BANJALUKA, Milioni konvertibilnih maraka kreditnog programa Republike Srpske (RS) osnovanog sa ciljem da omogući razvoj domaće privrede i otvaranje novih radnih mjesta, završili su kod stranih kompanija sa off-shore računima i imovinom koja postoji samo na papiru.
Neki od najvećih kredita u iznosima do 5 miliona KM su odobreni kompanijama čiji vlasnici imaju jake političke veze, pokazala je analiza desetina od ukupno 2.140 kredita koje je do sada odobrila Investiciono-razvojna banka RS-a (IRB). U nekim slučajevima krediti su odobreni nekoliko dana nakon prijema zahtijeva.
Namjena kredita je različita, a pravi vlasnici nekih od kompanija su skriveni od očiju javnosti ali ugovori imaju jednu zajedničku nit: Milorad Dodik, kao premijer, kontroliše odbor koji odobrava sve velike isplate.
Premijer je odobrio kredit od 3 miliona KM sinu Igoru, te kredit od 5 miliona KM banjalučkim novinama koje ga podržavaju usprkos istrazi koju državna policija vodi u vezi sa namještanjem građevinskih ugovora vrijednih 140 miliona KM.
Lepeza primaoca kredita je široka: 3 miliona KM za farmu muznih krava u vlasništvu preduzeća sa bankovnim računima na Belizeu u Centralnoj Americi i fiktivnim kompanijama širom Sjedinjenih Američkih Država; 5 miliona KM preduzeću u vlasništvu Litvanske kompanije koja posluje preko karipskih centara za pranje novca a čiji je vlasnik ranije tužen za prevaru; te 3 miliona KM ugostiteljskoj firmi u vlasništvu porodice Dodikovog prijatelja čiji su bankovni računi zamrznuti još od 2003. godine odlukom Visokog predstavnika.
Na primjer, preduzeće u vlasništvu izraelske kompanije za proizvodnju pneumatika i lokalnog partnera dobilo je dva kredita u ukupnom iznosu od blizu 3,3 miliona KM navodeći da je kupila dio Zvorničke fabrike gume i da žele unaprijediti postrojenja. Izraelska kompanija Ein Shemer Ruber je izdala saopštenje u kojem je obećala da će zaposliti 100 novih radnika do aprila 2008. godine, uključujući i radnike Faguma.
Do sada su zaposlili 16 radnika, a niti jedan od njih nije iz Faguma. Direktor kompanije u BiH, Vesna Janković kaže da radnici Faguma ne zadovoljavaju standarde i da ih nisu mogli uposliti. Dodala je da su otpočeli testnu proizvodnju i da rade sa 20 posto kapaciteta.
I dok Ein Shemer kaže da su kupili dio Faguma, sudska dokumentacija pokazuje da samo iznajmljuju fabriku i mašine za 4.000 KM mjesečno. Ne postoji dokumentacija o prodaji u sudu u Bijeljini.
Investiciono-razvojna banka RS je osnovana 2006. godine, uglavnom pomoću 667 miliona KM dobivenih prodajom Telekoma Srpske. Među ciljevima banke su i rješavanje stambenih pitanja građana, razvoj postojećih preduzeća i otvaranje novih.
Komercijalne banke moraju dati početno odobrenje za kredit a ako se radi o iznosu iznad 50.000 KM, zahtjev se prosljeđuje petočlanom kreditnom odboru IRB-a. Za kredite iznad 500.000 KM potrebno je i odobrenje petočlanog kreditnog odbora skupštine banke kojim predsjedava Dodik.
Svaki od kredita iznad 500.000 KM potpisuje premijer RS lično ili u njegovom odsustvu ministar finansija kojeg on imenuje.
Glasnogovornik banke kaže da je, usprkos mogućim greškama kod nekih kredita, banka do sada uradila uspješan posao i da su mnogi iskoristili priliku za dobijanje kredit sa izuzetno povoljnom kamatnom stopom od oko 5,5 posto.
Tokovi novca
U prvim redovima onih koji su imali koristi od vladinog programa su kompanije pod kontrolom Vladimira Romanova, litvanskog biznismena ruskog porijekla, vlasnika brojnih kompanija širom svijeta, uključujući i škotski fudbalski klub. Poreski obveznici nisu imali previše koristi od tog ugovora.
