Gocijeva imperija

SARAJEVO, Fočak Gordan Pavlović Goci je u mladosti osuđen za krivotvorenje brojeva na motoru vozila, a danas je vlasnik rudnika uglja, građevinske i trgovačke firme, hotela i desetina poslovnih prostora i zgrada.

Loše ocjene i vladanje iz srednje škole nisu bili prepreka Gordanu Pavloviću Gociju iz Foče da postane milioner. Završio je za elektroenergetičara, ali ga škola nije previše zanimala. Upisao ju je, kaže, na nagovor oca, iako je smatrao da gubi vrijeme koje bi radije trošio na zarađivanje novca.

U tome je uspio u godinama koje su uslijedile.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) se bavio trgovinom i transportom roba, a poslije je trgovao nekretninama propalih državnih preduzeća, kupujući ih, uglavnom, u stečajnim postupcima za relativno male pare.

Pavlović danas ima poslovnu imperiju. U rodnom gradu posjeduje: rudnik uglja, građevinsku i trgovačku firmu, hotel, stambene zgrade i poslovne prostore. Ukupna površina nekretnina koje ima iznosi najmanje 720.000 kvadratnih metara, što odgovara površini 100 fudbalskih terena.

Član je Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće stranke u Republici Srpskoj (RS), ali kaže da od političkog angažmana nema velike koristi.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su se uvjerili da Pavlović ima velikog uticaja u rodnom gradu. U pojedinim institucijama nerado su davali informacije o njegovom poslovanju, a Pavlović je kazao da su ga obavještavali kada bi dobili zahtjev CIN-a za pristup informacijama o njegovom poslovanju i nekretninama. Nakon intervjua sa novinarima isto su činili i pojedini sagovornici.

Preko šverca do zatvora

Ovaj preduzetnik je 1993. godine u Foči osnovao „Pavgord“, preduzeće za trgovinu i transport. Iako je u narednih dvadeset godina postao vlasnik i drugih firmi, „Pavgord“ je najvažniji u njegovoj poslovnoj imperiji.

Pavlović je nakon rata bio pod istragom zbog sumnje da je švercovao kafu i gorivo. Njegova odgovornost za ovaj kriminal nije dokazana, ali su najmanje dvojica radnika „Pavgorda“, Rajko Vuković iz Foče i Dragan Sarić iz Nikšića, zbog šverca bila u zatvoru. Oni za to ne krive bivšeg poslodavca.

Vuković je radio za „Pavgord“ u 2005. godini. Osuđen je da je u jesen te godine vozio „Pavgordov“ kamion u kojem je bilo 35.500 paklica cigareta bez dokumentacije o porijeklu robe. U društvu brata Ranka prešao je granicu Crne Gore gdje su ih zaustavili granični policajci.

Iako su braća tvrdila da su se napili i zalutali i da im nije bila namjera prošvercovati robu u Crnu Goru, sud u Pljevljima to nije prihvatio. U 2008. godini braća su osuđena na po tri mjeseca zatvora zbog krijumčarenja, kaznu od po 200 evra, a cigarete su oduzete. Vukovići su i ranije osuđivani zbog šverca cigaretama u BiH. Tokom procesa u Pljevljima Pavlović je svjedočio u korist Vukovića, ali on nije bio optužen. Kasnije je tražio od policije da mu vrate oduzete cigarete.

U razgovoru za CIN Rajko Vuković nije htio govoriti o tom periodu života. Kaže da preživljava prevozeći smeće te po potrebi privatno obavlja usluge prevoza. Za Pavlovića kaže da je pošten čovjek i da boljeg nema u gradu: „Toliko ljudi jede hljeba od njega i da nije njega, svi bi pokrepali“.

U istom mjesecu u kojem je Pavlovićev zaposlenik uhvaćen sa cigaretama u Crnoj Gori, još jedan vozač je preko Graničnog prelaza „Brčko – most“ na sjeveru zemlje prokrijumčario kamionom „Pavgorda“ skoro 25 tona kafe u BiH iz slovenačke luke Kopar. Tokom narednih sedam mjeseci na isti način je prevezeno ukupno 375 tona kafe. Zbog toga je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) 2006. godine podnijela Tužilaštvu BiH izvještaj u kojem je navedeno da su Gordan Pavlović i Milan Papić, vlasnik firme „Red Star Papić“ iz Bileće, organizovali grupu za krijumčarenje ili rasturanje neocarinjene robe. Time su oštetili budžet BiH za blizu 1,1 milion KM.

Crnogorac Dragan Sarić je kamionom „Pavgorda“ prevozio kafu iz Kopra u BiH. Od septembra 2005. do marta 2006. godine kamion je 15 puta prelazio granicu kod Brčkog. Korumpirani carinici na ovom prelazu su propuštali kamione, navodeći da su prazni ili prihvatajući lažne dokumente u kojima je pisalo da prevoze cigle.

Tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Papića, Sarića i nekoliko carinika koji su pred Sudom BiH osuđeni na kazne od po šest mjeseci do šest godina zatvora. Iako je u izvještaju UIO-a navedeno da je kafa prevožena uz znanje i saglasnost Pavlovića, on nije bio optužen.

Pavlović je za CIN rekao da sa švercom nema ništa. „Niti sam suđen niti sam osuđen“, kaže on.

Istražitelji UIO-a su u izvještaju Tužilaštvu napisali da je Sarić izjavio da „gazda“, odnosno Pavlović nije znao za putovanje u Kopar. Istražitelji navode da je Sarić to izjavio, a da ga oni uopšte nisu ni pitali o tome.

