LONDON, Britanski BBC je objavio priču o Andersu Bovinu, šefu najuspšenije banke za koju najveći broj ljudi vjerovatno nikada nije ni čuo.
Za početak, direktor švedske Handelsbanken, za razliku od svojih kolega, ne dobija godišnje bonuse. Njegova banka nikada nije podsticala osoblje da nudi neodgovarajuće usluge. I dok drugi menadžeri u bankama često daju prednost ličnoj karijeru u odnosu na korporativnu lojalnost, Bovin u švedskoj banci radi već 28 godina.
Bovinov otac bio je švedski počasni generalni konzul u Rodeziji, kako se Zimbabve tada zvao, gdje je bio na čelu rudnika azbesta. Bovinova sjećanja iz detisnjstva ispunjena su rudom azbesta, ali i afričkim pejzažima, savanom, divljim životinjama, pa čak i nosorogom koji je jednom prilikom pojurio porodični automobil.
Sve se to, međutim promijenilo po njegovom povratku u Švedsku 1968. godine. Kontrast između strogog formalizma Rodezije i liberalizma u Malmeu 60-ih, bio je ekstreman, kaže Bovin.
“Švedska je bila jako dobra za mene. Predstavljala je potpunu slobodu u odnosu na disciplinovanu školu za dječake koju sam pohađao u Zimbabveu. Kao Šveđanin koji nije govorio švedski, bio sam poprilično egzotična osoba”, kaže on.
Brzo je naučio jezik, uklopio se u novu sredinu, i ostvario uspjeh u školi.
“Prvo sam mislio da želim da budem diplomata, ali sam onda shvatio da sam zapravo više zainteresovan za biznis i makroekonomiju”, priča Bovin.
Diplomirao je ekonomiju na Univerzitetu u Lundu, nakon čega je proveo dvije godine na postdiplomskim studijama u Francuskoj, na Sorboni i Univerzitetu u Monpeljeu. Za prvi posao konkurisao je upravo u Handelsbankenu, 1985. godine.
“Nisam imao pojma o tome kakav je poslovni model te banke, samo sam bio uzbuđen što mi je ponuđen posao”, kaže Bovin.
Međutim, ubrzo je shvatio da je došao u kompaniju s kojom dijeli zajedničke vrijednosti. Te vrijednosti su dugoročnost i filozofija decentralizacije oslikane u sloganu “filijala je banka”. Sve to izgleda isuviše dobro u odnosu na današnju bankarsku eru dugova, rata, kriza i angažovanja trećih lica u odnosima sa klijentima.
Velike banke se u javnosti često optužuju kao primarni krivci za svjetsku dužničku krizu jer su nesmotreno investirali u obveznice velikog rizika. Kritičari su ih zbog toga nazivali “kazino bankama”.
Handelsbanken je međutim ostala izvan cijele te priče, sa bilansima stanja koji bi zadivili većini evropskih regulatora. Čak je i jedan od akcionara banke tvrdio da je ona “uzbudljivo dosadna”.
Bovin uspjeh banke, koja je zaradila milijardu funti u prvih devet mjeseci 2013. godine, pripisuje privreženosti njegove firme lokalizmu i uslugama za klijente.
Postoji povrenje u menadžere filijala da će donijeti mudre odluke o kreditiranju i investicijama, bazirane na bliskom odnosu s klijentima.
“Rad u mreži filijala je bila najbolja stvar koju sam ikada radio. Gradio sam odnose s klijentima, a biti u mogućnosti da usrećiš korisnike je zaista sjajan osjećaj”, kaže Bovin.
Velika lokalna ovlašćenja koja su u potpunoj suprotnosti sa današnjim automatizovanim bankastvnom, jezgro su filozofije Handelsbankena, a promovisao ih je tadašnji šef banke Jan Valander, još 70-ih godina prošlog vijeka. On je uspio da ubijedi akcionare da je u dugoročnom interesu banke da ima organski rast, oslanajući se na profit, a ne na zajmove, kako bi otvarala nove filijale. Banka pri tom gotovo da nema nikakav marketing.
“Naši klijenti se neće osjećati bolje ako vide ime bake na fudbalskom dresu ili na autobusu”, tvrdi Bovin.
Ušteda na marketingu smanjuje troškove, a povećava prinos na kapitač. Pored toga, Handelsbanken dio profita dijeli osoblju. Ako je dobit banke vijeća od prosječne profitabilnosti njenih filijala, onda se višak profita stavlja u fond odakle se novac dalje distribuira zaposlenima. Međutim, oni mogu taj novac da dobiju tek kada napune 60 godina, čime se stimuliše lojalnost kompaniji.
Neki od zaposlenih koji danas odlaze u penziju dobijaju naknade u iznosu od 1,4 mliona funti, objašnjava Bovin.
Sa 169 filijala u Velikoj Britaniji, ova banka ima najbrži rast na ostrvu u posljednjih pet fodina, navodi BBC.
Bovin kaže da se Handelsbanken, čija je centrala u Londonu, širi kako bi izašla u susret povećanoj tražnji, dok su neki od njenih rivala primorani na rezove.
“Mnoge banke imaju velike gubitke i moraju da poboljšaju svoje balanse prihoda, i postoje indikacije da mala i srednja preduzeća nose najveći teret. To je jako tužno”, ocjenjuje on.
Sve u svemu, Anders Bovin je menadžer za koga je gotovo nevjerovatno vjerovati da će upropastiti posao, ocjenjuje BBC.
