SARAJEVO – Uređivanjem genoma biljaka, posebno onih koje se uzgajaju u poljoprivredi, naučnici su razvili su tehniku koja je omogućila unapređivanje tradicionalnog pristupa oprašivanja i stvaranje novih vrsta otpornih na bolesti i klimatske promjene.
Ovo je, između ostalog, objasnio profesor doktor Bing Yang sa Univerziteta u Misuriju u Kolumbiji, koji radi kao jedan od članova njihovog Centra za istraživanje biljaka, koji je danas bio gost na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu.
Yang, koji se bavi uređenjem genoma i širim poljem genetskog inženjeringa u poljoprivredi u razgovoru za portal CAPITAL ispričao je da se sve ovo prije svega koristi za razumijevanje biologije i genetike biljaka, ali da traži i svoj put u komercijalnoj primjeni.
“Prvi dio ili aspekt ove tehnike tiče se upoređivanja načina kako kroz nasljednu osnovu biljke regulišu određene osobine sa fokusom na poljoprivredne usjeve. Primjena ove tehnike na unapređenje poljoprivrednih usjeva ide u kombinaciji sa tradicionalnim metodama oprašivanja kroz ukrštanje različitih biljaka, sa tom razlikom da omogućavaju da se ove tradicinalne metode ubrzaju”, kaže Yang.
Objašnjava da se prije svega bavi stvaranjem otpornosti biljaka na bolesti, ali je dijapazon primjene ove tehnike prilično širok. Može da posluži da biljka stvori otpornost na sušu, toplotni stres, ali i poboljšavanje nutritivnih aspekata i nužnih karakteristika usjeva.
Kao glavni nedostatak ove tehnologije, kaže Yang, s obzirom na to da ona komplementira sa postojećim pristupima u oplemenjivanju, jeste što je ona još uvijek neistražena.
Nijedan slučaj ugrožavanja zdravlja
“Ova tehnika zahtijeva velika ulaganja da bi se produbilo znanje o efekatima pojedinih procesa koji se koriste, ali paralelno sa tim, treba raditi na podizanju svijesti kod stručne i opšte javnosti u pogledu specifičnosti, kako bi se izbjegle dezinformacije”, kaže on.
Na naše pitanje da li ova tehnika izaziva neke posljedice po zdravlje ljudi, Yang kaže da trenutno nema nijedan slučaj koji na to ukazuje.
“Produkt primjene tehnike zavisi od gena koji ciljate. Trenutno ne postoji nijedan slučaj gdje je ovako poboljšan usjev škodio zdravlju, ali trebalo bi uzeti u obzir da je ovo nova i komercijalna tehnika. Trebalo bi postaviti dobar regulatorni okvir koji će da reguliše sva ova pitanja. Ova tehnika može biti potencijalno skupa za stvaranje novog sortimenta koji će onda da uzgaja farmer”, kaže Yang i dodaje da je krajnji cilj stvaranje novih sorti koje će moći prirodno da se bore protiv svih izazova u poljoprivredi, prije svega, bolesti i štetočina.
Kaže da svi vidimo efekte globalnih klimatskih promjena i da je zato neophodno da prilagodimo proizvodnju i sorte novim uslovima. Skup ovih tehnika omogućava da se stvaranje sorti prilagođenih novim uslovima ubrza značajno.
“Te osobine će naslijediti i njihovi potomci, pa će se i oni moći boriti. To će smanjiti i potencijalno iskorijeniti potrebu za hemijom. Konkretno, već je urađeno na pšenici koja je postala otporna na jedan čest tip gljivičnog oboljenja. Tehnika je primjenjiva na bilo koji poljoprivredni usjev. Bitno je znati da se ona koristi prvo da bi se utvrdila veza između određenog gena i osobine, a onda se kroz saznanje, bilo ovim putem ili tradicionalnim oplemenjivanjem, stvorite novu i otpornu sortu”, kaže Yang.
U borbi protiv efekata koje donose klimatske promjene, ova tehnika, kaže Yang, daje alate za stvaranje novih sorti koje onda mogu da se uzgajaju u uslovima koji nisu najpodobniji za uzgoj poljoprivrenih kultura.
“Ne može se apsolutno reći da je sve sigurno ili nesigurno na zdravlje i životnu sredinu. Za svaki proizvod se mora zasebno ispitati i uspostaviti odgovarajući zakonski okvir, za koji će kasnije postojati procedure za ispitivanje rizika uticaja na zdravlje. Važno je da procjena bude utemeljena na nauci i istraživanju, na konkretnom ekspertimentu. Ne govorim da je sve što se može uraditi sa ovom tehnikom bezbjedno, nego da se sve treba ispitati i onda zaključiti da li je sigurno ili postoje neki aspekti rizika”, kaže Yang.
Ubrzana prirodna selekcija
Profesor doktor Fuad Gaši, sa Odsjeka za genetiku i oplemenjivanje biljaka u poljoprivredi Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta iz Sarajeva kaže da je tradicionalno oplemenjivanje bazirano na genetičkoj varijabilnosti određenog usjeva kroz prirodne mutacije ili tradicionalno oplemenjivanje ide tako da se izaberu najbolje jedinke koje kasnije predstavljaju novu, bolju sortu.
“Kroz uređenje genoma to se radi isto, s tim da je efikasnije i ne čeka se prirodna, spontana mutacija, već se izazove promjena na nasljednoj osnovi u onom dijelu koji utiče na vaše komercijalne, agronomske interese. Uređenje genoma se značajno ne razlikuje od mutacijskog oplemenjivanja koje se tradicionalno koristi preko 100 godina, kroz koje su stvorene mnoge nove sorte. Dakle, nađete varijante sorte koje imaju gene koji su mutirali, a koji se razlikuju od ostalih biljaka tog usjeva i ako je ona korisna, zadržite je kao novu sortu”, objasnio je Gaši.
On govori da bi trebalo razlučiti ovu tehniku od GMO koji se zasnivaju na transgenima, odnosno ubacivanju gena iz drugog izvora u genom usjeva.
“Ova tehnika predstavlja ubrzavanje do sada onoga što je do sada bio tradicionalnim pristupima u oplemenjivanju, tj stvaranja novih sorti, ne podrazumijeva nužno ubacivanje gena iz jednog usjeva u drugi”, kaže Gaši.
Dodaje da je glavni komercijalni benefit koji se može vidjeti iz ove tehnike konkretno unapređenje otpornosti nekog kultivara.
“To značajno zavisi kolike gubitke ta vrsta ima od pojedinačnih bolesti ili napada insekata. Gubici su nekada i do 30 odsto i sa primjenom zaštitnih sredstava, a ako se to može eliminisati, onda je i ekonomski opravdano. To zavisi od poljoprivredne vrste koju želite da zaštitite”, kazao je Gaši nakon radionice koju je finansirao poljoprivredni odjel Američke ambasade u BiH.
CAPITAL: Andrijana Pisarević