Sarić koji danas živi u Nikšiću i dalje tvrdi da roba nije bila Pavlovićeva: „Nije njemu išla roba. Samo je vozilo njegovo“.

Prema navodima iz izvještaja koji je u posjedu CIN-a, Pavlović je firmi „Red Star Papić“ iznajmio kamion, ali je ugovor potpisan dva mjeseca nakon prvog transporta kafe. Takođe, navedeno je i da je „Pavgord“ plaćao gorivo u vrijeme kada je vozilo korišteno za šverc, a u istom periodu je kamion i servisiran o trošku ove firme.

Kao jedan od dokaza uz izvještaj UIO-a je priložio i informaciju Državne granične službe BiH koja je još u maju 2005. godine dobila informaciju da Pavlović šverca kafu i gorivo iz Crne Gore, koristeći ilegalne prelaze kod mjesta Čelebić.

Pavlović nije odgovarao za šverc, ali je 1997. godine pred sudom u Foči osuđen zbog krivotvorenje fabričkog broja motora koji je ugradio u očev kamion. Novinarima CIN-a je rekao da je motor kupio na autootpadu. Dobio je uslovnu kaznu od tri mjeseca zatvora. Istom presudom je oslobođen i optužbe da je to isto učinio sa automobilom godinu dana ranije.

Privatizacijom do nekretnina

U periodu od 2002. do 2013. godine Pavlović je kupovao dijelove ili kompletna preduzeća u stečajnim postupcima i privatizaciji. Među njima su: „Tehnokom“ i „Maglić“ iz Foče, „Višegrad promet“ i „Panos“ iz Višegrada, hotel u Rudom, fabrika „Bosanka“ u Doboju te novosadska fabrika autodijelova „Motins“.

Kupovinom preduzeća dobijao je i njihove nekretnine: hotele, poslovne prostore, garaže i druge objekte koje je poslije prodavao ili knjižio na sebe i svoju firmu.

Pavlović kaže da je trgujući nekretninama zaradio između sedam i osam miliona maraka.

Na „Pavgord“ je Pavlović uknjižio najvrednije nekretnine u Foči i njenoj okolici poput: Hotela „Zelengora“, benzinske pumpe, centra za tehnički pregled vozila izgrađenog na prostoru predratne fabrike čarapa te više stambeno-poslovnih zgrada i prostora u centru grada.

Veliki broj ovih nekretnina je pod hipotekom za kredite. Ukupan iznos koji je Pavlović uzeo u komercijalnim bankama u proteklih pet godina je 14,9 miliona KM.

Kaže da je kredite morao uzeti radi poslovanja. „Niko ništa ne plaća“, dodaje.

Rudnik i ostale firme

Odličan posao Pavlović je napravio 2010. godine kada je za šest miliona KM kupio od Vlade Republike Srpske Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“ kod Foče. Kupovinom se obavezao i da će uložiti 10 miliona KM kapitala u novo preduzeće. Preuzimanjem rudnika dobio je i koncesiono pravo da u narednih 30 godina iskopava ugalj, tržišne vrijednosti tri milijarde KM.

Utrošeni novac je, prema finansijskim pokazateljima firme, vratio već za četiri godine.

Nakon trgovine i rudarstva Pavlović se orijentiše i na cestogradnju te 2012. godine kupuje bivše državno preduzeće „Srbinjeputevi“ AD iz Foče. Iste godine dobija dva tendera za održavanje puteva u vrijednosti od 4,2 miliona KM.

Gordan Pavlović od 2014. godine pokušava preuzeti značajan udio u još jednoj firmi u stečaju – Fabrici glinice „Birač“ AD iz Zvornika. Od ove firme Ukio Banka iz Litvanije potražuje 155 miliona KM. „Pavgord“ je od Banke otkupio potraživanja za oko 12,5 miliona KM, ali još nije upisan kao povjerilac.

Stečajni upravnik navodi da su u kupoprodajnom ugovoru između „Pavgorda“ i Ukio Banke navedena potraživanja od 195 miliona KM, što je za 40 miliona više od ukupnih prijavljenih potraživanja u stečajnom postupku. Ukio Banka, s druge strane, navodi da su prenijeta samo 122 miliona KM potraživanja od „Birača“ na „Pavgord“.

Okružni privredni sud u Bijeljini je odbio da umjesto litvanske banke upiše „Pavgord“ na listu povjerilaca pa su se „Pavgord“ i Ukio Banka žalili Višem privrednom sudu u Banjoj Luci. Slučaj je vraćen na ponovno odlučivanje u Bijeljinu i još je u toku.

Advokat Ukio Banke Aleksandar Sajić kaže za CIN da bi Pavlović pristao da se potraživanja pretvore u vlasničke udjele u „Biraču“, pri čemu bi se odrekao značajnog dijela svojih potraživanja. Plan je da Pavlović u novom preduzeću ima oko 30 odsto udjela, dok bi ostatak od po trideset odsto dobili Republika Srpska i ostali povjerioci.

Iako su „Pavgord“, „Srbinjeputevi“ i Novi rudnik uglja „Miljevina“ u posljednje dvije godine Pavloviću donijeli zaradu od skoro 38 miliona KM, on kaže da nije zadovoljan. Dodaje da mu je dosta svega i da bi se nekih firmi rado riješio. Novinarima CIN-a je ponudio milion KM ako mu nađu kupca za rudnik.

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)