BEOGRAD, Svaki treći ispitanik ima rođaka ili prijatelja koji je u posljednja tri mjeseca dao mito, a 16 odsto njih su to uradili i sami – bilo oni, bilo članovi njihovih porodica. Od toga, čak 54 odsto tvrdi da su dali mito ljekaru, a tek 19 odsto njih da su dali policajcu. Ovo su poražavajući nalazi posljednjeg istraživanja ”Medijum galupa”, po kojima je zdravstvo jedna od tri najkorumpiranije oblasti.
Prosječni iznos ”nagrade” za ”bijele mantile” kretao se između 160 i 200 evra. Međutim, već godinama je javna tajna da su nezvanični cjenovnici u pojedinim granama zdravstva daleko veći. Tako je, recimo, za porođaj u Beogradu, prema nekim tvrdnjama, ponekad potrebno izdvojiti čak između 500 i 1.000 evra. Pozamašne cifre izdvajaju se i za bolje mjesto na listama čekanja za intervencije, a jedan patolog tražio je 10.000 dinara da bi izdao obdukcioni list porodici poginulog u saobraćajnoj nesreći!
Na okruglom stolu novoosnovane nevladine organizacije ”Doktori protiv korupcije” u četvrtak mogli su se čuti još neki frapantni podaci. Recimo, da je korupcija u zdravstvu u proteklih šest mjeseci porasla za 10 odsto.
Od prošle godine donijete su dvije prvostepene presude i pokrenuto je desetak postupaka protiv ljekara.
Ipak, još niko nije proglašen nedostojnim zbog korupcije. Kako objašnjava dr Tatjana Radosavljević, direktor Srpske ljekarske komore, do sada osuđeni ljekari su se žalili na prvostepene presude, a Sud časti ne može da im sudi dok te presude ne postanu pravosnažne.
– Kada one budu pravosnažne i na štetu lekara, Sud časti će im po hitnom postupku oduzeti licencu – kaže dr Radosavljević.
Ona dodaje i da opravdanja za korupciju među njenim kolegama nema, i da to ne mogu biti ni relativno male plate. Prosječna plata jednog ljekara specijaliste je 70.000 dinara, a ljekara u domu zdravlja daleko je manja.
Ipak, Lekarska komora je do sada uradila nekoliko stvari u borbi protiv korupcije: osim što je uvela sankcije zbog ”dela koja lekara čine nedostojnim za obavljanje profesije”, uključili su se i u projekat ”Ne primam mito, radim za platu”, i uspostavljaju informatičke sisteme kako bi što lakše identifikovali pacijente kojima je tražen novac.
– Nikada mi nijedan lekar nije tražio mito – kaže za ”Novosti” Zorana Marković, direktorka Agencije za borbu protiv korupcije.
Nažalost, takvu rečenicu ne mogu da izgovore roditelji jedanaestogodišnjeg Dejana Miloševića, kojima je čuveni neurohirurg dr Eugen Slavik iz Kliničkog centra Srbije prošle godine tražio mito od 500 evra za operaciju tumora kod dečaka. Zbog toga je osuđen prvostepenom presudom na tri godine zatvora.
Zanimljiv detalj iz pomenutog ”Galupovog” istraživanja je i da većina ispitanih smatra da Agencija za borbu protiv korupcije nema nikakvu ili veoma malu moć. Na pitanje šta Agencija može konkretno da uradi kad je u pitanju korupcija u zdravstvu, ona dodaje:
– Mi se ne bavimo pojavama, već individualno postupamo po prijavama, pratimo sukobe interesa i imovinu funkcionera…
Do sada se najveći broj prijava odnosi na korupciju u procesu privatizacije, a tek zanemarljiv broj na onu u zdravstvu. Ipak, izgleda da davanje mita ljekarima nije najveći problem vezan za korupciju u zdravstvu.
Profesor dr Dragana Jovanović, osnivač organizacije ”Doktori protiv korupcije” i bivši gradski sekretar za zdravstvo, ukazala je na okruglom stolu da je upravo Zakon o javnim nabavkama omogućio nezapamćenu korupciju.
