BANJA LUKA, Republika Srpska je područje sa velikim potencijalom za razvoj turizma što je prepoznalo i Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske koje je za pisanje planova za razvoj turizma i trgovine platila preko 800.000 KM samo u 2009. godini.
Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske je naručilo izradu dva strateška dokumenta, Strategije razvoja turizma RS za period od 2010. do 2020., te Strategije razvoja trgovine RS do 2015. godine.
Izvođenje tih planova i strategija nikad nije adekvatno kontrolisano a rezultati u oblasti turizma u Republici Srpskoj ostaju, u najmanju ruku mršavi a potencijali neiskorišteni.
Strategije mimo zakona
Glavna služba za reviziju Republike Srpske je u nekoliko navrata ukazivala na nepravilnosti prilikom naručivanja, izrade, plaćanja i praćenja implementacije i efekata ovih dokumenata, ali je pomenuto Ministarstvo kontinuirano ignorisalo preporuke iznesene u revizorskim izvještajima.
U svom „Izvještaju o reviziji finansijskih izvještaja Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske za period 01.01.-31.12.2009. godine“ Broj: RV008-10, Glavna služba za reviziju je iskazala mišljenje da je došlo do kršenja Zakona o javnim nabavkama.
Intelektualne usluge, koje su bile predmet razmatranja revizora, iskazane u iznosu od 803.619 KM odnose se na usluge za izradu Strategije razvoja turizma RS za period od 2010. do 2020. godine u iznosu od 430.000 KM, Strategije razvoja trgovine RS do 2015. godine u iznosu od 335.550 KM, uz bruto naknade izvršiocima ugovora o stručnoj saradnji i članovima komisija za kategorizaciju ugostiteljskih objekata na području RS, u iznosu od 38.069 KM.
Usluge izrade Strategije razvoja turizma RS za period 2010. – 2020. godine, po Ugovoru (br. 01-3944/09 od 27.07.2009. god.) sa Prirodno-matematičkim fakultetom Banja Luka, fakturisane su u decembru 2009. godine, a plaćene u januaru 2010. godine.
Plaćanje je završeno, a strategija nije bila usvojena ni u Vladi ni u Narodnoj skupštini RS.
Usluge izrade Strategije razvoja trgovine RS do 2015. godine, po Ugovoru (br. 260/09 od 29.04.2009. god.) sa Univerzitetom za poslovni inženjering i menadžment Banja Luka, fakturisane su u decembru 2009. godine, a plaćene u januaru 2010. godine.
Strategija je usvojena Zaključkom Vlade RS od 23.12.2009. god. i Odlukom Narodne skupštine RS od 30.03.2010. godine.
Revizijom je utvrđeno da izvršilac posla nije dostavio konačnu verziju Strategije u ugovorenom roku, zatim da su odredbe Ugovora koje tretiraju izvršenje poslova i način plaćanja sačinjene na način da ne štite interes Ministarstva.
Strategije su plaćene u punom iznosu prije nego što je konstatovano od strane Ministarstva da Strategija zadovoljava postavljene zahtjeve. Ovim se otvara prostor za sumnju da je izrada ovih strategija bila samo sredstvo za izvlačenje budžetskih sredstava bez obzira na njihovu stvarnu namjeru, tj. da se radi o jednom od oblika korupcije.
Upitan učinak
I pored navedenih nepravilnosti, Odlukom, broj: 01-1007/11 od 23.06.2011. godine, koja je objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske broj: 68/11, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je „Strategiju razvoja turizma Republike Srpske za period 2011–2020. godine.“
U sklopu same Strategije navedena su četiri strateška cilja i dva akciona plana. Strateški ciljevi su:
- Poboljšanje kvaliteta turističkog proizvoda;
- Poboljšanje uslova razvoja turizma;
- Povećanje obima turističkog prometa;
- Unapređenje turističkog proizvoda baziranog na održivom razvoju,
dok su kao akcioni planovi navedeni Akcioni plan realizacije strateških ciljeva i Akcioni plan prioritetnih mjera.
Rezultati ovih planova i strateških ciljeva su sumnjivi, u najmanju ruku. Dok se smještajni kapaciteti iz godine u godinu nesporno povećavaju, što ukazuje na povećanje ulaganja u tu oblast, struktura tj. vrsta kapaciteta koja bilježi najveći (ili jedini) rast ukazuje na to da je Strategija kao i djelovanje Ministarstva u ovoj oblasti pogodovalo najvećim ulagačima, dok se istovremeno gušio razvoj manjih turističkih preduzetnika.
