Dan nakon pokušaja naše posjete sjedištu kompaniji Sinohydro u Ulici Svetozara Markovića na broju 5, saznali smo da je sjedište kineske kompanije prijavljeno na novoj adresi. Ni manje ni više – nego u zgradi Poreske uprave RS-a, na Trgu Republike Srpske na broju 8/XII. U samu zgradu nemoguće je ući bez najave, a kontakt sa Sinohydrom nemoguć je putem e-mail adrese ili telefona.
Istraživački tim Inforadara
Bio je ponedjeljak 25. april ove godine kada smo se zaputili u banjalučko naselje Nova Varoš, u Ulicu Svetozara Markovića na broju 5. Na toj adresi od 2020. godine bila je prijavljena kineska kompanija Sinohydro Corporation Limited, koju zastupa Liu Zhidong iz Pekinga, inače čovjek s apsolutnom moći i ovlastima za sklapanje poslovnih ugovora. Međutim, na adresi nismo pronašli nikoga.
Uoči pokušaja posjete ekipe Inforadara već tada smo znali da su mnogi od tih ugovora (ili gotovo svi), prema dostupnim podacima, štetni te su sklapani na osnovu propagandne prevare.
Povod za našu posjetu (koja je ostala na pokušaju) predstavništvu ove kompanije bilo je potpisivanje Memoranduma o saradnji u vezi s realizacijom izgradnje tunela koji bi povezivao opštine u sastavu Istočnog Sarajeva. Memorandum su prije tri i po mjeseca (21. februara) potpisali gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić i predstavnici kineske kompanije Sinohydro.
Ova kompanija bi trebalo da probija i gradi tunel kroz Trebević u okviru projekta spajanja Istočnog Sarajeva i Pala. Sam projekat je više nego ambiciozno zamišljen i koštaće između 150 i 200 miliona KM, što je u startu, i s obzirom na obostranu prošlost supotpisnika, upućivalo na moguće nepravilnosti i korupciju.
Što dalje od očiju javnosti i medija
Tim prije što je kineska kompanija favorizovana i pogodovano joj je pri sklapanju posla, a planirano je i da izradi studiju izvodljivosti projekta nakon što sam grad Istočno Sarajevo ponudi predstudiju. Probijanje tunela kroz Trebević zamišljeno je kao višegodišnji projekat koji treba da saobraćajno uveže Istočno Sarajevo i Pale. Dužina tunela bi bila oko osam kilometara i pratio bi dio stare pruge, te bi išao kroz Trebević koji bi približio dvije opštine sa sadašnjih 40 na svega deset minuta vožnje. Početak radova najavljen je za proljeće naredne godine.
Slučajno ili ne, dan nakon pokušaja naše posjete sjedištu Sinohydro u Ulici Svetozara Markovića na broju 5, saznali smo da je sjedište kineske kompanije prijavljeno na novoj adresi. Ni manje ni više – nego u zgradi Poreske uprave RS-a, na Trgu Republike Srpske na broju 8/XII. U samu zgradu nemoguće je ući bez najave, a jedini mogući kontakt sa Sinohydrom i javni trag koji su ostavili jeste ovaj na fotografiji ispod, dakle bez e-mail adrese i kontakt telefona.
Sve, naime, upućuje na to da je glavni partner u konkretnom poslu upravo politički vrh RS-a, a dodatnu sumnju da će se pojedinci dobro „ugraditi“ u astronomsku cijenu probijanja i gradnje tunela podgrijava sama činjenica da je u pitanju kompanija koja je na crnim listama Svjetske banke i Afričke razvojne banke zbog korupcije, prevara i podmićivanja političara širom svijeta!