Romanov je vlasnik i Balkan Investment Banke koja je jedna od 12 finansijskih institucija preko kojih IRB dodjeljuje kredite. U maju 2009. godine je Romanovu odobren kredit od 5 miliona KM a sredstva su mu uplaćena preko njegove banke.
Novac je namijenjen kompaniji Energolinija, koja je dio mreže firmi pod kontrolom Romanova i njegovog sina Romana. Iz poslovne dokumentacije i sudskih spisa može se pratiti mreža fiktivnih holding kompanija sa bankovnim računima u poreskim rajevima na Sejšelima, Djevičanskim ostrvima i Panami.
Romanov je 2001. godine kupio fabriku glinice Birač iz Zvornika za 10 miliona KM. Birač je industrijski gigant koja se prostire na više od 100 hektara. Iz dokumentacije preduzeća, sudskih spisa i transkripta svjedočenja navedenog u tužbi podnesenoj pred američkim državnim sudom, vidljivo je da je gotovo istovremeno, počeo otvarati fiktivne kompanije koje su novac prebacivale na bankovne račune na Britanskim djevičanskim ostrvima.
U vrijeme kupoprodaje Birač je spao na niske grane, iako je se radilo o fabrici sa direktnim pristupom željeznici i vrijednim rudama.
Situacija se nije znatnije poboljšala dolaskom Romanova, niti subvencijama Dodikove vlade u 2006. i 2008. godini, kada je uplaćeno još 4 miliona KM.
Prema riječima Predraga Tomića, bivšeg predsjednika sindikata preduzeća, broj zaposlenih u preduzeću je ostao manje-više isti.
Međutim, u izvještaju Bečkog institut za međunarodna ekonomska istraživanje navodi se da je vrijednost Birača na dan 1. januara 2006. godine iznosila 575 miliona KM. Jedan od nalaza studije je i da Birač prijavljuje milionske gubitke svake godine, dijelom i zato što je rukovodstvo osnovalo posebnu kompaniju pod nazivom Balkal, preko koje se prodaje i izvozi roba. Neke strane kompanije u RS-u ne plaćaju porez na dobit.
Romanov je tako organizovao svoj biznis da Balkal ubirao gotovo sav profit, kaže bivši direktor Balkala Ratko Marčeta. Ovo potvrđuju i izvještaji kompanije.
S obzirom da je Balkal registrovan u mjestu Tortuga, na Britanskim djevičanskim otocima, nije dužan plaćati porez RS-u. Romanov i Birač su u posljednjih pet godina uplatili samo 32.562 KM na ime poreza na dobit, prema podacima koji su navedeni na banjolučkoj berzi.
To je manje od polovine iznosa koji je Romanov poklonio svojoj plesnoj partnerici nakon pobjede na litvanskom TV takmičenju talenata 2007. godine. Prema procjenama britanske štampe, Romanovo bogatstvo iznosi oko 800 miliona KM.
“Nije on ovdje došo da plaća porez,” kaže Marčeta koji je napustio kompaniju prije tri godine. “On nije ni državljanin ove zemlje. Njega zanima koliko će profita izvući i preusmjeriti na na druge poslove. To je njemu prioritet i tako njegova moć progresivno raste.”
Korijeni Energolinije su u firmi Cascado AG, registrovane u Panami, zemlji koju su američki i zvaničnici Europske Unije nazvali rajem za pranje novca. Ova panamska kompanija je osnovala kompaniju Team Front na Sejšelima, afričkom off-shore centru.
Prošle godine Romanov je preselio kompanije sa ostrva u Sarajevo, a u februaru je kompanija izvršila neznatne izmjene u svome nazivu – Energolinija.
Kredit je dobila tri mjeseca kasnije.
Iz vladine dokumentacije je vidljivo da su Energolinija i sa njom povezane kompanije u vlasništvu druge Romanove ekompanije – Industrial Adria.
