BANJALUKA, Težina ekonomskih problema s kojim je BiH suočena i apsolutna neodrživost, čak apsurdnost predimenzioniranosti javnog sektora u gotovo svim njegovim segmentima, nameću potrebu hitnih reformi.
Rekao je to u intervjuu “Glasu Srpske” ekonomski analitičar Igor Gavran.
On je istakao da konstantni trend zaduživanja, predstavlja jasan izraz nemoći i nesposobnosti vlasti da samostalno i odgovorno upravljaju javnim finansijama i optimiziraju odnos budžetskih prihoda i rashoda.
Koji su trenutno najveći problemi u privredi?
GAVRAN: Najveći problem privrede BiH je nepovoljno poslovno okruženje, odnosno nefunkcionalan politički i društveni sistem koji ga takvim održava i dalje destabilizuje i pogoršava. Svi pojedinačni problemi poput nezaposlenosti, korupcije, nedostatka ulaganja, budžetskog deficita, sive ekonomije glavni uzrok imaju u svojevrsnoj sistemskoj grešci, koja političke i vlastite društveno i ekonomski destruktivne interese pretpostavlja stvarnim potrebama privrede i građana. Takav sistem nije ni mogao kreirati povoljnije okruženje i bez njegovog suštinskog preobražaja je nerealno očekivati unapređenje uslova poslovanja.
Godinama slušamo upozorenja zbog ogromnog javnog sektora u BiH, ali gotovo da nema nijedne mjere koja vodi ka rješavanju tog problema?
GAVRAN: Ekonomski problemi sa kojim je BiH suočena i apsolutna neodrživost, čak apsurdnost predimenzioniranosti javnog sektora u gotovo svim njegovim segmentima, nameću potrebu hitnih reformi. Ne samo da se bez ubrzanih, pa i drastičnih reformi i bolnih mjera, ne može doći do napretka, već se ni aktuelno stanje ne može održati. Ako reforme izostanu nastaviće se dalje urušavanje koje vodi kolapsu sistema.
Kako komentarišete zahtjev vlasti u BiH za novih 300 miliona KM kredita od MMF-a?
GAVRAN: Ovaj zahtjev i trend zaduživanja predstavlja jasan izraz nemoći i nesposobnosti vlasti da samostalno i odgovorno upravljaju javnim finansijama uz osiguranje održivih izvora sredstava za servisiranje obaveza. Opravdanost zahtjeva je samo u tome što su uslovi ovog zaduženja povoljniji od većine drugih, te što bi izostanak njegove realizacije u ovakvim uslovima dodatno pogoršao ionako tešku ekonomsku situaciju i budžetski deficit.
Da li ste vi pobornik aranžmana sa MMF-om?
GAVRAN: U uslovima odgovornog upravljanja državom i javnim finansijama ne postoji ni potreba za ovakvim aranžmanima, te bih svakako bio protiv nepotrebnog zaduživanja ove vrste. Međutim, u slučaju BiH, ovakav aranžman može biti veoma koristan u funkciji pritiska na vlasti da realizuju određene ekonomske reforme koje same nisu ni spremne ni sposobne preduzeti. Činjenica da vlasti više uvažavaju zahtjeve MMF-a od potreba i interesa, pa čak i identičnih zahtjeva, privrede i građana BiH, je jako porazna, ali u velikoj mjeri opravdava aranžman s MMF-om kao uticajan podsticaj neophodnim reformama i poboljšanju ekonomske situacije. Naravno ima mnogo drugih i boljih rješenja, a prije svega su to ekonomske reforme čiji je cilj poboljšanje poslovnog okruženja i optimiziranje javne potrošnje, ali u BiH su prijedlozi takvih rješenja konstantno ignorisani od nadležnih vlasti, te se pritisak MMF-a, EU i drugih međunarodnih faktora pokazao mnogo uticajnim i efikasnijim.
Jedan od najosjetljivijih zahtjeva koje je MMF do sada ispostavio vlastima je donošenje novih zakona o radu. Kakav je Vaš stav?
GAVRAN: S obzirom na to da se i važeći zakoni o radu često krše, a da su mnoga njihova rješenja prevaziđena i neodrživa čak i iz ugla samih radnika smatram da su izmjene neophodne, a da bi sindikati trebali realnijim pristupom pomoći da one ne naruše nivo zaštite prava radnika koji je potreban i opravdan. Ne postoji radno mjesto u BiH koje je bilo kome doživotno garantovano, a pogotovo ne sa postojećim nivoom prava, te bi osnovna uloga i zakona o radu i svih ostalih relevantnih propisa morala biti olakšavanje zapošljavanja i otvaranja mnogo većeg broja radnih mjesta od sadašnjeg. Mnogo je lakše poslodavcu napustiti tržište u kojem nije zadovoljan uslovima poslovanja nego njegovom radniku da pronađe novi posao u ovakvoj BiH.
