ZAGREB – Kako napraviti više – s manje novca, pitanje je na koje će uskoro morati odgovoriti zemlje članice Evropske unije koje je Europska komisija pozvala da se što prije dogovore oko novog sedmogodišnjeg proračuna, za razdoblje nakon 2020. godine, kako ne bi u pitanje došli brojni projekti koji se finansiraju iz EU fondova, razmjena studenata, ulaganje u istraživanje i razvoj i cijeli niz drugih evropskih programa.
Komisija je juče predstavila moguće scenarije za budući proračun i posljedice koje bi iz takvih scenarija proizašle.
– To nisu prijedlozi Komisije, nego ilustracije na temelju ideja koje se često čuju u javnoj raspravi– ističu u Bruxellesu, napominjući da će službeni prijedlog sljedećeg proračuna predstaviti u svibnju.
Neke od ideja koje se zadnjih mjeseci spominju u javnosti imale bi izravne negativne posljedice i na Hrvatsku. Primjerice, drastično rezanje proračuna za zajedničku poljoprivrednu politiku. Komisija procjenjuje da bi rezanje »poljoprivrednog« dijela proračuna za 30 posto uštedjelo oko 120 milijardi eura u sedmogodišnjem proračunu. Međutim, u takvom scenariju prosječni dohodak poljoprivrednih gospodarstava pao bi za više od deset posto u mnogim zemljama članicama, a pojedini poljoprivredni sektori mogli bi biti pogođeni još i više. Čak i uz manje rezove, evropska poljoprivreda osjetila bi negativne posljedice, piše Novi list.
Druga, za Hrvatsku izuzetno važna politika je kohezijska politika koja služi za smanjivanje razlika u razvijenosti među regijama i članicama. Njezinim »rezanjem« zasigurno bi i Hrvatska ostala bez dijela novca iz EU fondova, no Komisija se pozabavila scenarijem u kojem se kroz kohezijsku politiku više ne bi financirale razvijenije regije. To bi najviše pogodilo zemlje poput Austrije, Belgije, Danske, Finske, Francuske, Italije, Španjolske. Komisija se, podsjetimo, protivi velikim rezovima i u poljoprivredi i u koheziji.
S druge strane, 27 zemalja članica mora se dogovoriti u što i koliko žele ulagati u budućnosti. Hoće li, primjerice, EU imati istinski zajednički sustav upravljanja granicama, sličan kanadskom ili američkom? U tom slučaju, trebalo bi nam sto hiljada evropskih službenika i graničara te potrebna oprema, što bi koštalo oko 150 milijardi eura kroz sedam godina. Ako bi sistem upravljanja granicama ostao isti kao i dosad, što znači oslanjao se na nacionalne snage i nedavno uspostavljenu Europsku graničnu i obalnu stražu koja će za dvije godine imati tisuću zaposlenih, bilo bi potrebno svega osam milijardi eura za sedam godina.
Nadalje, EU lideri trebaju odlučiti žele li, primjerice, udvostručiti broj studenata koji, kroz program Erasmus, studiraju ili obavljaju stručnu praksu u drugoj zemlji članici? Žele li stvoriti europsku obrambenu uniju? Koliko će se ulagati u digitalni razvoj? A sve to u situaciji kada će novca u EU proračunu biti manje, prije svega zato što odlazi Velika Britanija koja je godišnje u zajedničku kasu uplaćivala više od deset milijardi eura. Zato će preostalih 27 država morati razmisliti i hoće li uvesti nove prihode za zajednički proračun, primjerice, u obliku nekog sveeuropskog poreza.
– Ovo je meni, a na zemljama članicama je da s tog menija nešto naruče- slikovito je dokument Komisije opisao povjerenik za proračun Günther Oettinger, sugerirajući da je na zemljama članicama da donesu političke odluke u kojem smjeru žele razvijati EU u idućem razdoblju.
Pritom je podsjetio da se s donošenjem proračuna ne smije kasniti jer je dosadašnje iskustvo pokazalo da bi to značilo da sto hiljada projekata koji se finansiraju sredsvima EU-a ne mogu početi na vrijeme, a ni tisuće mladih ljudi ne bi 2021. godine mogli iskoristiti pogodnosti razmjene studenata. Lideri 27 zemalja članica raspravljat će o političkim prioritetima u sljedećem proračunu na neformalnom sastanku krajem sljedeće sedmice.