Tako se u jednoj od posljednjih analiza Instituta za sigurnosna istraživanja Evropske unije (EUISS) ističe se da kineska ulaganja u infrastrukturu na zapadnom Balkanu podstiču ionako proširenu korupciju. Institut, sa sjedištem u Parizu, čije analize prate Evropska komisija i druga tijela EU, takvu tvrdnju potkrepljuje podacima da su dosadašnje kineske investicije u puteve i željeznice od 5,5 milijardi evra došle u Sjevernu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju tako što su kineske kompanije dobijale ugovore direktno od vlada tih zemalja, a ne putem tendera koji nalažu nadmetanje više firmi.
Takvo pogodovanje sa kineskim partnerima u sukobu je sa standardima i zakonima EU. U ovom izvještaju je, naime, precizirano da su neki ugovori s kineskim kompanijama, među kojima je i Sinohydro, praćeni nezakonitim plaćanjima ali i potpunom netransparentnošću postupka sklapanja ugovora i nabavki. U pitanju su veliki projekti koji su štetni za privredu države, a veoma isplativi za investitore.
U konkretnom slučaju, s obzirom na loš CV kompanije, BiH i entitet Republika Srpska će imati više štete nego koristi. Kao upozorenje Bosni i Hercegovini u analizi EU navode primjere iz regiona, poput onog iz Makedonije, da je kineska kompanija koja je dobila ugovore i izvodi radove u Makedoniji – Sinohydro, “jedna od mnogih na crnom spisku Svjetske banke“, ukazujući na koruptivni kineski model ulaganja u infrastrukturu na zapadnom Balkanu.
Kako je kompanija “Syinhro” favorizovana
Uglavnom se svi ti procesi odvijaju preko kineske Eksim banke koja je finansirala sa 206 miliona eura, između ostalog, i autoput Skoplje-Štip. Ti projekti su stalno praćeni tvrdnjama o korupciji, a objelodanjeno je i 38 različitih video snimaka.
Ono što je u slučaju BiH, odnosno Republike Srpske dodatno indikativno, jeste to da je prilikom registracije Sinohydra na prvobitnoj adresi u Ulici Svetozara Markovića u registar upisano da mogu sklapati ugovore u vrijednosti do 40 miliona eura – bez znanja osnivača, što im je nesumnjivo omogućila upravo entitetska vlast.
Synohiydro je tako favorizovan od strane domaćeg partnera i posao je već započet bez transparentnosti utroška novca i detalja tendera, odnosno javne nabavke. U PR budućeg posla, preko jedne režimske TV, uključio se i sam član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, izjavljujući:
“Izgradnja tunela jedna od najvećih investicija u gradu u koju ćemo krenuti već naredne godine. Tunel, kojim će se od Lukavice do Pala ići manje od deset minuta, preko Trebevića skratio bi put i od juga Republike Srpske do Srbije.”
Ćosićev primarni adut za izbor ove kompanije, kako je istakao, jeste „iskustvo“ u probijanju brda dugog 45 kilometara, iako mu do prije samo nekoliko mjeseci ova kompanija nije bila ni u primislima. No, o tome nešto kasnije.
U odgovoru za Inforadar iz Ćosićevog kabineta navedeno je sljedeće:
“Molimo Vas da razumijete da u ovom momentu ne možemo odgovoriti na pitanja ko će graditi tunel, ko obezbjeđuje novac, odnosno koliko iznosi ukupna investicija, kao ni koji je vremenski rok do potpune realizacije projekta.”
Vratimo se na 21. februar, na dan kada je potpisan memorandum. Isti dan na društvenim mrežama, gradonačelnik Ćosić je, između ostalog, napisao:
“Memorandum nas obavezuje da kao Gradska uprava finansiramo izradu predstudije izvodljivosti za ovaj projekat, za šta smo već našli partnere u okviru Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Instituta za saobraćaj, te će sve procedure u vezi sa obavljanjem ovog posla biti završene u narednim danima.”
Ćosić je naglasio da su se kineski partneri obavezali da će izraditi studiju izvodljivosti za ovaj projekat, nakon izrade predstudije koja bi trebalo da bude završena u periodu od dva mjeseca.