Sudski spisi, tužbe i dokumenti iz četiri države, otkrivaju da je 2003. godine protiv Romanova pokrenuta parnica pred američkim federalnim sudom zbog bogaćenja preko off shore banaka i lažnih kompanija.
Prema podacima navedenim u parnici, Vladimir i Roman Romanov su osnovali 2003. godine Viva Trade, još jednu kompaniju povezanu sa Biračem. Naveli su da je centrala Viva Trade smještena u američkoj državi Wisconsin ali i da ima poslovnicu na adresi u državi Delaware, poznatoj po labavim propisima za registraciju preduzeća.
Romanov se ugovorom obavezao da će glinicom iz Birača snabdjevati Rual Trade, kompaniju ruskog milijardera Olega Deripaske. Pored miliona koji su mu ranije isplaćeni za modernizaciju pogona Birača, Romanov je dobio 7 miliona dolara od Ruala. No za ovaj novac nije isporučio ugovorenu robu, niti je modernizovao pogone, a odbio je i da vrati novac, navodi se u tužbi.
Dvojica muškaraca angažovanih da registruju Viva Trade posvjedočili su da firma ne posjeduje imovinu niti ima zaposlene službenike, što je sudiju navelo na zaključak da Romanov u Americi vodi u stvari fiktivnu firmu.
Nakon što je ova informacija postala dostupna javnosti, otac i sin Romanov su zatražili nagodbu, i iz sudskih spisa se vidi da je slučaj zatvoren 2007. godine.
Povlačenje po sudovima, i činjenica da je Romanov strukturirao svoje kompanije kako bi izbjegao plaćanje poreza na dobit RS-u, nije bila prepreka da Energolinija dobije kredit u maju.
U svom kreditnom zahtjevu, kompanija je navela da će novac uložiti u proizvodnju električne energije i pare.
Ali Energolinija nije licencirana za proizvodnju električne energije, sudeći prema listingu na web stranici regulatorne agencije za električnu energiju RS.
Farmaland
U zaleđu Dodikovog porodičnog imanja u Gradiški nalazi se Farmaland, farma muznih krava velikog dometa. Farmaland je sjedište članova Elite Security, grupe nekadašnjih pripadnika vojnih i policijskih struktura RS-a, bliska Dodiku, navodi se u podacima međunarodnih i domaćih istražitelja.
Direktor Farmalanda Hrvoje Kapora izjavio je za CIN da su zaštitari prisutni kako bi “štitili farmu.” Na farmi se nalazi 2.700 krava.
On je apsolutno odbio mogućnost da je zaštitarska firma prisutna na ovoj lokaciji kako bi zaštitila Dodika, i takve navode je nazvao “neutemeljenim”.
Farmaland je dobila 3 miliona KM od Banke u januaru 2009. godine za kupovinu goveda i unaprjeđenje gazdinstva, navodi se u sažetku kreditnog zahtjeva koji je banka dostavila novinarima na uvid.
Banka je odbila dostaviti puni aplikacijski fajl novinarima CIN-a, uz objašnjenje da se radi o zaštićenim informacijama.
Iz poslovne dokumentacije vidljivo je da je vlasnik Farmalanda američka kompanija Farmland LLC koja djeluje sa adresa u američkim državama Wyomingu, Delawaru i Floridi. U stvarnosti, adresa na kojoj se Farmland LLC nalazi u Wyomingu pripada jednoj advokatskoj firmi. Na osnovu podataka iz vajominškog registracionog biroa njen jedini direktor je britanska investiciona grupa Tylney Directors LTD .
Tylney Directors ima kancelarije u Belizeu i Kanarskim ostrvima, pokazuju podaci koji se nalaze u registracionom birou Floride. Navedena je adresa glavne kancelarije u Londonu, ali ta kompanija nema ni telefonski broj niti web stranicu.
Na Floridi, Tylney rukovodi sa 10 kompanija koje uključuju i kompaniju za iznajmljivanje jahti, te proizvodnju maslinovog ulja, a sve iz jedne male radnje United Parcels Service (UPS) u zabačenom kraju Orange City. Ukupno 27 firmi od kojih baš sve imaju vezu sa Hrvatskom, kao svoje sjedište navode ovu istu adresu, pokazuju podaci sa Floride.
