BANJALUKA – Prije nekoliko godina došlo je do naglog skoka cijene nafte i naftnih derivata, na šta je domaća privreda reagovala poskupljenjima svoro svih proizvoda. U međuvremenu, cijene goriva padale su i po nekoliko puta, ali se cijene ostalih proizvoda nikada nisu vratile na staro.
Logično je i trebalo je očekivati da tako važna sirovina, poput goriva, koja ulazi u cijenu svih proizvoda i usluga na domaćem tržištu, doprinosi obaranju cijena, ali je više ostalih faktora uslovilo to da su cijene zadržane na visokom nivou, kažu privrednici.
“Ja ipak mislim da tu nije u pitanju gorivo, nego neka čista samovolja. Cijene otprilike rastu zbog privrednika koji podižu cijene, može se reći, poprilično nekontrolisano”, kaže građanka Bijeljine.
“Nemamo bukvalno nikakvu proizvodnju. Isto tako trgovačkih lanaca imamo, ali ne dovoljno, tako da oni jednostavno diktiraju cijene i igraju se sa nama kako žele. A da narod može malo da se organizuje, kao što su u nekim državama uspjeli, može se tome stati na put”, rekao je građanin Bijeljine.
Tržišna struktura kod nas je izrazito nefleksibilna kada je u pitanju obaranje cijena, ali je zato izuzetno fleksibilna kada cijene treba povećati. Uzroci za to su brojni, ali je najbitniji nedovoljna proizvodnja i ponuda na domaćem tržištu, koja bi putem konkurencije mogla da obori cijene, smatra ekonomista Milenko Stanić.
“Sigurno da postoji oligopolska praksa naših velikih trgovinskih lanaca, koji ne obaraju cijene ni u uslovima kada su cijene mnogih proizvoda, bilo na domaćem, bilo na inostranom tržištu, niže. Ali sigurno da treba navesti i neadekvatno reagovanje nadležnih ministarstava, koja ne posvećuju dovoljno pažnje ovom pitanju, nedonoseći potrebnu regulativu, koju bi kasnije kontrolisali nadležni inspekcijski organi. Neadekvatan rad tih inspekcijskih organa takođe je jedan od uzroka zašto imamo stabilno povećanje cijena na domaćem tržištu”, smatra profesor Stanić.
Cijene u BiH su u proteklih 10 mjeseci u prosjeku rasle za 4,5 odsto, u čemu najviše učestvuje rast cijena hrane. Tu su zatim i rast cijena alkoholnih pića, cijena u ugostiteljstvu i zdravstvu, što su usluge i proizvodi domaćeg porijekla.
“Imate veoma često te promjene cijena koje nisu drastične, tako da samim tim proizvođači i trgovci to ne ukalkulišu da bi s’ time odmah išli na pojeftinjenje proizvoda, jer se desi da u određenim periodima dođe do poskupljenja nekih drugih repromaterijala, tako da se onda sve to može ukalkulisati i naravno, zadržavaju se one cijene koje su prisutne”, smatra Jovan Vasilić iz Udruženja za zaštitu potrošača “Zvono”.
Dok smo ranije imali uvoznu inflaciju, danas imamo domaću inflaciju koja je proizvod slabe produktivnosti domaće privrede, zatim “skupe države” koja doprinosi rastu cijena kroz visoke poreze i doprinose, ali i konstantnom rastu troškova proizvodnje – cijena radne snage, sirovina i kapitala, odnosno kamatnih stopa po kojima se pozajmljuju ta sredstva, pojašnjava profesor Stanić.
“To su isključivo interni faktori i pokazatelji slabe, neproduktivne i nekonkurentne ekonomije, što se preliva na cijene proizvoda i kada imamo uslove da je došlo do pada cijena ključnih sirovina, kao što je nafta. Onda se na to nadovezuje cijena faktora proizvodnje i oni su u ovom slučaju kompenzovali pad cijena nafte i zato nije došlo do pada cijena”, kaže profesor Stanić.
Jovan Vasilić iz Udruženja “Zvono” kaže da se u narednom periodu može očekivati da svako povećanje ulaznih komponenti, veće od 10 odsto, dovede do povećanja cijena ostalih proizvoda. A pošto je Vlada već najavila poskupljenje električne energije tokom 2026. godine, ostaje nam samo da sugerišemo da se ne preopterete potrošači, koji plaćaju sve promjene, rekao je Vasilić. BN