Rok od dva mjeseca je u međuvremenu istekao, a da gradonačelnik Ćosić u startu nije govorio istinu, najblaže rečeno, najbolje ilustruje odgovor koji smo dobili iz Instituta ta saobraćaj:
“Mi kao Institut za saobraćaj i komunikacije d.o.o. Sarajevo nismo uključeni u izradu predstudije izvodljivosti za izgradnju tunela između Istočnog Sarajeva i Pala. Za kompaniju Synihidro iz Kine dosada nismo čuli niti smo imali saradnju”, navedeno je u odgovoru našem portalu.
Inforadaru su odgovorili i s Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu:
“U pokrenutom postupku za nabavku predmetnih usluga, koji još uvijek nije okončan, Grad Istočno Sarajevo je ugovorni organ za uslugu Izrada studije predizvodljivosti za izgradnju cestovne dionice Istočno Sarajevo – Pale sa tunelom ispod Trebevića. Za sve informacije vezane za pomenuti projekat, molimo Vas da se obratite naznačenom ugovornom organu, jer Univerzitet u Sarajevu – Građevinski fakultet nije potpisao ugovor niti vrši bilo kakve usluge po istom“, naveli su u odgovoru.
Bitan podatak za cijelu priču o sklopljenom poslu od oko 200 miliona jeste da je uvidom u spisak na kojem se nalaze firme i pojedinci s privremenim i stalnim zabranama na projektima koje finansira Svjetska banka širom svijeta uočljivo i da ova kineska kompanija u više navrata ima – stalnu zabranu. Takođe, uočljivo je i da često mijenja ime, kao na primjer u Sino Hydro, ili Sino tehnology i slično, te da su se često pripajali nekom holdingu i na taj način vršili prevare.
Spomenik korupciji
Iz Transparency Internationala u BiH za Inforadar podsjećaju da je ogranak Transparencyja koji radi u Maleziji projekat izgradnje velike brane Bakun na rijeci Balui u Saravaku okarakterisao kao spomenik korupciji.
“Radovi na izgradnji brane su bili povjereni upravo kompaniji Sinohydro, a ova kompanija je čak javno priznala da su radovi vršeni nemarno. Mnogobrojni službenici i radnici su upozoravali da se prilikom izgradnje u cement dodavalo previše vode kako bi se smanjili troškovi i ubrzala proizvodnja, a što je u konačnici slabilo strukturu ove najveće brane u državi koja se, uzgred rečeno, nalazi u zoni podložnoj zemljotresima”, rekli su nam iz Transparency International BiH.
Dakle, Sinohydro je kompanija sa lošim ugledom u svijetu. Čak je i Razvojna banka Afrike (AfDB) stavila ovu kompaniju na “crnu listu” i zabranila im učestvovanje u svim projektima koje finansira Banka Afrike. Kompanija je bila uključena u više sumnjivih projekata u Zambiji, Keniji, Zimbabveu i drugo, gdje je dobio poslove od 533 miliona dolara (utvrđeno da je vrijednost tendera vještački uvećana čak dva puta), ili u Ugandi, gdje je Sinohydro ignorisao zahtjeve projekta u izgradnji puteva.
Ured za borbu protiv korupcije Banke Afrike u svom izvještaju naveo je da su u pitanju nezakoniti ugovori i da su dokaz koruptivne sprege ove kompanije i tamošnjih političkih moćnika. Godinama unazad, mnoge vlade nekoliko zemalja i predstavnici organizacija optužile su ovu kompaniju za korupciju, varanje, prisvajanje budžetskih sredstava, niskokvalitetne građevinske radove, nepošteno partnerstvo i drugo, a što je navedeno u izvještajima ovog Ureda za korupciju.
Međutim, takva kompanija vlastima RS očito svjesno odgovara.