Dharmesh Amin, radnik UPS-a, kaže da na ovu adresu stiže samo pošta i da je ne koristi niti jedna druga kompanija osim njihove. Poreski procjenitelj iz ovog mjesta kaže da ni jedna od navedenih kompanija nije nikad dobila dozvolu za rad, odnosno, da se to nisu legalno registrovane firme.
Jedini član upravnog odbora Tynleya je Sandro Stipančić iz Hrvatske koga CIN nije uspio kontaktirati.
Kapora, Direktor banjalučkog Farmalanda, navodi da je ovu firmu prije nekoliko godina kupila američka firma “majka” za 10.000 KM, te preuzela otplaćivanje njenih dugova, koji su po njegovim riječima dostizali 10 miliona KM. On dodaje i da vlada ne čini dovoljno da bi pomogla farmerima.
“Postoje problemi sa državom što se tiče podsticaja…poljoprivreda bez podsticaja ne funkcionira”, objašnjava Kapora.
Drugarski aranžman
Prema sažetku kreditnog zahtjeva, Nezavisne novine su prošle godine dobile 5 miliona KM od Investiciono-razvojne banke RS za izgradnju i završetak građevinskog objekta i kupovinu obrtnih sredstava.
Direktor Željko Kopanja nije mogao razgovarati o priču uz objašnjenje da je na odmoru.
Sve u svemu, podaci iz Banke pokazuju mnoštvo komanija koje su dobile novac, a za koje se ne može tvrditi da su od njih ikakvu korist vidjeli poreski obveznici RS-a.
Fruit Ecco je u suvlasništvu Dodikovog sina Igora koji je dobio zajam od 3 miliona KM. U svom kreditnom zahtjevu naveo je da će zaposliti tri radnika, te zasaditi 169.000 sadnica jabuka i 9.400 sadnica kruške.
Sinicoop, kompanija koja u svom vlasništvu ima restoran uz obalu jezera, dobio je zajam od 3 miliona KM za nabavku višegodišnjih zasada. Vlasnik ove firme je porodica Slavka Roguljića, Dodikovog prijatelja za kojeg mediji tvrde da ugošćava premijera u svojoj vili u Crnoj Gori. Roguljiću je svojevremeno prebacio svoju imovinu na ime djece prije nego mu je Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown zamrznuo bankovne račune pod optužbom da je dio mreže za podršku ratnim zločincima.
Njegovi računi su još uvijek zamrznuti.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo
22 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
IRB, IRB iz RS…
Dodoland u nastavcima beskonačno…
Dodoland nego šta. Privatna država.
Eto Vam Mile, kad ste glasali za njega.
Šišaj, Mile. Ovce su za šišanje. Glasali ste, gledajte…
Ima li IRB nekakav kontrolni organ, nadzorni odbor…? Ko tamo sjedi i sta je radio kada sa ovakvim stvarima CIN upoznaje javnost?
Neš ti istraživanja. Pa, na njihovom sajtu sam jos prosle godine vidio podatke za kredite Farmalendu i ovom Ein shameru. IRB sve to objavi. Ovaj tekst je tendenciozan. CIN pise o vlasnicima preduzeca i maticnim kompanijama a ne o preduzecu koje je dobilo kredit. Ako cemo bas posteno sagledati tekst, nisam pronasao ni jedan dokaz za tvrdnju da su odobreni krediti zavrsili na off-shore racunima. A sad, ko je Romanov to je svima poznato.
…cousin experts…
…cousin economy…
I dok Telekom sada zarađuje 120 mil KM godišnje, Dodik preko IRB-a razbacuje pare dobijene prodajom Telekoma.
Da su krediti dodjeljivani po ekeonomskim ili razvojnim kriterijima, sigurno se ne bi desilo da direktori IRB-a podnose ostavke…
Itekako je važno ko je vlasnik koje firme i kakvu ima poslovnu reputaciju. Šta je npr. Romanova “kvalifikovalo” da dobije podsticajna sredstva od IRB? I šta je on to dobro uradio za RS i radnike firmi u RS? Nije dovoljno da informacija o iznosu i korisniku kredita bude objavljena na sajtu IRB, već da vidimo konkretnu korist za RS od davanja tih kredita!