– Prema nakaradnom Zakonu, mnoge zdravstvene ustanove kupovale su skupu opremu i aparate, a kontrolu nad njihovom nabavkom nije imao Grad kao njihov osnivač, već Ministarstvo zdravlja. Imali smo i problem ”razbijanja” javnih nabavki, pa su se, recimo, za rendgen-aparate kupovali samo štampači, koji inače pri kupovini idu uz aparat.
Cijena pojedinačnog štampača je, prema njenim riječima, svaki put bila daleko veća od realne, a tehničke karakteristike aparata takve da je samo nekolicina proizvođača ”prolazila” na tenderu. Tako je za Dom zdravlja u Mirijevu kupovina opreme, umjesto dogovorenih 14 miliona dinara, iznosila 56, ili 400 odsto više od početne cijene.
– Dom zdravlja u Mirijevu imao je na kraju više hirurške opreme od neke poliklinike – dodala je dr Jovanović.
I Nemanja Nenadić iz ”Transparentnosti Srbija” slaže se sa većinom ocjena Jovanovićeve. On smatra da građani vide zdravstvo kao izuzetno korumpirano, prije svega zato što kod ljekara ide mnogo veći broj ljudi nego u neke druge institucije, ali i zato što su na ovu vrstu korupcije posebno osjetljivi jer je u pitanju njihovo zdravlje. Međutim, mnogo veći problemi odnose se na javne nabavke.
– Do ”sitne” korupcije dolazi zato što zdravstveni sistem ne može da odgovori u svakom trenutku svim potrebama pacijenata. Zato se prave liste čekanja. Građani su spremni da daju novac da to ubrzaju ili da dođu do ljekara za kog su čuli da je dobar. Tome se nikada ne može potpuno stati na put, ali se može poboljšati uvođenjem veće javnosti kod pravljenja lista čekanja ili boljim korišćenjem bolničkih kapaciteta. Ljude treba ohrabriti da prijavljuju korupciju.
Rijetki primjeri stignu do suda
Mnogi su primjeri korupcije u zdravstvu. Ali, samo rijetki primjeri tzv. sitne korupcije polako dolaze do završnice. Tako je, recimo, ove godine počelo suđenje grupi ljekara sa VMA koji su optuženi da su uzimali novac da bi falsifikovali medicinsku dokumentaciju u korist pacijenata. U martu ove godine uhapšen je I. T. iz Kliničkog centra u Nišu, sa Odsjeka za radiologiju i maligne tumore, pod sumnjom da je uzeo 100 evra za bolji tretman pacijenta. U decembru prošle godine uhapšen je i subotički ginekolog Hami Fathi, zbog sumnje da je od pacijentkinje tražio i dobio 200 evra. U martu 2009. lisice su stavljene i načelniku Odjeljenja hirurgije Angelu Božilovu iz Šapca, jer se sumnja da je uzeo 150 evra za operaciju hernije. U septembru prošle godine uhapšen je i načelnik Osmog odjeljenja Prve hirurške klinike u Beogradu, čuveni dr Miodrag Petrović, zbog sumnje da je od pacijenta uzeo 300 evra za operaciju žučne kese…
Novac za vanstandardne usluge otišao u tajne kase
Na okruglom stolu ”Doktora protiv korupcije” moglo se čuti da je, prema definiciji Svjetske banke, korupcija bilo kakva zloupotreba javnih ovlašćenja radi sticanja materijalnih dobara. U tom kontekstu, po dr Drašku Karađinoviću, u domen korupcije spadaju i sva ona sredstva koja završavaju u crnim fondovima zdravstvenih institucija, na ime vanstandardnih usluga, koje čak ne bi trebalo ni da se naplaćuju.
– U vanstandardne, prema postojećem zakonu, spadaju lečenje pijanstva, promena pola, lečenje seksualne disfunkcije, alternativna medicina, pregledi sportista, lečenje hipnozom, zdravstveni pregled dece za upis u školu… Da li su ovo naši građani platili u 2008. godini 350 miliona evra – pita se dr Draško Karađinović, i konstatuje da je taj novac otišao u neke tajne kase bolnica i domova zdravlja, kojima vrhuške zdravstvenih ustanova imaju pravo da diskreciono raspolažu. Podatke za prošlu godinu o ovim svotama ova organizacija još nije dobila od Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje. Novosti