GRADAČAC – Azbestno-cementne cijevi su zbog svoje izdržljivosti, cijene i praktičnosti godinama bile glavni izbor kod gradnje javnih vodovoda. Međutim, kako su kasnije utvrđena brojna, po zdravlje ljudi štetna svojstva azbesta, Evropska unija, ali i BiH je zabranila korišćenje ovog minerala.
Nakon zabrane, lokalnim zajednicama se nametnula obaveza da se riješe ovog opasnog naslijeđa zakopanog ispod zemlje, a kroz koji i danas teče voda koju pijemo. Međutim, sve to košta i iziskuje ogroman novac.
Grad Gradačac u Tuzlanskom kantonu jedan je od prvih u državi koji će riješiti ovaj problem.
Do kraja godine 40 kilometara stare vodovodne mreže biće zamjenjeno novom koja više neće predstavljati rizik za potrošače.
Lokalna vlast podršku je pronašla u Investicionom okviru za Zapadni balkan (WBIF) iz kojeg su dobili grant od 2,1 miliona evra.
“Ovim projektom mi konačno rješavamo projekat cementno – azbestnih cijevi u gradskom području. Nažalost imamo podatke koji nisu pozitivni kada je riječ o oboljelim sa ovog područja od različitih bolesti, a koje mogu biti povezane sa starom vodovodnom mrežom”, priznaje gradonačelnik Edis Dervišagić.
Zamjena starih cijevi postavljenih uglavnom u doba industrijskog razvoja osamdesetih godina prošlog vijeka samo su dio mnogo većeg projekta koji obuhvata vodosnabdijevanje i odvodnju otpadnih voda.
Tačnije, riječ je o jednoj od četiri faze po čijem će se okončanju poboljšati kvalitet života za oko 20.000 ljudi sa ovog područja.
Gradačac je još 2014. godine u svojoj desetogodišnjoj strategiji razvoja rješavanje problema vodosnabdijevanja, stavio na vrh liste prioriteta.
Tragajući za izvorima finansiranja kao partner se pojavljuje Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) koja odobrava kredit od šest miliona evra.
Na taj iznos se nadovezala švedska “SIDA” koja daje grant od 2,3 miliona evra, Češka razvojna agencija koja pomaže sa dva miliona evra granta, te već spomenuti WBIF.
Lokalna zajednica, kanton i Federacija BiH izdvojili su 3,14 miliona evra, pa je cjelokupni iznos investicije do stigao cifru od 15,8 miliona evra.
Od tog novca izgrađeno je 90 kilometara novog vodovoda i riješeno vodosnabdijevanje južnog dijela grada, a paralelno sa tim gradilo se i 40 kilometara kanalizacione mreže. Takođe, okončane su i redukcije vode do kojih je dolazilo zbog njenog nedostatka.
Sve to dobilo je na još većem značaju kada je rekonstruisan stari prečistač otpadnih voda kojim je cijeli ovaj proces zaokružen.
Nakon rekonstrukcije postrojenje radi na bazi biološkog prečišćavanja sa aktivnim ugljenom. Sa ranijom tehnologijom nije mogao da se dostigne kvalitet i ispoštuju evropski standardi.
Investicijom je to riješeno pa se u prirodu vraća prečišćena voda druge klase kvaliteta, što je sasvim prihvatljivo. Kapacitet postrojenja je 82 litra u sekundi.
“Značaj prečistača je ogroman za razvoj privrede. Pored domaćinstava koja su na ovaj način priključena po svim evropskih direktivama, štitimo okolinu, a ogromnu korist ima i privreda. Naime, gradačačka privreda je u 2021. godini izvezla sa ovog područja oko 440 miliona u zemlje EU, a ukupan promet ostvaren u Gradačcu je dostigao gotovo 1,1 milijardu KM. Izvoz u zemlje EU i ugovori koji naši privrednici potpisuju sa svojim saradnicima bazirani su na ispravnom tretmanu otpadnih voda. Da prečistač nije u dobrom stanju, mnogi od tih poslova ne bi bili sklopljeni”, pojašnjava gradonačelnik Dervišagić.