I ovi Izraelci obećaju jedno, ništa ne urade što im je bila obaveza na čijoj osnovi su dobili kredit i nikome ništa.. Osim što imam sve manje zaposlenih radnika i istovremeno i manje novca u IRB-u.
Slična situacija je i sa domaćim investitorima tipa Draković u Industriji alata Trebinje. Kupio je vrlo jeftino, obećao kule i gradove, a sad traži da ga IRB i Vlada RS “čupaju”.
Država je mogla sav novac i povlastice koji će dati Draškoviću, investirati direktno u IAT dok je bila vlasnik istog…
Crna Gora ima Mila, mi imamo Dodu. Bolje rečeno, oni imaju nas u svojim privatnim državicama. Blago nama…
Petre, možeš ti pričati svoju argumentovanu priču do besvjesti, ali je jasno da CIN postiže svoj cilj – zagrijava javnost uoči predizborne kampanje. Očigledno su svi željni krvavih priča i afera…
Nije mi bas najjasnije na koji nacin su gradjani osteceni, jer ovdje nije naveden nikakav jasan argument. Vracaju li se ovi krediti? Ako se vracaju, u cemu je problem?
Jasno mi je da kredite pored regularne procedure dobijaju i neke licnosti bliske funkcionerima. Ali, ako taj Dodikov rodjak, poznanik ili sta vec uredno vraca kredit, koja je steta po IRB i gradjane?
Pa mozda u tome, sto drugi ne mogu dobiti te, izuzetno povoljne kredite.
Mozda u tome, što građani iz svog dzepa plaćaju razliku izmedju tržišnog i subvencionisanog kredita, tim raznim kriminalnim strukturama. Mozda u tome, što se tim kriminalcima omogućava da na ovoj način još više uvećavaju svoje bogatstvo.
Mozda da drugacije postavimo stvari, ako bi vec ovako svi plitko razmisljali.
Zašto ne dati kredit i nekom osudjenom narko dileru, ili visestruko osudjivanom kriminalcu, pod uslovom da “uredno vraca” kredit, koji je ekstra povoljan jer ide preko dzepa građana RS.
problem je u tome sto ce se pare potrositi a RS nece biti razvijenija nego 2006te kad je IRB RS i osnovana. a jbt.
Pare koje ce se potrositi na “projekte razvoja” po opstinama su bacene i pitanje je hoce li opstine moci uredno otplacivati te kredite. Vezano za kredite zivopisnim likovima poput sampiona tranzicijskog bogacenja i slicnima pitanje je zasto su oni uopste odobreni? Koliki outputi iz tih visegodisnjih zasada i farmi su predvidjeni business planovima koji su bili osnova za odobravanje kredita? Ukoliko vocke ne rode i krave ne daju mlijeko ko je kriv? Na osnovu cega ( poslovno iskustvo, znanje, tehnologija, ugovori o plasmanu voca za period 2012-2015) su uopste odobravani krediti Dodikovom sinu i don Slavku.
Logika “sve je dobro dok se kredit vraca” je potpuno pogresna. Pri nailasku prvih problema takvi “bankari” reprogramiraju kredite svojim prijateljima kako bi ih ovi mogli uredno vracati. Ukoliko se problemi nastave ide jos nekoliko reprograma sve dok korisnik moze ista placati a onda kad stane obicno se suocite sa praznom ljusturom. Iz kompanije je izvucen cash, imovina je prebacena na druge a zalog, ako ga je uopste bilo je ili unisten ili veoma tesko utrziv.Upravo zbog toga pri odobravanju kredita se itekako vodi racuni ko su ljudi koji vode business koji se kreditira i naravno moraju se ispostovati svi standardi dobre bankarske prakse. Kredit mora biti dobro obezbijedjen, ukoliko se ne finansira korisnikov core-business strogo se vodi racuna o izgledima na uspjeh takve avanture, ako se finansiraju pocetnici traze se jemstva etabliranih business-a i sl. U oba slucaja ne odobravaju se veliki iznosi kredita jer se oni nicim ne mogu opravdati. Obicno se projekat rasclani na faze i zavisno od uspijeha pojedinih faza projekta odobravaju se ili ne odobravaju sledece transe. Pitanje je sta se od toga ovde uradilo.