U Statističkom godišnjaku za 2007. godinu izdatom od strane Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske se navodi kako je broj soba sa 4033 u 2009. skočio na 4649 u 2016. godini, dok je broj ležaja, koji je u 2009. godini iznosio 7985 do 2016. povećan na 9654.
Ono što zabrinjava je da se, uporedo sa povećanjem smještajnih kapaciteta povećava broj hotela (sa 174 u 2009. na 220 u 2016.) smanjuje broj motela i pansiona. Tako se broj motela sa 62 smanjio na 54 u periodu od 2009. do 2016. dok je od 36 pansiona u 2009. godini njih 6 prestalo da postoji te Republika Srpska u 2016. godini raspolaže sa 30 pansiona za smještaj turista.
Ovaj podatak sugeriše da je turizam u Republici Srpskoj postao grana u kojoj se ulaže veliki novac koji prijeti malim turističkim privrednicima, bez jasnog plana za očuvanje konkurentnosti i postojećih kapaciteta.
Kada se sagleda podatak o broju noćenja turista, vidimo da je Strategija u koju je uloženo skoro pola miliona KM iz Budžeta Republike Srpske doprinjela da se broj noćenja domaćih turista ne mijenja značajno pa čak i opada.
U istom periodu broj noćenja stranih turista raste tek od 2015. godine, dakle punih 5 godina od donošenja Strategije, i to tempom koji nikako ne ulijeva povjerenje da se radi o sistemskom djelovanju Strategije već o nasumičnom rastu dolazaka usljed ekonomskog oporavka tržišta EU i platežne moći turista sa tog područja.
Napravili neplanirane puteve?
Strategija razvoja turizma Republike Srpske za za period 2011. – 2020. godine treba da, po riječima njenih autora, unaprijedi konkurentnost turizma Republike Srpske a realizaciju strateških ciljeva počela je u 2012. godini. Ministarstvo trgovine i turizma na godišnjem nivou je u obavezi da informiše Vladu Republike Srpske i Narodnu skupštinu Republike Srpske.
Tako je u samom dokumentu neveden Strateški cilj 1: poboljšanje kvaliteta turističkog proizvoda, u sklopu kog se pojavljuje program poboljšanja saobraćajne infrastrukture.
Dokument prioritet daje programima unapređenja tranzitnih turističkih pravaca, i to na dionicama Foča-Tjentište-Gacko i Jezero-Šipovo-Kupres, te rekonstrukciji putnih pravaca od Gradiške, Dubice i Prijedora ka Kozari. Putni pravac Gornji Podgradci-Mrakovica se takođe navodi kao prioritetni.
U Izvještaju o realizaciji Strategije razvoja turizma Republike Srpske za period 2011. – 2020. godina u 2016. godini, koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na Dvadeset prvoj sjednici, održanoj 13. septembra 2017. godine, Zaključkom Broj: 02/1-021- 990/17, Ministarstvo se osvrnulo na realizaciju dijelova Strategije.
U sklopu programa poboljšanja saobraćejne infrastrukture, pod okriljem Operativnog cilja 1: Unapređenje infrastrukture i suprastrukture u turizmu, Ministarstvo u svom Izvještaju navodi izgradnju:
- autoputa Banjaluka – Gradiška
- kraka autoputa „9. Januar“ (dionica između Prnjavora i Doboja) ukupne dužine od 36,91 km
- puta dužine 15 km na putnoj trasi Hum (Žitin) – Brštanovica, koji je planiran 2017. godine.
Ako pogledamo planirane strateške i operativne ciljeve kao i definiciju programa koji je samo Ministarstvo sebi zadalo kao okvir za djelovanje u ovom polju, nigdje ne možemo naći autoput Banjaluka – Gradiška kao ni autoput „9. Januar“ koji se pominju u izvještaju.
Dionica puta Hum – Brštanovica se nalazi na teritoriji Foča, ali se tu ne radi o dionici koja je definisana strateškim, odnosno operativnim planom Strategije.
Očigledno je da je NSRS usvojila Izvještaj koji je Ministarstvo sastavilo koristeći polovične ili potpuno netačne podatke, a koji jedino pokazuju da je djelovanje ministarstva bilo potpuno van okvira Strategije.
