BEOGRAD, Strah od gubitka posla, kao i gubitak zaposlenja, objektivno je stresno stanje za svakog čovjeka koji, sam ili uz pomoć stručnjaka, u tim situacijama rješenje treba da traži u svojim radnim kapacitetima i traganju za drugim poslom, rekla je psiholog Višnja Helajzen.
Helajzenova, koja je i savjetnik za planiranje karijere u Nacionalnoj službi zapošljavanja Srbije, je rekla da svaki čovek ima više radnih sposobnosti i talenata i da zato, kada izgubi jedan posao, odmah treba da traži drugi, u skladu sa svojim sposobnostima.
Prema podacima globalne studije VOP-a (Voice of the People studije), koja je sprovela istraživanje krajem 2008. godine u 46 zemalja širom svijeta, svaki drugi zaposleni u Srbiji ima strah od gubitka posla.
Prema tim istraživanjima, koje je prenela istraživačka agencija “Medija Galup”, Srbija je sedma, sa 53 odsto ispitanika koji očekuju da će ova godina biti lošija od prethodne.
Helajzenova smatra da je “najveći stresor” neizvesnost koja prethodi gubitku posla jer je čovek u tom trenutku, po pravilu, nesiguran i prilično dezorijentisan.
“U takvim situacijama, koje kod nas kao posljedica tranzicije traju godinama, čovjek se osjeća nesigurno, prilično dezorijentisano, zato što nema prave smjernice i ne može da predvidi situaciju”, navela je ona.
Uobičajena osjećanja su anksioznost, strah koji često nije objašnjiv, a ako su takva stanja dugotrajna kod čoveka se “rađa želja da se sve već jednom završi” i da se sa problemom suoči.
“Suočavanje sa gubitkom posla kod čoveka rađa bjes koji potpuno parališe neke njegove mogućnosti da proaktivno riješi problem”, rekla je Helajzenova i dodala da ga u tome sputava osjećanje prevarenosti i odbačenosti.
Sa prihvatanjem realnog stanja dolazi se u stanje defanzivnog ponašanja koje se, po pravilu, manifestuje povlačenjem u sebe, zatim osjećanjem beznađa i padanjem u depresiju.
Ukoliko se ništa ne preduzme da se takvo stanje prevaziđe, može doći, upozorila je ona, do neurotičnosti i do organiskih poremećaja, kao što je kardiovaskularna bolest.
Ima situacija da se u takvim situacijama poseže za suicidom ili pokušajem suicida, upozorila je Helajzenova.
Suprotno tome postoji bes i pad u iskušenje za sukobljavanje sa okolinom, ili onima za koje se smatra da su doprinjeli da neko izgubi posao, kao druga reakcija, objasnila je ona, dodajući da se zato savjetuje proaktivna reakcija.
“Preporučljivo je da se osoba osloni na svoje radne kapacitete, da spozna svoje kompetencije i da u odnosu na to postavi svoje nove ciljeve s tim što ti ciljevi treba da budu realni”, navela je ona i dodala da se takve situacije stalno dešavaju u cijelom svijetu, pa i kod nas.
Helajzenova je istakla da je porodica svakako neko ko najviše trpi zajedno sa članom koji je pod stresom.
“Pitanje je samo ko će se na koji način snaći i da li je spreman da da podršku, što može da bude veoma značajna uloga u prevazilaženju stanja”, rekla je ona.
Helajzenova je navela da je razvojem tehnologije došlo da pojave veće stresnosti, kao i da je najstresniji rad na kompjuteru, stalno praćenje informacija i blagovremeno reagovanje na njih. Tanjug
Gubitak posla objektivno stresno stanje
