BEOGRAD, Srbija, bar za sada, ne planira da se uključi u rješavanje agonije oko 30.000 kreditnih dužnika kojima su rate u proteklom periodu duplo veće, jer su zajam vezali za švajcarski franak. Eventualno fiksiranje kursa franka prema dinaru na nekom starom nivou, po uzoru na prijedlog iz susjedne Hrvatske, za banke je neprihvatljivo. Uz to, ovo rješenje istovremeno, stavlja u neravnopravan položaj sve evro-dužnike.
Sve su oči uprte su u banke. Prst u bankare upire i nekadašnji ministar finansija Milan Parivodić, koji je prije četiri godine bio zagovornik zaduživanja u francima, i za vrijeme čijeg mandata je država počela da subvencioniše stambene zajmove u „švajcarcima“.
I sam bih, da sam imao potrebu, tada uzeo kredit u švajcarskim francima – tvrdi za „Novosti“ Milan Parivodić. – Krajem 2006. godine nije ni mogla da se nasluti finansijska kriza, kamatne stope na švajcarske franke na međunarodnom tržištu bile su niske, pa je i kamatna stopa za građane na stambene zajmove u francima bila za 1,5 do dva odsto niža nego u evrima. Tako je i rata tog kredita bila mnogo niža, kada se poredi sa ratom zajma u evrima.
Na rizik su, u startu, upozoravali pojedini bankari, ali i tadašnji guverner NBS Radovan Jelašić.
– Ako je nešto prilikom zaduživanja jeftinije, rizik pri vraćanju je veći. Naime, da je drugačije, u Evropi bi se zaduživali u japanskim jenima, a ne u evrima – govorio je Jelašić, ističući da naša zemlja stremi ka Briselu, a ne ka Švajcarskoj, i da država ne treba da navlači ljude na veći rizik.
Parivodić pak računicu tadašnje vlade objašnjava ovako:
– Računao sam da će građani koji se zaduže u francima u startu značajnije uštedjeti. A, ako primjete da se odnos između evra i franka mijenja, a tada je bio 1:1,6, mogu kredit da prebace u evro. Ta klauzula bila je sigurnosni ventil u slučaju ozbiljnog pomjeranja kursa. Bankari su me uvjeravali da je taj postupak jednostavan i da košta od 1.000 do 1.500 evra. Sada se ispostavilo da su banke to zloupotrebile i da su postupak otežale novim procedurama. Nije mi jasno zbog čega, jer se nijedan parametar osim vrijednosti franka nije promjenio: i dalje je to ista imovina, ista hipoteka na stan.
Parivodić se, kaže, ipak čudi što ljudi nisu na vrijeme prešli sa franka na evro.
– Kada se uzme takav kredit, moraju redovno da se prate kretanja i reaguje na vrijeme, ne može da se zarije glava u pjesak – navodi nekadašnji ministar ekonomije. – Rješenje bi bilo da banke sada potpuno ukinu procedure i naknade za pretvaranje duga u evro, i da se to za građane uradi potpuno besplatno.
Ipak, dužnicima u „švajcarcima“ se isplati da pređu na dug u evrima samo ako franak i u narednom periodu nastavi da jača. Jer, svi oni, iako su redovno namirivali rate u proteklom periodu, danas kada ostatak duga preračunaju u evro, duguju više nego prije četiri godine kada su se zadužili.
Poređenja radi, u martu 2007. kada su počeli da se subvencionišu krediti u „švajcarcima“, jedan franak vrijedio je 49,64 dinara, što je bilo 0,62 evra. Danas vrijedi gotovo duplo više: 94,89 dinara, što iznosi 0,93 evra. Tako je, gledano po zvaničnom srednjem kursu NBS, 100.000 franaka prije četiri godine vrijedilo 62.000 evra, a danas tih 100.000 franaka vrijedi čak 93.000 evra.
Fiksirati kurs
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Đorđe Đukić izjavio je u ponedjeljak da bi država trebalo da razmisli o privremenom fiksiranju kursa dinara prema franku.
– To bi automatski značilo da bi o takvom prijedlogu vlade trebalo da se izjasni parlament, jer je riječ o zadiranju u budžetske rashode – ukazao je on, ističući da se ne može očekivati da to banke urade bez indirektne ili direktne podrške države.
Ali, kako upozorava dr Đorđe Đukić, treba imati u vidu da bi u slučaju intervencije države u rješavanju problema stambenih kredita u švajcarskim francima, teret pao na poreske obveznike, tako da postoje argumenti i za takvu odluku i protiv nje. Novosti