Dalje se u istom Izvještaju navodi kako je pod Operativnim ciljem 3: Razvoj novih turističkih proizvoda definisan program podsticaja razvoju novih turističkih proizvoda, a kao glavna mjera se navodi definisanje novih proizvoda iz oblasti turizma.
U samom Izvještaju se pod mjerom „Definisati nove proizvode“ na nekoliko stranica piše o istraživačkim poduhvatima i radnjama koje za cilj imaju istraživanje „tržišnih segmenata i trendova koji se javljaju u turističkim kretanjima“
„U cilju realizacije pomenutog zaključka, Ministarstvo trgovine i turizma je tokom mjeseca avgusta 2016. godine sprovelo istraživanje tržišta u cilju preciznijeg definisanja tržišnih segmenata i trendova koji se javljaju u turističkim kretanjima.Istraživanje je sprovedeno metodom anketiranja turista na graničnim prelazima u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj.“
U ovom dijelu Izvještaja se nigdje ne spominju novi proizvodi već se pominju radnje koje, po svojoj metodološkoj i upotrebnoj prirodi imaju mjesto u samoj strategiji kao planskom dokumentu, a ne izvještaju o radu. Istraživanje kao način sakupljanja podataka je neophodan korak u strateškom planiranju, a ne sprovođenju plana.
Čitajući ovaj Izvještaj stiče se utisak da je Ministarstvo načinilo strategiju kako će da vidi šta će tek da radi.
Iz ovoga svega slijedi zaključak da je Strategija razvoja turizma Republike Srpske 2011-2020 dokument koji je:
1) donesen kršeći procedure i Zakon o javnim nabavkama,
2) usvojen ignorišući preporuke Glavne službe za reviziju,
3) isplaćen prije isporučivanja,
4) sačinjen tako da ne štiti interese Ministarstva,
5) čija implementacija nije ispunila zacrtane ciljeve,
dok je sam naručilac, odnosno Ministarstvo u izvještaju o sprovođenju ove Strategije
6) dostavljalo netačne podatke,
7) koristilo podatke koji se ni ne pominju u operativnim i strateškim ciljevima samog dokumenta,
8) koristilo istraživanje (metod koji se koristi u pripremnom dijelu sačinjavanja strategije) i to navodilo kao rezultat sprovođenja Strategije, i time dovelo NSRS u zabludu.
Bez dodira sa strukom
O nedostacima Strategije jasno govori i struka, to jest radnici iz oblasti turizma i zaposleni u turističkim agencijama, koji su, kako tvrde, prepušteni sami sebi i koje niko nije konsultovao u vezi izrade Strategije, osim što je traženo da dostave određene podatke.
“Zaista mi nije poznato odakle dobijamo podatke o tome koliko posjeta, noćenja, ko su domaći a ko strani gosti i ostali parametri za Republiku Srpsku” , navodi Marijana Mirić, turizmolog i dugogodišnji radnik u ovoj oblasti. Dodaje da su za strategiju čuli, ali kasnije, i to preko interneta.
“Nije nas poslije toga niko zvao niti smo dostavljali podatke vezano za to. Iskreno, ne vjerujem da je išta od te strategije zapravo i sprovedeno, jer se ulaganje u turizam kod nas dešava sporadično”, navodi Mirićeva uz konstataciju da su ulaganja u turizam rezultat najčešće inicijative pojedinaca koji sa velikom količinom novca žele da dopune postojeće poslovne aktivnosti što, kako kaže, nije najoptimalnija strategija.
“Uglavnom se tu radi o vlasnicima benzinskih pumpi i sličnih djelatnosti koji otvore hotelski objekat, te se tako na papiru čini kako je kod nas povećan broj hotela. U stvarnosti je turizam kod nas sveden na slučajnost i nikakvog plana niti strategije mi na terenu ne vidimo” istakla je Milićeva.
Mišljenja je da nam je potrebno razvijanje ponude i turističkih destinacija, a ne smještajnih kapaciteta.
“Kada imate zanimljiv sadržaj turisti će doći sami, a kad dolaze turisti, smještaj je stvar tržišta odnosno ponude i potražnje. Nema tu neke posebne strategije” , završava Mirićeva. b1info.ba
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
