BANJALUKA – Duž obale rijeke Vrbas na području Banjaluke i Krupe na Vrbasu u proteklim decenijama izgrađeno je na stotine vikendica i drugih objekata, koji su neopovratno uništili prirodni tok, promijenili mikroklimu i omogućili pojedincima da nezakonito prisvoje komad obale i prekroje ga za svoje potrebe.
Iako zakoni propisuju da se ne bi smjelo graditi najmanje dva metra od obale, koliko je propisano za širinu takozvane “ribarske staze”, pogled dronom iznad rijeke Vrbas u Banjaluci, kao i u Krupi na Vrbasu iznad Krupice, pokazuje da se zakonima i zabranama niko nije bavio.
Upravo suprotno, već na prvi pogled vidi se da se nije štedjelo na betonu kada je trebalo da se naprave bašte za kafane, sjenice, terase, pa čak i kanali za ulaz čamcima u privatne vikendice.
U to se uvjerila i ekipa portala CAPITAL snimajući dronom područja uz Vrbas u Banjaluci i Krupi na Vrbasu na desetak lokacija.
Prekrojio korito Vrbasa da sebi napravi ulaz u vilu čamcem
Prema riječima Nataše Crnković iz Centra za životnu sredinu prema Zakonu o vodama RS ovakva gradnja nije dozvoljena na području riječnog plavljenja, tamo gdje se voda prirodno izlijeva. To se i dalje smatra prirodnim koritom rijeke, obalsko područje je mjesto gdje cvjeta život u rijeci i na tom području se ne bi smjelo graditi.
“Mi imamo podatak da je taj dio obale i veći, odnosno da je grad Banjaluka 1998. godine odredio 10 do 30 metara od rijeke da je zabranjena gradnja, ali nismo došli u posjed tog dokumenta. Danas, vidimo da je na tom dijelu izgrađeno na stotine, možda i hiljade objekata na rijeci Vrbas i svim njenim pritokama. Da budemo precizniji, gotovo da nema nijedne rijeke u BiH na kojoj ova praksa nije uzela maha”, kaže Crnković.
Priča da je ovaj trend porazan, te da postoje primjeri da je zaštita određenog područja proizvela kontraefekt i izazvala bujanje gradnje, zato što su ljudi uvjereni da će gradnjom u čuvanim zonama privući turiste.
“Pitanje je koji tu objekti imaju dozvole. Recimo, ako kuća ili vikendica imaju dozvolu za gradnju, onda je vrlo moguće da je nemaju za ladaru, ili neki bazen, da li je betoniran pristup rijeci, stepeništa i izlazak na vodu. To je uzurpacija pristupa ljudima vodi i ona je zabranjena, ali se na to malo obraća pažnja”, kaže ona.
O divljanju gradnje duž rijeke imao je šta da kaže i predstavnik Sportsko ribolovnog saveza RS Dragan Petrušić. Priča da su imali desetine prijava građana zbog zatvaranja pristupa rijeci, ali da ništa nije uspjelo da zaustavi samovolju vlasnika zemljišta da se šire i zauzimaju obalu.
“Imamo čak i slučaj da je čovjek na području Banjaluke prekrojio korito Vrbasa da sebi napravi ulaz u vilu čamcem. Da ne govorim o betoniranjima i zidinjima u koritu i na obali. Zakon kaže da se “ribolovačka staza” mora ostaviti, ali vidimo da to niko ne poštuje. Zvali smo i prijavljivali inspekciji, ali nikada do sad nismo vidjeli da je neko nešto srušio ili naredio rušenje”, rekao je Petrušić.
Inspektorat RS prebacuje lopticu lokalne inspekcije
U inspektoratu RS priznaju da je posljednjih godina povećan broj vikendica u blizini vodotoka, ali odgovornost skidaju sa sebe i tvrde da bi o tome trebalo da brinu lokalne inspekcije.
Navode da Zakon o vodama zabranjuje izvođenje zahvata, osim za gradnju javne infrastrukture, vodnih objekata, zatim onih namijenjenih zaštiti od zagađenja, za odbranu i drugih slične svrhe.
“Na vodnom i priobalnom zemljištu zabranjene su djelatnosti i zahvati u prostoru koji mogu između ostalog umanjiti stepen zaštite od štetnog djelovanja voda, te sprečavati normalan protok vode, plavnog nanosa i mulja. Izričito su zabranjene sve aktivnosti koje mogu za vrijeme poplave imati štetan uticaj, odnosno podizanje zgrada ne služe odbrani od poplava na udaljenosti manjoj od pet metara od linije dopiranja stogodišnjih voda, oštećivati korita i postavljati ograde ili prepreke na udaljenosti manjoj od deset metara od poplavne linije”, navode u Inspektoratu RS.
Kažu da postoji određeni broj stambenih objekata koji su izgrađene i prije više decenija, dok je u posljednjim godinama povećan broj privatnih objekata tipa vikendica koji se grade u neposrednoj blizini vodotoka o čemu bi trebalo da brinu lokalne inspekcije.
U “Vodama Srpske” su nam rekli da su na području Banjaluke i Krupe na Vrbasu do sada izdavani vodopravni akti svim onim koji su ispunjavali uslove.
“Na obalama rijeka moguća je gradnja samo uz adekvatnu projektnu i tehničku dokumentaciju koja dokazuje da ona neće imati negativnih efekata na vodni režim i okolno područje. Vode Srpske nisu nadležne za izdavanje dozvola niti sankcionisanje ilegalno sagrađenih objekata”, rekli su u “Vodama Srpske”.
CAPITAL će u narednom periodu objaviti seriju tekstova i video priloga o uništavanju prirode i neodgovornom odnosu vlasti, ali i građana prema prirodnim bogatstvima
CAPITAL: A. Pisarević
6 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Nije to ništa da vidite šta se radi na rijeci Janj.
Isto tako grade i na obali Une od Novog Grada prema Blatni, sve prilaze vikendicama su betonirali i napravili privatne plaže. Treba doći neko i to snimiti.
Imate SNSDovog direktorčića Parka Prirode Una što je 13g studirao šumarstvo u BL, on je sigurno sposoban da se uhvati u koštac
Imate SNSDovog direktorčića Parka Prirode Una što je 13g studirao šumarstvo u BL, on je sigurno sposoban da se uhvati u koštac
Izgleda da vam neko nije dozvolio gradnju na komadu zemlje pored rijeke pa se obrušili na one kojima je to omogućeno
Ljudska pohlepa raste sa manjkom roditeljske paznje, odgoja i obrazovanja. Dok god vjerovanje a ne znanje vlada umom, sva planetarna dobra ce se nastaviti ne samo unistavati vec eksponencijalno unistavati. Vjerovati da kuca uz rijeku cini nekome licno dobro a ne zlo nije opasno, dok god ta rijeka ima kap ciste vode u sebi. Kad se ta rijeka pretvori u fosfate, teske metale i plastiku, zlo ce predstavljati jedinu opciju, koja ce vjerovanjem se predstaviti kao Bozija volja i time licno dobro. U svakom pogledu situacija pobijednika gubitniku.