Dijelim u potpunosti lemijev pesimizam. IRB je trebalo pod obavezno da izvjestava javnost o ocekivanim efektima kredita kojim se finansirala proizvodnja:predvidjena kolicina proizvoda, broj novih radnih mjesta itd. Posto je to izostalo pitanje i ciji se razvoj finansira tim kreditima.
Bilo bi dobro da se rad te banke unaprijedi i dovede u red kako bi se moglo ocekivati ostvarenje barem minimalnih pomaka u privredi.
ja sam po prirodi optimista – a ovdje sam samo realan, pa ispadam pesimista. kad vidis ljude koji ti kroje (ekonomsku) kapu, vidis nacin kako se gramzivo bore za pozicije (uglavnom bez osnova), i krajnje efekte toga – smuci ti se.
zato, zagovaram akciju zvanu celicna metla – sve lezilebovice, neradnike i neadekvatno skolovane treba pomesti iz resornih ministarstava, lokalne uprave, vladinih organizacija, banaka, telekoma (tamo ih vec ciste), elektroprivrede, zeljeznica. revidirati diplome i znanja stecena na privatnim fakultetima (a po potrebi i nekim drzavnim). sprijeciti imenovanje kadrova po politickim linijama u javnim (i manje javnim) preduzecima. jednom rijecju, zavesti red. onda mozemo o nekom boljitku pricati.
@lemi
Apsolutno se slažem sa tobom što se tiče čišćenja, samo bi trebalo biti jasno da mi poštenih i školovanih ljudi, sa relevantnim iskustvom, NEMAMO ni u približno potrebnom broju.
Kod nas je već predugo (najmanje 30 godina) nepotizam standard, a zadnjih 20 godina se tome pridodala i bjesomučna pljačka države i njenih resursa od strane nepismenih i polupismenih partijskih vođa i članova.
Mi smo stado ovaca u kojem su čobani decenijama klali i prodavali najbolja grla, a ostavljali kržljava koja su im bila simpatična. Šansa za brz oporavak ne postoji. Ako postoji uopšte.
U sljedećem činu naše drame, koji dolazi u naredne dvije godine, će i mnogi naši bogataši shvatiti da ni oni ne mogu sačuvati i uvećati svoje bogatstvo bez potrebnih stručnjaka – koje nemamo jer su nam univerziteti na nivou večernjeg kursa, i bez imućne srednje klase, koju su kriminalci na vlasti uništavali zadnjih 20 godina.
Od ove jeseni, pa naredne dvije godine, su na redu bankrotstva naših “gazda”. Prvo onih koji nisu blisko uvezani sa SNSD-om.
Problematican ljudski materijal je samo dio naseg mucnog stanja. Osnovno je da nemamo nikakve standarde niti se rad ocjenjuje. Interesantno je da u svim dosadasnjim reformama uprave niko nije pokusao uvesti obavezno godisnje ocjenjivanje uposlenih od cega bi trebalo da zavisi napredovanje u sluzbi i eventualne povisice plate. Takodjer, nema preciznih izvjestaja o rezultatima rada niti je rad normiran tako da smo dobili jedno stanje u kojem svako ko se zalaze na poslu i pokazuje bilo kakvu inicijativu ispada budala.
Sto se tice ekonomskog razvoja srz problema je u tome da ne znamo sta bi htjeli. Lako je reci da, recimo nema dovoljno kvalitetnih programa za finansiranje ali kako uopste praviti te programe kada se ne znaju nikakve smjernice. Osim naravno mantre o podrsci razvoju SMEs. Dokle uopste mogu stici ljudi koji ne znaju ni gdje su krenuli?
Ako bi smo dosadasnju kritiku komunizma mogli svesti na poucnu pricu u kojoj smo odlucili da autobusom iz BL odemo na more pa smo u Gradisci shvatili da smo isli pogresnim smjerom i da se moramo vratiti istim putem pa zaoprave krenuti na more za danasnje vrijeme mozemo reci da smo jos u Gradiski i zelimo istovremeno krenuti na more, u Budimpestu, Zagreb, Beograd i mozda Bec.