Koji su nedostaci postojećih zakona o radu?
GAVRAN: Iz ugla poslodavaca svakako se ističe nemogućnost lakšeg prilagođavanja broja i strukture zaposlenih stvarnim potrebama poslovanja. Zaista su apsurdna rješenja koja često čine nemogućim otpuštanje radnika čiji rezultati nisu zadovoljavajući, uz čestu iracionalnu sudsku praksu kao što je povratak na posao radnika koji je svjesno nanio štetu poslodavcu. Iz ugla radnika nisu zaštićena njihova prava u mnogim oblastima gdje bi morala biti, kao što je mobing na radnom mjestu, kojem je izložen sve veći broj radnika.
Posljednjih godina često slušamo da BiH prijeti dužničko ropstvo?
GAVRAN: Iako teorijski posmatrano zaduženost BiH još nije na tako visokom nivou kao u zemljama čiji se položaj često naziva “dužničkim ropstvom” ona je i te kako zabrinjavajuća i za realne kapacitete BiH pretjerana. Trend sve obimnijeg i nepovoljnijeg zaduživanja, planirano obnavljanje stend-baj aranžmana sa MMF-om, bez ikakvih naznaka promjene pristupa i stvaranja novih izvora prihoda, čini već postojeći dug neodrživim, a svako novo zaduživanje pogubnijim. Poseban razlog za zabrinutost je činjenica da se najveći dio sredstava prikupljenih ovim zaduženjima, uz izuzetak kredita za izgradnju autoputeva i pojedine infrastrukturne projekte, koristi za neproduktivnu javnu potrošnju. Nastavak ovakvog trenda neminovno vodi ka daljoj prezaduženosti i nemogućnosti servisiranja duga na dosadašnji način.
Prihodi od indirektnih poreza su u padu. Šta su uzroci takvog trenda i ko je odgovoran za to?
GAVRAN: Osnovni uzroci pada prihoda od indirektnih poreza i ukupnih budžetskih prihoda su paralelni procesi smanjenja ekonomske aktivnosti u BiH i povećanja sive ekonomije i finansijske nediscipline. Nepovoljno poslovno okruženje i smanjenje domaće tražnje uz lakoću izbjegavanja poreskih i drugih obaveza podstiče nelojalnu konkurenciju i čini legalno poslovanje nekonkurentnim. Enormna dugovanja velikog broja obveznika indirektnih poreza i stalni prigovori urednih obveznika to najjasnije potvrđuju. Nažalost, i u ovoj oblasti, slično kao i u oblastima direktnih poreza i doprinosa i različitih komunalnih usluga, dominira pristup iscrpljivanja obveznika koji uredno izmiruju svoje obaveze, umjesto fokusiranja na one koji ih izbjegavaju i njihovog rigoroznog sankcionisanja.
I u prošloj godini nastavljen je pad investicija? Šta je razlog i šta su rješenja za privlačenje više kapitala?
GAVRAN: Ključni razlozi ovako negativnih kretanja su nepovoljno poslovno okruženje i politička nestabilnost uz privremeno povećanje uticaja recesije u državama potencijalnim ulagačima. Rješenje je jedino u poboljšanju poslovnog okruženja i prilagođavanju cjelokupnog sistema potrebama privrede i građana. Čak ni ustavni, a pogotovo zakonski okvir, ne smije biti prepreka kreiranju uslova za održivi ekonomski rast. Nikakva deklarativna podrška predstavnika vlasti, bez stvarnog učinka, neće pomoći da privučemo novi kapital, ako postojeći tržišni akteri nisu zadovoljni uslovima u kojima posluju.
Mlijeko
Mlijeko iz BiH još ne može u EU. Ko je najodgovorniji za to?
GAVRAN: Iako konačan izvještaj još nije dostupan, raspoložive informacije potvrđuju kako, ponovno, nadležne institucije nisu ispunile svoje obaveze i još uvijek nije uspostavljen sistem kakav zahtijeva Evropska unija. Već godinama nam je onemogućen izvoz ovih proizvoda u EU, već osam mjeseci i u Hrvatsku, a nadležne vlasti još uvijek ne shvataju kako su izvoz i ekonomski razvoj važniji od bilo čije političke nadležnosti i izmjena regulative i sistema koje ekonomski interes nalaže. Ovakav nalaz FVO je ogromno razočarenje, jer potvrđuje da i dalje nema stvarne volje za promjene, i da su proizvođači nepravedno blokirani u svom poslovanju, izvozu i razvoju. Glas Srpske