SARAJEVO – Građevinsko preduzeće „Vranica“ utemeljeno je 1948. godine. U najboljim danima zapošljavalo je oko 7.000 radnika. Bilo je jedno od nekoliko jugoslovenskih preduzeća koja su tokom 1980-ih izgradila vojnu bazu „Ajn el Asad“ u Iraku. U novom milenijumu, osim u toj zemlji, „Vranica“ je imala predstavništva i u Rusiji i Njemačkoj.
Kada je 2008. godine završena izgradnja „Avaz Twist Tower“ sa 40 etaža, Sarajevo je dobilo najveću zgradu u ovom dijelu Evrope. Neimari „Vranice“ su taj posao završili prije roka. U dokumentaciji stoji da je od tog velikog posla preduzeće prihodovalo preko 13 miliona KM.
Ranije je „Vranica“ izgradila apartmansko naselje na Bjelašnici, Merkator centar i sportsku dvoranu na Dobrinji u Sarajevu, ali bez bez obzira na velike poslove, građevinari su od 2006. godine bili u problemima.
Od te godine uprava kompanije nije više svim radnicima uplaćivala penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje.
U godini kad su završili čuveni Avazov toranj, prema riječima advokata koji ih je tada zastupao radnici su dobijali platu od „od 20 do 40 KM, najviše do 200 KM“.
Iste te 2008. godine „Vranica“ je već trebala izgraditi naselje „Pofalići Hills“.
Do tada je već četrdesetak osoba potpisalo ugovore i uplatilo dio ili cijelu ugovorenu cijenu. Ipak, zgrada je ostala na nivou takozvane „mrtve ploče“ – sa temeljima i prizemljem.
Oštećeni kupci su naknadno saznali da ih je uprava „Vranice“ obmanula kada su potpisivali ugovore i da je preduzeće započelo gradnju bez odgovarajuće građevinske dokumentacije.
Dok su radnici „sastavljali kraj sa krajem“, a kupci čekali da se izgradi naselje, tajnom kupovinom akcija nova lica su se našla u upravljačkim organima preduzeća.
Među njima treba istaći Zijada Blekića i Edina Dizdara, koji su tih godina imenovani u Nadzorni odbor preduzeća.
Blekić je bio direktor brokerske kuće „Eurohaus“, a u posjed akcija „Vranice“ došao je i posredstvom više crnogorskih firmi.
Blekiću i Dizdaru se danas sudi u predmetu „Profit“ za organizovanje grupe koja je od 2006. do 2014. godine na nezakonit način stekla imovinsku korist od oko 30 miliona maraka.
U optužnici se navodi da su ovo radili fiktivnom kupovinom akcija, manipulacijom na tržištu kapitala, te izvlačenjem novca kroz fiktivne pravne poslove.
Rukovodstvo „Vranice“ je dizalo kredite, a za njih zalagalo vrijedne nekretnine u vlasništvu kompanije. Najvrednija od ovih nalazi se na Stupu.
Kada je 2012. godine otvoren stečajni postupak u Vranici, ideja „za izlazak na zelenu granu“ preduzeća je upravo bila da se nađe strateški partner koji bi finansirao stambeno-poslovni kompleks Vranica-Stup.
Vrijednost projekta je procjenjena na preko 605 miliona KM, a planirano je bilo više hiljada stanova, poslovnih prostora i hotel. Da je ovaj kompleks preduzeće moglo izgraditi, isplatilo bi sve povjerioce. U stečajnom postupku je 748 povjerilaca, od čega oko 500 radnika, potraživalo oko 43 miliona KM.
„Projekat reorganizacije je urađen 2018. godine, ali ga sud nije potvrdio“, kaže sa sjetom stečajni upravnik Mustafa Handžo.
Prijedlog za reorganizaciju se bazirao na tome da se naselje na Stupu prvo napravi, a da se prodajom stanova svi povjerioci namire u roku od pet godina.
Velika većina „Vraničinih“ nekretnina je bila pod hipotekama dvije banke: bivše Hypo i Unikredit. Do korone, svi povjerioci su nastupali zajedno.
Međutim, nakon 2020. godine, novi vlasnici hipoteke otkupljene od Hypo banke, te uprava Unicredit banke zatražili da se namire odvojeno. Time su ostali oštećeni radnici, kupci stanova i dobavljači, jer je iz stečajne mase izdvojena najvrednija nekretnina.
„Hypo je prodala imovinu procjenje vrijednosti od 60 miliona za 20 miliona kolika su bila njihova potraživanja. Nije ništa ostalo vlasniku, stečajnom dužniku i prodana je u bescijenje“, objašnjava stečajni upravnik.
Stanari potražuju od „Vranice“ oko pet miliona KM. Taj novac neće vidjeti baš kao ni radnici svoje teškom mukom zarađene plate. Džaba im je bilo što su 2012. godine štrajkovali pred zgradom Vlade Federacije BiH tražeći da se izvrši revizija privatizacije. Tada su novinarima rekli da uopšte ne znaju ko im je vlasnik, ali da znaju da ih pljačka.
Jedan od kupaca neigrađenih stanova Mehmed Omerović rezignirano kaže:
„Prošle godine sud je donio odluku da se stečajni postupak okončava i digao sam ruke kao i ostali“.
CAPITAL: Boris Mrkela