BEOGRAD – Globalni dug se stabilizovao, iako ostaje na povišenom nivou, jer je kontinuirano smanjenje kreditiranja privatnog sektora ublažilo veće zaduživanje vlada.
Ukupni dug se prošle godine malo promijenio i ostao je na nivou nešto iznad 235 procenata globalnog bruto domaćeg proizvoda, prema najnovijem ažuriranju Globalne baze podataka o dugu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
Privatni dug se smanjio ispod 143 procenta BDP-a, na najniži nivo od 2015. godine, što odražava smanjenje obaveza domaćinstava i malu promjenu u dugu nefinansijskih korporacija.
Nasuprot tome, javni dug je porastao na skoro 93 procenta, prema bazi podataka MMF-a koja se zasniva na godišnjem istraživanju iznosa i strukture duga koji drže vlade, preduzeća i domaćinstva.
Izraženo u američkim dolarima, ukupni dug se blago povećao na 251 bilion dolara, pri čemu je javni dug porastao na 99,2 biliona, a privatni se smanjio na 151,8 biliona dolara.
Različiti trendovi među zemljama i grupama s različitim prihodima
Kako se navodi u zvaničnom blogu MMF-a, ovi globalni prosjeci prikrivaju značajne razlike među zemljama i grupama (prema njihovim prihodima). Dok SAD i Kina nastavljaju da igraju dominantnu ulogu u oblikovanju globalne dinamike duga, kako je pokazao Fiskalni monitor MMF-a iz aprila, nivo duga i deficita u mnogim zemljama i dalje je visok i zabrinjavajući u istorijskom kontekstu, i u razvijenim i u ekonomijama u razvoju.
U Sjedinjenim Američkim Državama dug opće države prošle godine je porastao na 121 procenat BDP-a (sa 119 procenata), dok je Kina zabilježila rast na 88 procenata (sa 82). Isključujući SAD, javni dug u razvijenim ekonomijama pao je za više od 2,5 procentnih poena, na 110 procenata BDP-a.
Povećanja u nekim velikim razvijenim ekonomijama poput Francuske i Velike Britanije neutralisana su padovima u Japanu i manjim ekonomijama, kao što su Grčka i Portugal.
Isključujući Kinu, javni dug na rastućim tržištima i u ekonomijama u razvoju blago je pao na ispod 56 procenata u prosjeku.
Trendovi privatnog duga značajno su varirali među zemljama. SAD su zabilježile značajan pad od 4,5 procentnih poena, na 143 procenta BDP-a, dok je Kina zabilježila rast od šest poena, na 206 procenata BDP-a. Među drugim tržištima u razvoju i ekonomijama u razvoju, privatno zaduživanje je naglo poraslo u većim ekonomijama poput Brazila, Indije i Meksika, ali je opalo u Čileu, Kolumbiji i Tajlandu.
Šta pokreće obrasce javnog i privatnog duga?
Uporno visok globalni fiskalni deficit, u prosjeku oko pet procenata BDP-a, glavni je pokretač rasta javnog duga. Ovaj deficit i dalje odražava zaostale troškove od Covida-19 – kao što su subvencije i socijalne beneficije – u kombinaciji s rastućim neto troškovima kamata, navode iz MMF-a.
Pad privatnog duga proizilazi iz različitih faktora zavisno od zemlje i grupe prema prihodima. U mnogim razvijenim ekonomijama kompanije se manje zadužuju, vjerovatno kao odgovor na slabe izglede rasta, nastavljajući trend koji je započet 2023. godine.
U SAD snažne bilansne pozicije i gotovinske rezerve takođe doprinose manjem korporativnom zaduživanju. U drugim slučajevima, rast javnog duga uz pad privatnog sugeriše efekat istiskivanja, u kojem teško javno zaduživanje ograničava dostupnost kredita ili povećava njegovu cijenu za privatni sektor.
„U Kini je rast privatnog duga predvodio dug nefinansijskih korporacija. Ovo povećanje, uprkos trajnoj slabosti u sektoru nekretnina, odražava i dalje obilnu ponudu kredita, posebno za podršku strateškim sektorima. Nasuprot tome, dug domaćinstava se blago smanjio, jer slaba tražnja za hipotekama i zabrinutost u vezi sa zaposlenjem i rastom plata i dalje utiču na zaduživanje“, ocjenjuje MMF.
Drugdje, na velikim rastućim tržištima i u ekonomijama u razvoju, rast privatnog duga proizilazi iz visokih kamatnih stopa i njihovog uticaja na nenaplative zajmove (kao u Brazilu), poboljšanih kratkoročnih izgleda rasta (kao u Indiji) i korporativnih spajanja i akvizicija. Suprotno tome, slabiji izgledi rasta doveli su do pada privatnog duga u zemljama poput Kolumbije ili Tajlanda.
U zemljama s niskim prihodima, nedavna dinamika duga odražava niz dodatnih faktora. Oni uključuju ograničeniji finansijski razvoj, zategnute uvjete likvidnosti i efekte istiskivanja povezane s vezom između državnog i privatnog duga.
„Vlade bi trebale da pomognu u upravljanju ovim trendovima tako što će dati prioritet postepenim fiskalnim prilagođavanjima u okviru kredibilnog plana srednjoročnog perioda radi smanjenja javnog duga, uz pomoć u izbjegavanju istiskivanja privatnog zaduživanja i investicija. Istovremeno, podsticanje okruženja koje jača ekonomski rast i smanjuje neizvjesnost pomoći će u ublažavanju javnog duga i ohrabrivanju ulaganja privatnog sektora“, zaključuje MMF. Biznis.rs