PETRIČ, U bugarskom gradiću Petrič, uz granicu s Grčkom i Makedonijom, svoje sjedište ima na stotine grčkih malih i srednjih preduzeća.
Sva ona su u proteklih desetak godina okrenula leđa svojoj zemlji i preselila se u Bugarsku. Petrič, samo 120 kilometara udaljen od Soluna, samo je jedan od mnogih takvih primjera.
U tom gradiću fabriku cipela ima i Kostas Amanatidis. Firmu je preselio u Bugarsku i za sada se nije pokajao. „Ovdje je sve drukčije nego u Grčkoj“ , kaže i uopšte ne zna koji razlog za preseljenje da navede kao prvi: „Kako država ovde funkcioniše? Kako radi poreska služba? Kako sprovode zakone?“ Jednostavno se, kaže, plaćaju porezi i – problema nema.
„Niko ne dolazi i traži više od onog što ste obavezni da plaćate. Već 20 godina za samo deset dana prijavljujete novo sjedište firme i dobijate bugarski poreski broj.“
Pritom, podsjeća Amanatidis, u Bugarskoj je tada još postojala carina, jer ta zemlja tada nije bila članica Evropske unije. Proizvođač cipela Amanatidis ima visoko mišljenje o bugarskoj državi i njenom birokratskom aparatu. I nije jedini. Sličnog je mišljenja i modna dizajnerka Marija Papadopulu koja je nedavno u Petriču otvorila malu krojačku radionicu. Nakon što je imala sve manje narudžbi, jer njeni njemački naručioci radije proizvode u Kini, i ta dizajnerka je, teška srca, bila primorana da napusti Grčku – iako je radna svakodnevica u Bugarskoj teža. Jedan od dodatnih razloga zašto je otišla u Bugarsku jeste poreski sistem u Grčkoj koji je, kaže, neprijateljski nastrojen prema preduzetništvu.
„Od sveg srca bih željela da se vratim u Grčku, ali to je nemoguće zbog tamošnje poreske i cjenovne politike.“ Priča da je u Grčkoj imala visokokvalitetnu radionicu, a da je u Petriču preuzela prostorije sa zidovima šperploča. „U Grčkoj sam imala kvalifikovane i stručne radnike, a ovdje moram sama da obučim ljude. Dilemu u kojoj se nalaze grčka preduzeća veoma dobro poznaje poreski stručnjak Dimitris Mihelakis. Zato je i on odlučio da se preseli u Bugarsku kako bi grčkim preduzetnicima pomagao na licu mjesta.
Uvjeren je da je haotičan grčki poreski sistem razlog za bjekstvo mnogih grčkih firmi i navodi primjere: „Deset odsto poreza na dohodak u Bugarskoj je mnogo manje od 35 odsto kod nas.“ Osim toga, dodaje Mihelakis, grčki poreski sistem stalno se mijenja.
„Usvoji se jedna poreska stopa i, ako to nije dovoljno, onda se ona jednostavno poveća.“ Prošle godine je to tako bilo, usred ljeta, u trenutku kad je završio obradu godišnje prijave poreza: „Odjednom se povećao porez na dohodak. Odjednom sam morao da obrađujem nove zahtjeve.“
Onaj ko je uprkos teškoj finansijskoj situaciji ostao u Grčkoj, prisiljen je da zbog kontrole prometa kapitala otvori račun u susjednoj zemlji. Hristos Dimitrijadis, uspješan proizvođač donjeg rublja, smatra čak da iza toga stoji tajni plan Evropske unije. I nije jedini koji tako misli.
Gotovo svi grčki preduzetnici uvjereni su da razvoj situacije u privredi u Grčkoj nije slučajan, objašnjava Dimitrijadis: „Ima primjera na ovom svetu, ima zemalja koje su se prestrukturirale zbog jeftine radne snage, druge zemlje su danas čiste investicione oaze.“ A Grčka? „Da li to žele da od te zemlje naprave turistički raj ili mjesto za izbeglice? U redu – ali onda neka nam se to kaže, da znamo na čemu smo. Ovdje, bar za sada, nema ničega zbog čega bi se isplatilo ostati.“ Kriza nije započela s pogrešnom poreskom politikom u Grčkoj, smatra proizvođač tekstila Pandelis Filipidis. Njegovo mišljenje je da je sve krenulo po zlu zbog pogrešne investicione politike prethodne grčke vlade. Država se, smatra, s dužničkom krizom od početka pogrešno nosila i preduzetnike tako finansijski ostavila na cjedilu.
„Likvidnost preduzeća jednostavno je prekinuta. Vlada je, nakon izbijanja krize, imala samo jednu stvar na umu: spasavanje banaka.“
Preseljenje grčkih preduzeća se tako i dalje nastavlja. Nakon Bugarske, slijede Srbija, Albanija i Turska. Grčki finansijski stručnjak Janis Sopasis zato diže uzbunu i zahtjeva od političke elite Grčke da malo bolje promisli o tome šta da se radi.
Nedavno je Sopasis u jednoj TV-emisiji izjavio: „Premijer Bugarske u svom govoru u Solunu nije bezrazložno rekao: Zahvaljujemo Grčkoj što je kod nas stvorila 100.000 novih radnih mjesta. Mislim, to bi sve ovde trebalo dobro da prodrma.“
Vula Tektonidu, generalna sekretarka za ekonomske odnose i razvojni rad pri grčkom Ministarstvu privrede, smatra da je se takve izjave itekako tiču. Ona ujedno upozorava da bi trebalo biti oprezan kako Grčka ne bi postala žrtva starog sistema: „Svi mi želimo da se ovdje ponovo pokrene preduzetništvo. Ali ne ona preduzeća koja samo na brzinu novac sklone na stranu i više se ni o čemu ne brinu. Ja to više ne mogu da gledam: bolesna preduzeća, zdravi preduzetnici!“ Deutche Welle