To je legalizovano neosnovano bogacenje. Naplacu koriscenje necega u sta oni nisu ulozili nista.
Zato sada svi traze od investitora da imaju svoje parkong mjesto. Ako sam platio nesto, onda hocu da dobijem to sto sam platio.
Tu nastaje sva navodna zavrzlama. Grad hoce da nam iznajmljuje ono sto smo kupili.
Resenje je prosto. Ako su investitori problem neka propisu zakonom da je stan i parking mjesto vezano. Kupac svakako placa oboje.
Samo kako onda naplacivati parking kada je neko i z katasteu vlasbik te parcele?
Ma nemas pojma, nisi uopste procitao, a iako jesi nisi razumio poentu, sav si ti etaziran od praznoglavosti
Zakon o uređenju i prostoru: Član 2. Tačka d) građevinska parcela je površina zemljišta ispod objekta i zemljišta za redovnu upotrebu objekta koja je dokumentom prostornog uređenja, ili na osnovu tog dokumenta, određena numerički i grafički, sa obezbijeđenim kolskim i pješačkim pristupom na javnu saobraćajnu površinu, odgovarajućim brojem parking-mjesta i obezbijeđenom zelenom površinom koja obuhvata minimalno 20% ukupne površine parcele kod izgradnje novih objekata, osim u slučaju zamjene postojećeg objekta novim
Član 76
Uređenje građevinske parcele na kojoj se vrši predmetna izgradnja vrši investitor o svom trošku do regulacione linije, odnosno prema urbanističko-tehničkim uslovima i drugoj tehničkoj dokumentaciji na osnovu koje je izdata građevinska dozvola, osim izgradnje objekata i postrojenja javne komunalne i druge infrastrukture koji su predviđeni u objektu investitora ili prelaze preko njegove građevinske parcele, koje finansira i gradi jedinica lokalne samouprave, odnosno nadležno javno komunalno preduzeće.
To znači da investitor prilikom formiranja cijene koštanja i prodajne cijene uvrštava i troškove uređenja građevinske parcele, koja se izražava u cijeni po metru kvadratnom. Skoro svi notarski ugovori su tipizirani, gdje u jednom članu stoji da je investitor saglasan da kada kupac uplati kupoprodajnu cijenu, da se može uknjižiti nad predmetem nepokretnosti, kao i solidarno na zajedničke prostorije i građevnimsku parcelu. To znači da investitor u tom slučaju nema pravo da prodaje parking mjesto, nego je to uračunato kroz kupoprodajnu cijenu, a takođe kako se koji kupac knjiži kao vlasnik, to se isto skida sa investitora. čak i prilikomkupovine parking mjesta prilikom sklapanja notarskog ugovora, notar pouči stranku i navede u ugovoru da se kupac ne može uknjižiti kao vlasnik, te da ne snosi nikakvu odgovornost u slučaju eventualnih sporova. To znači da su kupili maglu.
Takođe, Pravilnikom o opštim pravilima urbanističke regulacije i parcelacije definisano je da se za parkiranje vozila na građevinskoj parceli stambeno-poslovnog objekta obezbjeđuje prostor za jedno parking ili garažno mjesto na jednu stambenu jedinicu, a za poslovne sadržaje u sklupu objekta broj potrebnih parking mjesta obezbjeđuje se u zavisnosti od poslovne djelatnosti. Ovo samo govori o korupciji prilikom izdavanja upotrebnih dozvola.
U svemu tome što ste naveli nigdje ne stoji da to parking mjesto pripada bilo kojem stanu ili da je uračunato u cijenu istoga.Investitor je dužan da obezbjedi,a ako kupac stana ne kupi to parking mjesto možemo reci da je to njegov propust što nije iskoristio svoje pravo.To da se nešto podrazumijeva i da je džaba u današnje vrijeme je u najmanju ruku smješno i razmišljanje iz doba komunizma.Plati pa klati što bi rekao naš narod