Zato Mile vodi pregovore sa zapadom o povlacenju iz javnog zivota u zamjenu za zagarantovanu slobodu tj. da sav njegov kriminal precute.
Ma sumnjam ja da su to pregovori. Ako ti ljudi zele da Mile ode oni ce mu to i reci “in no uncertain terms” i zaprijetiti “socijalnim neredima” i slicnim stvarima.
Takodjer sumnjam da “zapad” drzi kljuceve Miletove slobode u svojim rukama ( sjetimo se samo komedije od sudskih postupaka protiv Sarovica, Cengica, Covica, Ivanica i inih).
ne vjerujem da mile pregovara sa zapadom o sklanjanju sa politicke scene a da mu se amnestira sve sto je maznuo dosad. on nije taj tip. mozda jedina stvar sto mile vise voli od novca je isticanje sopstvene licnosti. samo je zaboravio da nije sarl de gol pa da ima osnova za to
Sve ovo je jako logično, ne treba se čuditi, krediti uvijek idu preko veze , uvijek ih dobijaju oni …, bitno je da se te pare vrate , i da se zaposli neki novi radnik,malo je ljudi koji mogu dići milione kredita ,još manje onih koji mogu to vraćati , vrijeme će pokazati kako je to Mile dijelio…
Nastranu subjektivne ocjene naše objektivne stvarnosti, ali članak je više nego tendenziocan.
Prvo, ni EU nije uspjela stati ukraj poreskim rajevima i izvlačenju dobiti transfernim cijenama, i ne treba kriviti Dodika (koji nije ni dovodio Litvance) što oni uplaćuju tako malo dobiti.
Drugo, krediti IRB se odobravaju kada aplikacija prođe obradu kod komercijalnih banaka, i vraćanje para IRB-u je zagarantovano, takvi su ugovori. Kredit premijerovom sinu je vjerovatno odobren automatizmom kad je prošao komercijalnu banku, a s obzirom na slabu potražnju za kreditima iz kreditne linije za poljoprivredu.
Treće, ako postoje slučajevi neispunjavanja obaveza navedenih u aplikaciji, onda bi trebalo izmijeniti pravila, uvesti više tranši koje se uplaćuju nakon ispunjavanja određenih obaveza, ako to već nije urađeno, itd…
Na taj način treba voditi raspravu o IRB! Mene apsolutno ne zanimaju računi pojedinih tranzicionih igrača, priča o poreskim rajevima, šta je rješenje?
Možda uvesti tržišnu kao prodajnu cijenu u obračunu poreza na dobit kako bi se ovo izbjeglo?! Neka se ekonomisti uključe malo u analizu! Ako ni EU nije našla rješenje da ovome stane ukraj, onda treba prestati s pričom!!!
Sa ovakvim ‘pricama” ne treba nikada prestati. Ne znam ni jednu evropsku zemlju cija bi vlada, sredstvima banke koja su namijenjena finansiranju razvoja, pomagala:
1. strane investitore koji vec uzivaju povlastice ( Birac ima garantovano nize cijene el. energije od ostalih potrasaca) i pri tome ne ispunjavaju ni vlastite planove.
2. Premijerove srodnike koji su pocetnici u business-u koji se finansira visemilionskim kreditom.
3. Zivopisne sampione tranzicije i privatizacije poput Roguljica starog Karadzicevog i novog Dodikovog prijatelja ili keksadzije iz Srbije koji je kupio indistriju alata za koju ne moze da nadje nikakav posao pa je mora, jadan gasiti i gle o cuda, preusmjeriti na proizvodnju hrane.
Jedan slucaj:
Firma se obratila zahtjevom za kredit iz sredstava IRB u Novu banku Banja Luka – filijala Doboj.
Odgovor koji je dobijen: politika banke je da do kraja ove godine ‘ganja’ samo naplatu bez novih plasmana. Obratite se poslije nove godine.
Toliko o efikasnosti plasmana sredstava IRB preko komercijalnih banaka. Nevjerovatno.