Komentarišući činjenicu da se Sinohydro, kao kompanija sa crnih listi uveliko udomaćila na našim prostorima, iz TI BiH za Inforadar kažu:
“Nažalost, kod nas u Bosni i Hercegovini ne postoje efikasni mehanizmi kojima bi se preduprijedilo da kompanije sa ovakvom prošlošću učestvuju na tenderima. Javnim organima u državi koji spovode postupke javnih nabavki je ostavljeno diskreciono ovlašćenje da sami određuju kvalifikacione uslove za učešće svim zainteresovanim ponuđačima i da sami provjeravaju da li su ponuđači pouzdani i sposobni da izvrše ugovore, te da eventualno traže garancije za dobro izvršenje ugovora.”
Kompanija Sinohydro svoj uticaj pokušala je nametnuti u nekoliko projekata. Dominantniji je na području RS-a.
Nedavno je istekao rok koji je još prije 10 godina dala Vlada RS konzorciju koji je na gornjem toku Neretve trebao graditi hiroelektranu Ulog. U pitanju je EFT grupa Vuka Hamovića, čijem se konzorcijumu pripojio i kineski Sinohydro. Ugovor o izgradnji sa Hamovićem, podsjećamo, potpisan je 2012. godine. Treba li podsjećati da radovi nikada nisu počeli. Da li će biti novih pomjeranja – još se ne zna.
Takođe, Sinohydro se još prije sedam godina ponudio da gradi autoput Banjaluka – Mliništa. Čak su dostavili i studiju izvodljivosti koja je bila neophodna za početak pregovora o kreditima, ali je njihov prijedlog odbacio Savjet ministara BiH. Također nisu imali sreće ni u izgradnji nove dobojske bolnice, gdje su izgubili na tenderu. Pojavili su se i na konkursu za izgradnju HE Dabar. Posao je vrijedan 430 miliona KM i još nije završen zbog toka sudskih procesa potencijalnih izvođača radova, ali, prema našim saznanjima, uskoro se očekuje epilog.
Sinohydro je i dio konzorcijuma Azvirt Limited Liability, koji je angažovan na izgradnji Koridora VC, tačnije na izgradnji mosta Počitelj. Ovaj posao je vrijedan više od 28 miliona evra.
Međutim, u projektu izgradnje tunela kroz Trebević ime kompanije čuvano je u tajnosti.
Interesantno je da je dva mjeseca prije potpisivanja ugovora, dakle 22. decembra 2021, Ćosić u medijima pominjao potpuno drugu kompaniju, naglašavajući da iza svega stoji Vlada RS.
“Imamo kinesku kompaniju “Power China”, koja zapošljava preko 300 ljudi i ima svoje predstavništvo u Republici Srpskoj. Već smo ušli u razgovore s njima, a imamo i spremnost najviših organa vlasti u RS o ovom projektu”, isticao je Ćosić.
Šta se promijenilo preko noći u odabiru partnera za grandiozni posao za koji se još ne zna hoće li koštati 150 ili 200 miliona KM – nije teško pretpostaviti, budući da je Sinohydro na crnim listama upravo zbog korupcije i podmićivanja.
“Iskustvo nam govori da javni organi često ne traže dovoljno uslova ili da ih suprotno tome preopterete omogućujući samo unaprijed preferiranom ponuđaču da učestvuje u postupku, i to bez obzira na njegovu poslovnu prošlost. Dodatno, problem sa garancijama za izvršenje je što se one mogu zahtijevati samo do maksimalnog iznosa 10 odsto od vrijednosti ugovora, što u konačnici često nije dovoljno da se nadoknade propusti, a naročito ne propusti na velikim infrastrukturnim radovima, poput brane o kojoj je ranije bilo riječi”, navode za naš portal iz TI BiH.
Kada su u pitanju BiH i RS, odnosno Istočno Sarajevo, nije brana, ali jeste jednako kompleksan posao probijanja i gradnje tunela kroz Trebević. Osim samog pitanja korupcije, ono što se možemo nadati jeste da su vlasti RS-a i gradonačelnik Istočnog Sarajeva svjesni u koji se rizik upuštajudajući posao kompaniji koja ne poštuje stroga pravila izgradnje najvećih infrastrukturnih projekata. Inforadar.ba