Kazao je kako je projekat bio zanimljiv kreditorima, a da je sa druge strane tim za implementaciju bio istrajan, što je bilo ključ za uspjeh ove priče.
“Mnogo lakše smo rješavali probleme sa kreditorima nego sa komplikovanim političkim uređenjem, administracijom i brojnim parlamentima u kojima je trebalo ratificirati ugovore o kojima govorimo”, zaključio je gradonačelnik.
Složen proces implementacije
Šef projekta i direktor javnog preduzeća “Komunalac” Damir Okanović svjedoči kako je svemu prethodio jako složen proces apliciranja i implementacije koji je dodatno otežan nedostatkom iskustva.
“Proces implementacije bio je jako složen. Naš nedostatak bio je i taj što nam je falilo iskustva, gdje smo ušli u nešto ne znajući kako će to sve da se završi. Imali smo sreću da su donatori bili vrlo susretljivi. Nažalost politika nam je pojela tri godine zbog čega smo plaćali i penale”, priča on.
Takođe, brojni problemi su se pojavili i na terenu.
“Na deset kilometara iskopa se srećete sa pet do sedam hiljada ljudi kroz čije parcele prolazite i gdje deset odsto njih nije zadovoljno načinom na koji se radi”, svjedoči on.
Ipak na kraju, ocjenjuje kako se sve isplatilo.
“Izbacili smo azbestno – cementne cijevi a očekujemo da ćemo gubitke vode smanjiti ispod 20 odsto, odnosno svesti ih na nivo od 15 odsto koliko je prosjek u Evropskoj uniji”, kazao je Okanović i podsjetio kako su gubici vode na državnom nivou 50 odsto.
Inače, Investicijski okvir za Zapadni Balkan (WBIF) preko kojeg je Gradačac došao do novca za zamjenu cijevi je zajednička inicijativa Evropske komisije i nekoliko partnerskih međunarodnih finansijskih institucija kojima se objedinjavaju grant sredstva sa kreditnim sredstvima za podršku prioritetnim infrastrukturnim projektima.
Koordinator za WBIF u Direkciji za evropske integracije (DEI) BiH Sabina Dizdarević kaže kako su njegovi korisnici države Zapadnog Balkana, a da je svrha instrumenta spajanje izvora finansiranja infrastrukturnih projekata.
“Podržava se infrastruktura i razvoj privatnog preduzetništva, a korisnici su uglavnom javna preduzeća koja pružaju javne usluge”, pojašnjava ona.
Do sada je kroz ovaj instrument, od njegovog uspostavljanja 2008. godine odobreno 2,5 milijardi evra grand sredstava, za projekte vrijedne preko 25 milijardi evra.
Sredstva su odobravana za projekte u sektoru transporta, energije, okoline, digitalne infrastrukture i socijalnom sektoru.
Kada je BiH u pitanju uglavnom su odobravana sredstva u sektoru transporta i uglavnom za Koridor 5c.
Instrument će bolje povezati regije u BiH, zatim dovesti do većeg udjela čiste energije, do povećanog stepena zaštite okoline, poboljšanog vodosnabdijevanja, tretmna otpadnih voda i tretmana čvrstog otpada.
“Evropska komisija u svojim dokumentima definiše šta su su njeni prioriteti, a kada se oni nađu na istoj tački sa prioritetima koji su definisani u državnim strategijama u BiH kojih ima mnogo, za takve projekte koji su od interesa i za jedne i za druge dobijamo grant sredstva i do 70 odsto. Gradačac je jedan od takvih primjera, čiji se projekat uspješno približava kraju ”, kaže Dizdarević.
Inače, podaci Direkcije za evropske integracije pokazuju kako je BiH jedna od najuspješnijih kada je povlačenje sredstava WBIF-a u pitanju.
Tako je od ukupno 2,5 milijardi, BiH dobila nepunih 690 miliona evra. Druga najuspješnija zemlja je Srbija sa 432 miliona.
CAPITAL: Dejan Tovilović
